Naughty Dog se tokom ove generacije nekako pretvorio u studio koji samo štanca reizdanja svojih ranijih hitova. Ok, svi znamo da je nova velika PS5 ekskluziva već neko vrijeme u pripremi, no izdanja kao što su Uncharted: Legacy of Thieves Collection ili pak The Last of Us: Part I mnoge su razljutila, unatoč činjenici da su sjajna (osobito TLOU remake), jer nisu bila besplatna, već su ponuđena igračima kao punokrvne nove igre koje moraju ponovno kupiti. I tako, dok se šuška o još ponekom remakeu, prije svega onom koji se odnosi na originalni Uncharted, stigao nam je i The Last of Us: Part II Remastered. No, je li doista bio potreban?

The Last of Us: Part II se pojavio na samom zalasku PlayStationa 4 i sve do danas važi za jedan od tehnički najimpresivnijih naslova današnjice, a budući da se u međuvremenu pojavio patch koji je igranje same igre na mnogo jačem PS5 hardveru učinio još ugodnijim iskustvom, mnogi će se zaista zapitati je li nativno remaster izdanje za Sonyjevu aktualnu konzolu (sorry, PC verzija se još ne spominje, ali znamo da i ona stiže sigurno..) doista nešto što nam je potrebno i kome je zapravo ovo izdanje namijenjeno? Ok, idemo zajedno pokušati riješiti ovu dilemu…

The Last of Us: Part II – drugo izdanje

Nakon što smo originalni The Last of Us vidjeli triput i zaigrali u brojnim reprizama, prvo original na PlayStationu 3, pa remaster na PlayStationu 4, a onda i u mnogo, mnogo boljoj izvedbi i remake na PlayStationu 5, vrijeme je da se još jednom vratimo njegovom nastavku koji se inicijalno pojavio 2020. godine. Kao što smo već spomenuli, radilo se o jednoj od posljednjih velikih PS4 ekskluziva koja je s tehničke strane oduševila mnoge, istovremeno ozbiljno podijelivši publiku zbog iz ovih ili onih (op. aut. besmislenih) razloga.

The Last of Us: Part II je sa sobom donio mnogo ozbiljniju i mračniju tematiku, zbog koje smo se vrlo često osjećali loše, ali baš, baš loše…Fokus same igre bio je prebačen na drukčiju, stariju i zreliju Ellie, zbunjenu, konfliktnu, na momente izgubljenu, a kasnije djelomično slomljenu, veoma bijesnu i željnu osvete. Glavni motiv ove igre zapravo je bila osveta i to u dosad najmračnijem izdanju koje smo vidjeli u jednoj videoigri. Naughty Dog je još jednom uspio da stvori veoma uvjerljivu, emocijama protkanu i snažnu priču, koja se na unikatan način dotiče brojnih problematika, konstantno balansirajući na sivoj žici između crnog i bijelog, nikad ne prelazeći na jednu od strana. Moralne dileme, šokantne scene i sveprisutno nasilje na poseban način ilustruju svirepost postapokaliptične borbe za opstanak, koja sve ljude donekle pretvara u negativce, a takvo što doista se rijetko može vidjeti ne samo u igri, nego i u bilo kojoj drugoj sferi pop kulture. No, kako smo se samom igrom svojevremeno detaljno pozabavili u našoj velikoj recenziji, nećemo se prviše zadržavati oko njene priče, koncepta pa čak i gameplaya, već ćemo se fokusirati isključivo na ono što ovaj remaster donosi, a toga je, ako ćemo biti iskreni, poprilično.

Što je novo?

Za razliku od već spomenutih Uncharted: Legacy of Thieves i The Last of Us: Part I igara, iz kojih su određeni dijelovi (prije svega, multiplayer) izbačeni, The Last of Us: Part II Remastered ništa ne izbacuje (ruku na srce, kada je u pitanju multiplayer, originalna verzija isti nije ni imala), ali zato donosi popriličnu količinu dodatnog sadržaja.

Svakako najveći i najznačajniji novitet je No Return, novi roguelike mod koji je prvenstveno namijenjen, slobodno možemo reći, mazohistima koji neće iskočiti iz svoje kože nakon što ih neuspješan pokušaj prolaska po tko zna koji put vrati na sami početak. Radi se o klasičnom roguelike modu koji možda i ne ide uz opušteni cinematični tempo igre kakva je The Last of Us: Part II, ali opet, s druge strane, koristi neke njene segmente i savršeno se uklapa u svijet same igre.

No Return se sastoji od niza rundi krcatih zadacima i zasebnim okršajima s protivnicima, a svaki neuspjeh, odnosno smrt, poništava sav napredak koji ste ostvarili tokom runde. U ovom modu, igrači moraju preživjeti šest razina u kojima je sve nasumično generirano. Zadaci i misije se svode na ubijanje svih protivnika, preživljavanje dok ne istekne vrijeme koje otkucava, štićenje saveznika od valova nastrljivih protivnika ili pak otključavanja teško čuvanog sefa. Na kraju, kada se pošteno namučite, red je i za pakleno teški boss fajt. Jesmo li spomenuli da je doslovno sve u ovom modu nasumično generirano i da se svaki prohod grana, pri čemu vaša odluka da krenete jednim putem automatski zatvara mogućnost za drugi put?

Na raspolaganju imamo 10 likova, po pet iz tima Ellie i pet iz tima Abby. Svaki od likova ima ima svoj set skillova i sposobnosti, a samim time i prednosti i mane. Prilikom svake runde, igrači mogu razvijati svoje likove i njihovo oružje i tako ih pripremati za kasnije faze.

Osim što sa sobom donosi i 13 trofeja koje je moguće osvojiti, No Return sa sobom donosi i neprestanu frku, paniku i napetost, pa ako spadate u one koji roguelike igre konzumiraju za doručak, našli ste si dostojnu zanimaciju. U suprotnom, velika je šansa da ćete od ovog moda odustati vrlo brzo.

Uz No Return mod, Lost Levels je bez sumnje jedan od najzanimljivijih noviteta koje ovo izdanje donosi, a pruža vam priliku da zaigrate neke od nivoa koji na kraju nisu završili u samoj igri. Ovim nivoima prisupate iz „Making of“ sekcije, a ima ih ukupno tri – Jackson Party, Seattle Sewers i The Hunt. Ovi leveli su bili u pre-alpha fazi prije nego što je odlučeno da budu izbačeni iz igre, a svaki od njih daje samoj priči igre dodatni kontekst. Primjerice, Jackson Party level prati Ellie dok istražuje festival u Jacksonu i skuplja hrabrost da pozove Dinu na ples, Seattle Sewers je produžena verzija sekcije iz Elie Day 2, dok se The Hunt bavi pokušajima Ellie da ulovi vepra. Svaki od navedenih levela je ispraćen i komentarom developera o idejama i razlozima zašto su isti na kraju izbačeni, a iako predstavljaju zanimljiv i zabavan dodatak, veoma su kratki, tako da ćete proletjeti kroz njih u treptaju oka.

Nisu „izgubljeni leveli“ jedini koji sadrže komentar developera. U igri je sada dostupna “director commentary” opcija koju je moguće uključiti i isključiti iz “Making of” menija. Komentar ide tokom cutsena i prati ono što se dešava u određenoj sceni te objašnjava ideje iza cijele scene.  Ovaj dodatak je savršen za one koji su igru prošli više puta i znaju je napamet, budući da im pruža priliku da igru iskuse na potpuno novi način.

Free-Play Guitar mod je još jedan od noviteta, a zahvaljujući njemu sada svi mogu postati glazbenici. Naime, sekcije iz igre u kojima smo mogli svirati gitaru sada su pretvorene u pravi mali simulator. Mehanike su ostale iste, s tim da možemo birati likove koji će svirati (tu je i Gustavo Santaolalla), moguće je birati razne skinove za gitaru, podešavati FX Pedalse i filtere za Photo mod.

Jedan od najboljih dijelova The Last of Us Part I remakea, Speedrun mod, vraća se i u ovom izdanju te predstavlja idealan dodatak za sve speedrunnere. Zahvaljujući ovom modu, igrači mogu customizirati svoje speedrun iskustvo, mijenjajući težinu, uključujući i isključujući permadeath mod pa čak i odlučiti žele li koristiti New Game + dodatke. Igrači također mogu provjeriti svoje prohode kroz Speedrun Recap meni koji omogućava igračima da vide svoje najbolja vemena za cijelu igru, samo sekcije sa Ellie ili pak sekcije sa Abby.

Kada već spominjemo Ellie i Abby, red je da spomenemo i to da ovo izdanje dolazi sa po 20 skinova za svaku od njih. Radi se o zanimljivim outfitima sa različitim temama i motivima, poput astronautskog odijela za Abby li pak majica s motivima iz drugih igara poput Mortal Kombata ili Twisted Metala.  Dobar dio skinova je moguće kupiti pomoću in-game valute, ali su neki ipak zaključani i moguće ih je otključati isključivo kompletiranjem određenih izazova u No Return modu. Također, neke od takvih skinova moguće je koristiti isključivo u No Return modu.

Minimalna tehnička poboljšanja

Budući da u svome nazivu nosi riječ „remaster“,  bilo je i za očekivati da ova igra dobije i određena tehnička poboljšanja. Ta poboljšanja su prisutna, ali su doista minimalna.

Iako je izašao prije gotovo četiri godine, originalni The Last of Us: Part II i dalje predstavlja jedan od vizualno najimpresivnijih naslova današnjice. Upravo zbog toga, i nerealno je bilo očekivati da će njegovo remaster izdanje donijeti neku drastičnu razliku. Ok, sve je mrvicu bolje, teksture su oštrije, a sjene i svjetlosni efekti nešto bolji. Očekivano, tu je nekoliko grafičkih modova i podrška za Variable Refresh Rate, no radi se o doista minornim tehničkim poboljšanjima. S druge strane, primjetna su znatno brža učitavanja, a jedan od ključnih tehničkih noviteta je podrška za haptički feedback i adaptivne triggere DualSense kontrolera, zahvaljujući kojoj je igra dobila na imerzivnosti.

I, vrijedi li na kraju?

Na kraju, da se vratimo na naše pitanje s početka. Kome je namijenjen The Last of Us: Part II Remastered? Usudit ćemo se reći svima. Osim što nam donosi najljepšu i najkompletniju verziju jedne od najboljih igara ikada, The Last of Us: Part II Remastered predstavlja impresivan paket vrijedan uloženog novca te je idealan za one koji još nisu kupili originalnu verziju. Idealan je i za fanove franšize, koji se neće osjećati prevarenima kada vide koliko je dodatnog sadržaja ugurano u ovo izdanje. The Last of Us: Part II Remastered košta nekih 50 eura, a ukoliko posjedujete originalnu verziju, vrijedi naglasiti da imate i mogućnost nadogradnje na PS5 verziju za samo 10 eura. Bez obzira za koju opciju se na kraju odlučili, bez ustručavanja nabavite ovo izdanje – nećete zažaliti.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.