Serijal The Legend of Zelda uveseljava igrače već tri duga desetljeća, tijekom kojih je objavljeno dvadesetak naslova. Određene igre unutar serijala postavile su smjernice koje su se provlačile kroz mnoge nastavke, ali razumljivo s dovoljno novih elemenata tako da nikada nije došlo do zamora materijala. No, dugogodišnji producent serijala Eiji Aonuma ovaj put si je za cilj postavio korjenitu promjenu te je odlučio sa novim nastavkom nanovo napisati pravila same igre koja je praktički postala žanr za sebe, ali i dalje uspjela zadržati samu esenciju Zelde. O svakom elementu dosadašnjih Zeldi se nanovo promislilo kako bi se igračima ponudilo sasvim novo iskustvo, no ne izgubivši sam duh serijala. Aonumina ambicija je ostvarena i više nego uspješno, a The Legend of Zelda: Breath of the Wild (koji i po samom naslovu čini odmak od pravila) po mnogočemu će biti upamćen kao jedna od najznačajnih video igara novog (i ne samo novog) doba.

Priča igre je jednostavna i ne baš opsežna, a fokusirana je ponajviše na sam lik Zelde. Zanimljivo, i ona je posve opcionalna, odnosno igrač ne mora nužno otkriti samu pozadinu svih događaja. Jedan je glavni cilj – poraziti vječnog negativca Ganona. Osim nekoliko početnih elemenata, sve drugo je podređeno slobodi igrača da samostalno kreira vlastitu avanturu. Prva regija igre, ujedno i površinom najmanja, prava je mala avantura preživljavanja u kojem nas dizajneri upoznaju s osnovnim mehanikama igre, a nakon toga cijeli svijet je na dlanu. Igrač nije uvjetovan kojim smjerom krenuti.

Iako Zelda nije RPG, ovaj nastavak je najviše zašao u to žanrovsko područje. Pored uobičajene energije u obliku srca (koja se ovaj put nestandardno proširuje) tu je i izdržljivost koju je također moguće nadograđivati, a koja se troši pri svim kompleksnijim radnjama (penjanje, trčanje, napredniji potezi u borbi…). Nadalje, snaga je određena tipom oružja koje se koristi, a obrana odjećom koja se nosi. U oba slučaja izbor je vrlo velik s dodatkom mogućnosti nadogradnje odjeće (na nekoliko stupnjeva kroz  određenu količinu i vrste raznih itema). Obnavljanje zdravlja se više ne vrši kroz magična srca koja su do sada nicala iz trave ili ostajala nakon poraženih protivnika. U svrhu toga potrebno je kuhati hranu, a kombinacije su raznorazne (no one jednostavne su zapravo i najučinkovitije), a osim obnove zdravlja, utjecat će se na izdržljivost, jačinu napada, obranu, otpornost na elementarne nepogode i dr. Niti jedan sustav nije previše kompleksan, ali je sasvim dovoljno raznovrstan. Akcijski segment je puno razrađeniji i bogatiji naspram prethodnih Zeldi. Zbog fokusa na istraživanje i rješavanje zagonetki, borba u dosadašnjim Zeldama i nije bila pretjerano zahtjevna. U ovom slučaju koristit ćemo ogroman arsenal oružja i štitova, a zbog konstantnog trošenja oružja nije potrebno sentimentalno se vezati uz niti jedno, već se redovno skupljaju novi mačevi, koplja, sjekire itd. (koja ostaju od poraženih protivnika ili se u nekim slučajevima i kreiraju), a upravo element trošenja postiže da se nikad nećemo osjećati pretjerano sigurni i nadmoćni raznim vrstama protivnika. Potrebno je i taktički razmisliti koje će se oružje koristiti protiv kojeg protivnika, a tu je i iskorištavanje okoline, kao i vremenskih (ne)prilika kao strateški element prilikom borbe. Moguće je prikradati se protivnicima, iskoristiti noć u svoju korist (tijekom noći protivnici spavaju), zajuriti se konjem, upotrijebiti neke od runa (dvije vrste bombi, magnetizam, ograničeno zaustavljanje vremena te kreiranje ledenih blokova na površini vode), ali i potpuno zaobići kampove ukoliko procijenimo da bi ishod borbe bio na našu štetu. Također, pravovremeno izmicanje protivničkim napadima omogućuje uzvraćanje serijom razornih udaraca, a tu je i mogućnost pariranja štitom. Uz doista bogat izbor mogućnosti, borba nikad ne dosadi ili postane naporna.

Koncept dungeona u kojima je do sada bila najveća koncentracija zagonetki je još jedan od elemenata koji je doživio preinaku. Zagonetke su sada uglavnom prošarane kroz više od stotinu shrineova (neka vrsta mini-dungeona sličnog vizualnog stila) iako nisu previše komplicirane, odnosno uglavnom nije problem shvatiti što treba činiti, no to je onda potrebno i izvesti, a pozitivno je što rješenje nužno ne mora biti samo na jedan način. Same zagonetke nisu vezane isključivo za shrineove, već je u mnogim slučajevima sama zagonetka kako uopće doći do shrinea (što je ponekad i zahtjevnije od samih zagonetki unutar shrineova). Sami veliki dungeoni su i dalje prisutni u vidu divine beastova koje potrebno vratiti u prvobitno stanje. Istog su koncepta, a i zanimljivo osmišljeni iako se na njih neće trošiti jednaka količina vremena kao na uobičajene dungeone Zelda igara.

S prezentacijske strane, zbog ograničenja hardvera, grafički prikaz naravno ne može parirati boljim predstavnicima s konkurentskih konzola, ali estetski gledano može se reći da je riječ o jednom od vizualno ljepših suvremenih naslova. Dizajn svijeta je briljantno osmišljen i genijalno proveden, nikada se ne dobiva dojam nasumične strukture, već je svaki element promišljen, a zahvaljujući tome igrač je motiviran na istraživanje svakog kutka i prevrtanje svakog kamena pri čemu nikad ne dolazi do zasićenja. Igra nagrađuje znatiželju i eksperimentiranje, jer unutar logike igre ono što igrač može zamisliti vrlo vjerojatno može i ostvariti tako da i nakon stotinu sati igranja ne dolazi do osjećaja monotonosti jer igra gotovo konstantno iznenađuje. Auditivno, pored izvrsnih zvučnih efekata, glazba također doprinosi pomalo melankoličnom ugođaju igre, nije previše nametljiva, a većinom se oslanja na klavirske melodije dok su suptilno prisutne i neke stare, poznate teme iz prijašnjih Zelda igara.

The Legend of Zelda: Breath of the Wild novo je Nintendovo remek-djelo kojim je visoko podignuta ljestvica kvalitete ne samo u serijalu, već i na razini akcijsko avanturističkog, a i RPG žanra. Svijet ispunjen ogromnim mogućnostima te smisao za detalje i sloboda koja se pruža omogućuju igračima veliki zadovoljstvo kroz svo vrijeme trajanja same igre. Igre uz koju vrijeme brzo prolazi, koja se teško prekida i o kojoj razmišljate i nakon samog igranja. A veću preporuku je teško dobiti.