Dungeon Master. Eye Of The Beholder. Lands Of Lore. Wizardry. Might & Magic. Krondor. Ako vam ništa od ovog ne starta moždane sinapse, onda ste: a) Premladi ste da bi se sjetili zapadnjačkog RPG-a kojeg nisu radili Bethesda,Bioware, Blizzard, CD Projekt RED ili Obsidian, b) Tražili ste neku arkadu za razbit vrijeme i sad ste ovdje, zbunjeni i ljuti na svoj web browser, c) Greškom ste napisali ovo umjesto Legend of HardCock s istim rezultatima kao i ovaj čiko tipa b, pa i gorim jer je vazelin već u čarapi ili pak d) Zanima vas što je taj Grimrock o kojem svi pričaju, znate da ima Heroes of Might & Magic, ali ovo drugo je truba. Možda i sve navedeno, tko će ga znat. No kad ste već tu, ostanite i pročitajte malo o ovom indie dragulju kojeg su godinama radila četvorica nadobudnih Finaca kojima su eto falili dobri ,stari dani mlaćenja po turobnim ciglama davno zaboravljenih tamnica, pa su odlučili dijete svoje nostalgije podijeliti sa svijetom za gotovo pa smiješnu cifru. Osim vas pod c), vi slobodno browsajte dalje, jer se nikako ne želim ispriječiti između nekog i švedskih dokumentaraca.

2 gigantske gljive govore više nego tisuću riječi

CIGLA PO CIGLA-CIGLANA

Da ne bi bilo zabune, nisam preskočio na Minecraft, već govorim figurativno o procesu kroz koji je Almost Human prolazio kako bi LoG ugledao svijetlo dana, i specifičnije o okruženju u kojem ćete se naći jednom kad instalirate i pokrenete igru, u kojem nećete tako skoro ugledati prijespomenuto danje svijetlo. Naime, baš kao i njegov najveći uzor, Dungeon Master, LoG je igra u kojoj ste gotovo konstantno okruženi zažbukanim kamenjem, a ispred vas tek tinjajuće svjetlo baklje i mrak, uz saundtrek krckanja kostiju i krikova zvijeri kakve jedino mogu obitavati po zakutnim klupicama parkova petkom navečer. Hm, mogao bi malo i stati na loptu, još nismo tamo. Jer Grimrock ima i priču. Za opis koje treba otprilike 2 reda teksta, ali i to je nešto. Dobro, možete i čitati dijelove dnevnika koje su ostavljali sad već pokojni bivši zatvorenici, ali osnova priče je i suviše kratka.

Ako vam u Diablu fale bijesne krave u oklopu, Grimrock ih ima na tone

Priča je ispričana kao slikovnica s obaveznom naracijom lika koji zvuči kao deda na samrti, a ona kaže sljedeće: 4 zatvorenika, to jest vi, iskrcana su cepelinom na vrh planine Grimrock, jerbo cijela planina je ujedno i zatvor. Iz kojeg, pogodili ste, nitko ne izlazi živ. Ako nekome to i pođe za rukom, njegova kriminalna prošlost se zauvijek briše, te iz planine izlazi kao slobodan čovjek. S kroničnim artritisom, par prstiju manjka, dehidracijom i PTSP-om klase Vijetnam /Dachau. Ali ste slobodni! Cilj vam je, dakako, preživjeti sve beštije, zamke i zagonetke koje vas unutra čekaju (a ima ih tona) s jako ograničenim resursima. Btw, za to će vam trebati nekih 15-20 sati, što je tek nekoliko sati manje od Diabla 3 na Normal težini. Da, morao sam ga spomenuti, jer debelo kasnim s recenzijom upravo zbog zla svih login zala.

…JER IZA PONOĆI JA BIT ĆU TUUUUUU….

…Puž koji svijetli u mrakuuuuu… No, ajmo dalje od Huljićevizama, i osvrnimo se malo na gameplay. Kao što rekoh, imate četiri lika na raspolaganju i igrate sa svima odjednom, klikajući na njihove portrete u donjem desnom uglu ekrana. Molim? Da, ovdje nema izdavanja naredbi NPC-evima, nema Skype dogovora, multiplayera ili bilo kakve moderne verzije igre s četiri avatara. Samo vi, 4 portreta, mrak mrkli i vaš vjerni glodavac. Nadalje, 2 od ta 4 lika su melee borci i samo oni mogu zadavati hand to hand štetu, dok su ostala dva support, odnosno mag/healer kombo. Igru možete započeti s već predefiniranim klasama i portretima ili pak sami složiti one koji vam se najviše sviđaju. A jednom kad to sve krene, imati ćete nepogrešiv dojam kretanja po tekućoj traci. Doslovce. Naime, Grimrock ne samo da se ne srami svojih uzora (niti se nema sramit kaj), već pošto-poto iskorištava i njihovu gameplay mehaniku dokle je god moguće bez trotjedne kamp konvencije trolova na Almost Humanovim forumima.

Hmm, drukčija cigla… bitće im je ovdje ponestalo bračkog kamena

Ovo hodanje po traci, kao i nezaobilazno traženje prekidača po gotovo identičnim zidovima, skupljanje hrane da vaš tim ne umre od gladi (začudo,piti ne moraju), dodjeljivanje jednog jedinog boda po levelu vještini po vašem izboru (od izdržljivosti do baratanja više od 15 klasa oružja), kao i sama težina borbe, zagonetaka i istraživanja (na Hardcore težini nemate ni mapu, već morate zapamtiti gdje ste bili, ili crtati koridore kako prolazite kroz njih ala nerd vulgaris) nisu stvari koje je lako pronaći na karti gaminga novog milenija. Neki bi, s relativnim pravom, mogli reći kako su takve arhaičke mehanike s razlogom ostale u prašini 90’ih, dok bi neki (među koje se ubraja i moja malenkost) u svemu ovome prepoznali fini čušpajz nostalgije i osvježenja na tržistu prenatrpanim DLC-evima, falšom nelinearnošću, quicktime eventovima i težinama igranja koje se razlikuju gotovo pa ni u čemu. Da osobno moram birati hoću li muku mučiti da nađem hranu u srcu planine, obraniti se od divovskih puževa, gljiva, kentaura, minotaura i kostura noseći rđavi nož i pokrpani lederjacke, mozgat malo prije nego potegnem jednu od 12 ručki, svaka s neočekivanim rezultatima i ustvari se potruditi preživjeti, jer ako ne sejvam, ode voz, ili neko quicktime prenapuhao traćenje savršeno dobrog privjeska za retrovizor, odabrao bi muke po Grimrocku svaki dan. Dodajmo ovome činjenicu da igra dođe smiješnih 15 baksa (manje od dolara po satu igranja), imamo best buy igru godine.

DONDE ESTA LA BIBLIOTECA?

U Grimrocku knjižnica nema, ali možda u nekom DLC-u dobijemo i to, za one ljude koji vole bacati kopije Kiklopom nagrađenih hrvatskih veledjela. Dok oni to strpljivo čekaju, riječ-dvije o grafici i zvuku, odnosno o glavnom i najvidljivijem razilaženju Grimrocka i dungeon crawlera devedesetih. Iako su cigle i žbuka sve oko vas, to ne znači da isit moraju izgledati ružnije od Grdovićevog ljubavnog tepiha rasprostrtog na stolu random maturalne večeri- upravo suprotno, Grimrock izgleda odlično za indie igru, a i predobro za indie RPG. Sve teksture su u visokoj rezoluciji, napudrane HDR-om, bloomom, realnim osvjetljenjem i prilično dobrom fizikom objekata, čudovišta imaju visoku poligonažu i odlično su dizajnirana, a vatra , odnosno baklje, vaše jedino sredstvo snalaženja po ukletoj unutrašnjosti planine, je poslastica za oči, s realnim ponašanjem svakog plamička koji vam se vrpolji po ekranu. Zvuk je, sukladno s očekivanjima za takav tip igre, prilično spartanski, no to ne znači da ga nema- imati ćete i više no par situacija iskakanja iz stolice, napola punih gaća. Iako igra sama po sebi nije horor, način na koji je sve izvedeno i sam tuning atmosfere postižu već spomenuto punjenje donjeg rublja stvarima koje nije primjereno spominjati u jednoj recenziji igre. Glazbe gotovo pa i nema, tek tu i tamo koja ambijentalna kod ključnih dijelova u igri, kao i genijalna glavna tema koja se ureže u pamćenje gotovo pa odmah.

3 šišmiša i tucet rupa- eto imena za novi cd i kasetu Prljavog Kazališta

Sve u svemu, Legend of Grimrock je vrhunski izveden, napravljen i ispoliran dungeon crawler kojeg se ne bi sramili ni njegovi preci. Ono što ovoj igri fali je možda malo user friendly tutoriala i možda malo slobodnije kretanje koje ne izgleda kao da se vozite u rudarskim kolicima, ali onda Grimrock više ne bi bio ono što su zamislila 4 bradata Finca- odlična posveta jednom gotovo zaboravljenom podžanru roleplayinga uz pomoć koje će možda i oni malo mlađi zastati na sekundu i reći- hej, pa nije ni moj stari lud što cijelo vrijeme dere po onom Dungeon Masteru. Ne, djeco, nije lud. Nekad i starci znaju što rade.