Prije četiri godine, u iščekivanju nove Zelde za Wii, odnosno Skyward Sworda, Nintendo je objavio remake najpopularnijeg nastavka ovog dugovječnog serijala, Ocarinu of Time za 3DS. Opet u čekanju novog „velikog“ nastavka, producent Eiji Aonuma s ekipom je odradio remake The Wind Wakera za Wii U te novu „malu“ Zeldu za 3DS A Link Between Worlds koji se nadovezao na treći dio A Link to the Past za SNES. Vidjelo se da je Nintendo uspješan u vraćanju starijim Zeldama, pa je bilo logično očekivati da će se pojaviti još poneka prerada neke od ranijih Zeldi. Iako je bilo manjih naznaka, moglo se samo pretpostavljati koju staru Zeldu ćemo vidjeti u novom ruhu, a na osobno veselje izbor je pao na Majora’s Mask, jednu od manje eksponiranih Zeldi koja je istovremeno i jedna od bitno drukčijih Zeldi u serijalu.

Po čemu drukčija? Za početak, nema Ganona, glavnog negativca koji se pojavljuje u većini nastavaka, a ni Zelde (osim u jednom kratkom prisjećanju). Isto tako, nema ni master sworda, ultimativnog oružja protiv zla. Priča se također ne odvija u kraljevstvu Hyrule nego u Termini kojoj prijeti katastrofa. Upravo zbog potencijalne sudbine Termine priča je i mračnija, depresivnija u odnosu na ostatak serijala. A ima toga još.

Letim, letim, ali u krivom smjeru

Nova Linkova avantura počinje potragom za Navi, vilom pomoćnicom iz Ocarine of Time. Prolaskom kroz šumu Link nailazi na vragolastog Skull Kida, a u susretu s njim gubi okarinu i vjernu Eponu, fizička pojava mu biva izmijenjena te se nađe u sasvim nepoznatom svijetu. Da ne bude sve tako negativno, dobiva novu vilinsku pomoćnicu Tatl, a i saznaje što mu je potrebno činiti da se vrati u prijašnje stanje i, naravno, spasi svijet Termine kojoj, zahvaljujući Skull Kidu (ili pak možda nekom drugom), prijeti pad Mjeseca u roku od 72 sata.

Vizualno, Majora’s Mask 3D izgleda vrlo bogato i svježe iako je vidljivo da se ne radi o suvremenom naslovu. Što se tiče 3D efekta, dobro je odrađen kao i u slučaju Ocarine of Time 3D, no s uobičajenim problemima prilikom pomicanja konzole. Naravno, igranje na New 3DS-u nema tih poteškoća. Kamera je standardno dobra, no ponekad se u nezgodnom trenutku zna postaviti iza nekog objekta, no ništa strašno.

Divim se svojem novom oružju

Po mehanici igranja, bez obzira na starost od 15 godina, igra ne djeluje zastarjelo. Manipuliranje trodnevnim ciklusom kao osnovnom idejom igre bila je hrabra ideja i srećom se pokazala vrlo dobrom. Iako ponekad može zasmetati ponavljanje određenih segmenata (više izraženo u početnim satima igre), ne dobiva se dojam repetitivnosti. Clock Town kao glavni grad Termine jedan je od boljih centralnih hubova Zelda igara u kojem se odvija dobar dio misija te kroz razgovor s drugim likovima dobivamo informacije o misijama i određenim događajima koje bismo lako mogli propustiti. Tu su i klasične trgovine predmetima, bar u kojem možemo okrenuti rundu mlijeka i mnogo drugih mjesta u kojima se odvijaju razne zabavne mini-igre. I one također variraju ovisno u kojem se danu nalazimo. Za lakše snalaženje u nekoliko desetaka misija služi izvrsni quest log u koji se bilježe sve misije i ostala zbivanja te se može pratiti gdje i kada se treba pojaviti kako bi obavili koju misiju. Pored vremenskog ciklusa, novost su i famozne maske koje su Linku potrebne kako bi uopće i mogao riješiti velik broj misija. Neke maske su vitalne i daju Linku mogućnost preobrazbe. Tako se možemo pretvoriti u sitnog drvolikog Dekua, agilnog Zoru i moćnog Gorona. One s preobrazbom daju i specifične sposobnosti: kao Deku može se lebdjeti, kao Zora plivati, a kao Goron kotrljati (vrlo zabavno). Tu je i za svaku masku vlastiti sustav borbe s protivnicima. Druge maske su po sebi opcionalne, no opet važne za rješavanje misija, a i daju određene sposobnosti (brže trčanje, mogućnost eksplozije bez trošenja bombi, plesanje, zaobilaženje protivnika…), pa je poželjno pronaći ih što više. Naravno, glavne maske su potrebne i za prelazak dungeona, odnosno hramova. Ova Zelda broji četiri hrama što bi se moglo činiti kao malo, no to baš i nije istina. Svaki je osmišljen oko upotrebe određene maske (šumski motiv prvog je za Deku masku, snježno/vulkanski motiv drugog za Goron masku te vodeni motiv trećeg za Zora masku). Zadnji hram zahtjeva ravnomjernu uporabu svih maski. Vremenski pritisak se najviše osjeća upravo u hramovima, a gotovo je sigurno da će biti potrebno vratiti se barem još jednom u svaki, a što se tiče zadnjeg i više puta. Prilikom vraćanja potrebno je opet pronaći manje-više sve ključeve, no novi item koji se otkriva ostaje u inventaru trajno. To ponavljanje i nije baš uvijek previše zabavno. Ovo je, po mom mišljenju, jedina Zelda u kojoj je veći užitak igranja izvan hramova negoli u njima.

Sad kad te oborim…

Glazba također nije zapostavljena iako melodije nisu baš vrh serijala. Tako ćemo opet svirati okarinu, ali samo kao Link u svojoj pravoj pojavi. Kao Deku svirat ćemo puhački instrument, kao Zora biti gitaristički heroj, a kao Goron lupati po bubnjevima. Određenim melodijama se utječe na vrijeme, pa se tako može vratiti u zoru prvog dana, usporiti vrijeme (vrlo korisno za hramove), prebaciti se naprijed kroz vrijeme unutar određenog dana, a druge melodije će poslužiti za prebacivanje između statua za snimanje pozicije, prizivanje Epone itd.

Iako Zelde nemaju new game+ opciju ili bonuse koji se otključavaju prilikom završetka igre, neke su ipak toliko dobre da vuku na ponovna igranja, no s ovom to baš i nije slučaj. Ipak, Majora’s Mask 3D svakako zaslužuje da joj se posveti i više od tri dana koja je Link imao na raspolaganju.