Proučavajući listu igara koje čine iznimno popularni Zelda serijal, može se primjetiti da je prva prerada nekog naslova bio upravo Link’s Awakening. Četvrti dio serijala, najprije objavljen 1993. za Game Boy, dobio je prvu, koloriziranu preradu 1998. za Game Boy Color s ponešto dodatnog sadržaja. Danas, više od dvadeset godina kasnije možemo uživati u modernoj i što je važnije ponajboljoj verziji prve Zelde za prijenosnu konzolu.

The Legend of Zelda: Link’s Awakening poseban je po tome što je riječ o prvoj Zeldi koja se ne odvija u kraljevstvu Hyrule, a nije prisutna i sama naslovna princeza. Mjesto radnje ovog puta je misteriozni otok Koholint na koji glavni junak (ovaj put prizemnije) priče Link dolazi tijekom brodoloma. Uobičajeno se budi bez jasnog sjećanja te se upoznaje sa stanovnicima otoka. Ujedno saznaje da bi mogao napustiti otok mora prikupiti osam glazbenih instrumenata kako bi probudio Wind Fish, odnosno Vjetrovitu Ribu. I još jedna avantura počinje…

Prije svega, nova/stara Zelda oduševljava predivnim vizualima. Grafička, pa i zvučna obrada je gotovo besprijekorna. Odabir boja, detalji na objektima i likovima, obilje sitnica u dizajnu jednostavno su pravi užitak za oči i dokaz da hiperrealistična grafika nije uvijek potrebna kako bi se vizualno moglo uživati. Tek povremeno je primjetljiv pad frameratea, ali koji ne utječe na samu igrivost i ne kvari previše krajnji dojam.

Nekad i sad.

Najvažniji element neke igre je naravno njezina igrivost, a i na tom području Zelda je poslovično odlična. Ovdje je dakako prisutna struktura klasičnih Zeldi što bi moglo iznenaditi nove igrače koji su se sa Zeldom upoznali kroz posljednji nastavak Breath of the Wild. U početku s nekim ograničenjima, iz top-down perspektive postupno istražujemo svijet uz uobičajeno rješavanje zagonetki i prikupljanje dodatne opreme čime se područje sve više otvara uz posljedično smanjenje linearnosti. Srž svega naravno čine dungeoni (osam plus jedan opcionalni), odnosno labirintske tamnice u kojima ćemo provesti dobar dio vremena baveći se zagonetkama i boreći se protiv raznih neprijatelja (ponekad i u 2D perspektivi). Prvi dungeon može iznenaditi svojom jednostavnošću i brzim prelaskom, no to srećom nije odlika i ostalih. Zahtjevnost prelaska progresivno raste te je u načelu svaki sljedeći dungeon kompleskniji od ostalih iako bih osobno, izdvojio sedmi kao najzahtjevniji. Ostatak svijeta također je ispunjen s dovoljno sadržaja, od prikupljanja srca za proširenje energije i pronalaženja morskih školjki (kojih je više nego u originalu), pa do raznih mini-igara koje nude dobre bonuse tako da je prazan hod nepoznanica u ovoj Zeldi.

Sadržajno, jedini pravi dodatak kojeg nema u izvornoj verziji je segment Chamber dungeons. To je u biti nešto poput Super Mario Makera sa idejom stvaranja vlastitih dungeona. No, sama kreacija ipak ne proizlazi iz igračeve mašte već je riječ o upotrebi prostorija iz prijeđenih dungeona po vlastitom redoslijedu. Solidan dodatak, ali ipak ništa posebno inovativno. Još jedna bitna promjena u odnosu na original su kontrole. Naime, zbog ograničenog broja tipaka Game Boyja, vrlo često se moralo pauzirati igru i mapirati oružja i dodatnu opremu na dvije tipke, ovisno što se moralo koristiti za napredak. Switch, naravno, nema taj problem. Mač, štit, čizme (za trčanje) i narukvica (za dizanje teških predmeta) su konstantno postavljeni, a ostala pomagala poput bumeranga, bombi, kuke za hvatanje itd. se po izboru postavljaju na dvije tipke. Potreba za mijenjanjem je puno manja, pa se sve odvija i puno tečnije.

Iako, razumljivo, kraćeg trajanja od prosječne „velike“ Zelde te bez obzira ako ste i odigrali original, zbog iznimne grafičke obrade i zarazne igrivosti još jednom vrijedi uskočiti u ulogu Linka i uputiti se u zabavnu avanturu buđenja Vjetrovite Ribe i otkrivanja tajne otoka Koholint.