Izdavači kažu da je The Long Dark survival igra fokusirana na preživljavanje u svijetu koji je preživio globalnu katastrofu. To je točno, ali ovo nije bilo kakva igra nego jedno od velikih iznenađenja Steam Early Accessa. Ovdje moram spomenuti da je igra toliko stabilna da nisam imao apsolutno nikakvih problema u više od deset sati igre. Nema bugova, glitcheva, CTD-a, sve je savršeno tečno i igrivo. Cijena je trenutno 19,99€, što će vjerojatno porasti kako će se bližiti finalna verzija.

Pomalo sjetan glavni izbornik

Igra trenutno na izbor nudi samo Sandbox mod, no u finalnoj verziji (izdavači kažu da će Early Access trajati par mjeseci) postojat će i Story mod u kojem ćete imati nekakvu priču koju ćete slijediti. Meni osobno ne treba nikakva priča u ovakvoj igri i već onih par informacija spomenutih u uvodu dovoljne su mi da pustim mašti na volju i uživim se u The Long Dark koji je okrutan, ali i lijep, smirujuć ali i napet.

Na početku igre birate muškog ili ženskog lika i „spawnate“ se na neku od početnih lokacija. Trenutno, nalazite se na Mistery Lakeu, a nove mape bit će dostupne u punoj verziji. Spol koji odaberete nije bitan, razlika je samo u glasu vašeg lika.

Kako bih vam bolje predočio vaš tipičan dan u ovoj igri, predstavit ću ga na malo drugačiji način.

Tko sam?

„Ne sjećam se, ne znam ni kako sam došao ovdje.“ Nije bitno. Kopate po džepovima, shvaćate da nemate ničega.

Gdje sam?

Ispred sebe vidite zaleđeno jezero, u daljini par nekakvih koliba, iza sebe uništeni vlak. I dalje vam ništa nije jasno, shvaćate samo da ste sami u divljini i da vam se ova užasna hladnoća počela uvlačiti pod kosti.

Nikog na vidiku. Ali valjda ću naći nešto u onim kolibama

Što radim?

„Hladno mi je. Ne osjećam noge.“ Prvo treba pronaći šibice, nekakve novine i komad drva s kojim ćete zapaliti vatru kako bi mogli sabrati misli i isplanirati što dalje. Nakon što ste provjerili tri ljetnikovca na jezeru, shvatili ste da imate i više nego što ste očekivali. Dodatnu toplu odjeću, otvarač za konzerve koji će poslužiti za sljedeću konzervu graha jer ste pola prošle prolili pokušavajući je otvoriti na komadu kamena. Dobro ste se najeli i ugrijali, još samo da popijete malo vode (snašli ste se sa snijegom koji ste otopili kraj vatre) i vrijeme je za spavanje (pronašavši krevet u kolibi, uvjereni ste da ste u predsjedničkom apartmanu Hiltona).

 „Grčevi?! Odkud sad grčevi, pa samo sam popio malo vod…aaaaargh! Zašto je ZABOGA nisam prokuhao?!“ Grčevito tražite po svom ruksaku i pronalazite antibiotik koji će pomoći, ali uz ove bolove trebat će vremena. Nakon dobrih deset sati sna, ne osjećate se bolje. Antibiotik je odradio svoje i nemate više grčeve, ali ste gladni kao pas, a ostala vam je samo jedna čokoladica. Da ne spominjem da ste dehidrirali, a imate samo ovo rastopljeno smeće od snijega. Ništa, krećete paliti vatru i shvaćate da nemate dovoljno drva. Zakopčavate jaknu, odlazite u šumu po drva i vraćate se nakon sat i pol s naramkom koji bi trebao biti dovoljan da prokuha one tri litre rastopljenog snijega koje su vam ostale od sinoć, a i da vama vrati osjet u prste jer ste promrzli u šumi skupljajući drva (bilo bi brže da ste imali sjekiru). Dok je voda kuhala na peći, a vi odmrzavali noge (palac vam je probio prst na čarapi i nadate se da ćete imati sreće da nađete iglu i konac ili neki drugi način da se posve ne raspadnu), pojeli ste zadnju čokoladicu koju ste čuvali od jutra, no shvaćate da ste i dalje vrlo gladni. Vrijeme da pokupite stvari i krenete dalje.

Smrznut, gladan i premoren. A koliba na vrhu brda

Vremenska prognoza

Otvarate vrata i mećava vas odbacuje do ograde. „Odkud sad to?! Jučer je bilo sunčano! I odkud sad ta magluština!“ Još uvijek je vrlo rano i vani je mrak, ali s ovom maglom i mećavom ne vidite dalje od metra. „Kud da idem?!“ Pokušavate se sjetiti odkuda ste jučer došli i da li ste vidjeli neku nastambu u prolazu. Sjetite se jedne osamljene kuće dvokatnice i krenete, odokativnom metodom, u tom smjeru. Nekakvo šuškanje iz šume vas prestraši na smrt, no nasmijete se samom sebi kad shvaćate da je to jelen. „Eh da mi je puška!“ Odjednom, ispred sebe začujete režanje i iz magle izroni ogroman crni vuk. Jedino što jasno vidite po ovom vremenu su dva velika bijela očnjaka. „Eh, da mi je puška.“

Počivali u Miru!

Gladni, promrznuti i izgriženi do kosti, uspjeli ste nekako otjerati vuka bakljom. Posljednjim se snagama dovučete nazad do kolibe, otvorite svoj ruksak i shvaćate da nemate više niti antiseptičkog praška. Otpijete gutljaj vode, na jedvite jade upalite vatru sa zadnjim komadom drveta i uvučete se u krevet u nadi da vuk nije imao nekakvu zarazu. Uskoro osjetite da vam se povisila temperatura i da vas je počela tresti groznica. „Zar je ovo kraj?“, pomislite te polako utonete u dugi crni mrak.

Moje posljednje prenoćište.

Zaključak

Jako zabavna i zarazna igra koja ne oprašta niti jednu pogrešku, a kad sve napravite točno kako treba i dalje ostaje element sreće koji vas može odvesti u ovom ili onom smjeru. Ali shvatili ste. U ovoj igri nećete preživjeti. Umrijet ćete. Možda za dan, možda za pet ili deset, ali umrijet ćete. Pomirite se s tim. Ako zaista mislite da možete preživjeti u ovoj igri, probajte. Steam će vas čak nagraditi i achievementom za svakih pet dana kojih preživite. Zaključno s pedesetim danom. Nitko ne preživljava dva mjeseca u ovakvim uvjetima. Ovo nije Northern Exposure (Život na Sjeveru), ovo je The Long Dark. Dobrodošli u njegov čaroban i uznemirujući svijet. Dobrodošli u početak svog kraja.