The Lord of the Rings: Gollum je jedno veliko razočaranje! Ovakva igra samo će naštetiti portfoliju izdavača i developera, a Daedalic nije samo tamo neki studio koji ne zna što radi. Kad vam je na Steamu igra recenzirana sa „vrlo negativno“, onda se trebate zapitati gdje je krenulo krivo? Zašto su se Nacon i Daedalic odlučili za izdavanje ove igre? Vrlo vjerojatno nikad nećemo dobiti odgovor na to pitanje.

Ova avantura mogla je postati hit jer prati vrlo kompleksnog lika Sméagola, poznatog kao Golluma. Knjige koje je napisao J. R. R. Tolkien jako dobro govore o njemu, a developeri su se upravo odlučili bazirati na samim knjigama, a ne na filmovima. Ovu vijest su svi ljubitelji Gospodara prstenova dočekali s oduševljenjem. Ne samo da će pratiti originalnu predaju, nego je radnja smještena između događaja iz Hobbita (kada Bilbo Baggins dobije prsten) te Prstenove družine koja je uslijedila godinama kasnije. Dugo je ova igra bila u razvoju. Rad na njoj je započeo još 2019. godine, a u kakvom je stanju izbačena, najbolje govori ogromno veliko nezadovoljstvo igrača i streamera na društvenim mrežama. Kome ovakav pristup pomaže? Ponekad se pitam, pa možda su iz Daedalica odlučili namjerno izbaciti igru u kaotičnom stanju da dobiju nekakav dobar marketing jer će svi o njoj pričati, ali s druge strane, tu se sigurno novci neće vrtjeti i studio će se naći u velikim problemima.

Krenimo mi lijepo od grafike, koja izgleda kao da je napravljena čisto samo za Xbox 360, bez prevelikog truda i optimizacije. Ako mi na svakom trenutku i cut scenama šteka učitavanje grafike, točnije tekstura, zašto onda uopće postoji igranje na Epic postavkama kada mi se igra kreće na 80 fpsa, a tako uopće ne izgleda? Igri također nedostaje veliki broj detalja, kao da je sve užurbano napravljeno, odnosno developeri se nisu konkretnije pozabavili izgledom same okoline. S druge strane, Gollum je jako dobro napravljen, njegova kosa i oblik tijela izgledaju da su napravljeni smisleno. Međutim, sami vilenjaci, orkovi, pauci, nazguli  i ostali izgledaju kao da su izašli iz nekog crtića, bez neke detaljne strukture i teksture.

Što se tiče priče, na početku se upoznajemo s činjenicom da je Gollumu prsten ukrao Bilbo Baggins, te da on kreće u potragu za njim kako bi vratio svoj prsten. Nažalost, zarobe ga u Mordoru i krenu mučiti kako bi dobili informacije gdje se točno nalazi prsten, jer je Gollum već od prije bio poznat Sauronu. Međutim, vi se tijekom avanture prisjećate i proživljavate vrijeme koje je Gollum proveo kao zatvorenik. Ulazite u taj svijet kako biste se bolje upoznali sa samim likom, a radnja zbog toga pada u drugi plan, što će na kraju dovesti do toga da sve bude zbrkano kada prijeđete veći dio igre. Ponekad ćete zaboraviti da se nalazite u svijetu Gospodara prstenova jer će radnja u potpunosti izgubiti smisao prilikom rješavanja određenih misija. Čak vidimo i Gandalfa, koji se tako ne zove u igri, a on je upravo kao neki narator koji ispituje Golluma o njegovim pustolovinama kako bi shvatio koji je Sauronov sljedeći plan. I tako se to sve kreće kroz cijelu igru.

The Lord of the Rings: Gollum je zapravo simulacija zatvora, odnosno zatvorenika koji rješava različite misije koje nije ni zabavno igrati ni zanimljivo iskusiti. Općenito postoje tri faze bilo koje razine, a kreću se od nezanimljivih do jednostavno loših. Tu je, primjerice, faza „kućnih poslova“, u kojoj Gollum ide od jedne točke do druge kako bi dovršio neki obični zadatak. To bi sve bilo drugačije kada bi se te misije odvijale u velikom okruženju otvorenog svijeta, ali umjesto toga, većina njih u prvoj polovici igre smještena je u skučene okvire Barad-dura, gdje ste prisiljeni opetovano posjećivati mnoge iste lokacije kako biste napredovali u priči. Uvijek postoji neki konceptualno drugačiji scenarij, poput puzanja kroz male otvore za aktiviranje eksploziva, ali funkcionalno to je niz puteva po istim područjima koji se događaju iznova samo na malo drugačiji način. Jednostavno ste osuđeni raditi sitne poslove za zaboravne NPC-jeve u ovom fantastičnom svijetu, a svaki je gori od drugog.

Dotaknimo se gameplaya. Naš Gollum je vraški brz, skače daleko, puže i pliva. Nekome bi možda bilo zabavno trčati uokolo s Gollumom, zahvaljujući njegovoj iznenađujućoj brzini, ali on ima mjerač izdržljivosti te se iscrpljuje za samo nekoliko sekundi i treba mu puno više vremena da se obnovi. Ne znam uopće zašto postoji ta značajka jer, na kraju krajeva, trčimo samo kada trebamo skočiti dalje, odnosno kako bismo ubrzali prilikom skakanja i eventualno kako bi pobjegli od neprijatelja. Njegovo normalno „hodanje“ je također jako brzo tako da ova značajka gubi smisao. Osim toga, budući da je jedva sposoban podići metalnu žlicu, a kamoli rukovati oružjem, borba nije u fokusu, osim povremenih prilika da se prikrade s leđa i zadavi neprijatelja, za što nekako uspijeva skupiti energiju. No, sve to prate nespretne animacije, odnosno morate sve savršeno tempirati kako biste uspjeli išta napraviti jer je uvijek prisutna ta milisekunda zaostataka kada napravite neku akciju. U igri su također jako bitni elementi šuljanja koji nam pomažu da se krećemo s jednog mjesta na drugo bez da nas vide – skrivamo se u grmlju, travi, iza vrata itd. Naravno, kako se naš Gollum ne može boriti, može uzeti kamenje iz okoline i tako ga baciti kako bi odvratio pažnju neprijatelju.

AI u ovoj igri je nesposoban i zbunjen, u smislu da čak i naočitije stvari ne može procesuirati. Primjerice, protivnici mogu primijetiti da se probijate kroz sobu i krenuti je istraživati, ali ako na vrijeme uđete u neko područje koje je označeno kao mjesto za šuljanje,  bit ćete im potpuno nevidljivi iako ste udaljeni samo nekoliko centimetara od njih. AI potpuno ignorira grmlje i travu, kao da ne postoje, a Gollum je dovoljno malen da se može „sakriti“ u nju – zanimljivo. Kada vas protivnici vide, pojavit će se crveni upitnik nad njihovim glavama, a kada su nešto čuli bit će žuti upitnik tako da znate u kojoj mjeri možete odreagirati, pobjeći li se samo sakriti. Vaše zdravlje je jednako krhko; snosite štetu od pada s ponekad urnebesno niske visine, a resursi za obnavljanje HP-a, uglavnom crvi i gljive, su rijetki. Nema novih sposobnosti ili nadogradnji za otključavanje u igri.

Kako sam ranije spomenuo, imate opciju zadaviti neprijatelje, ali ta opcija dolazi s nekim čudnim preprekama. Prvo, ne djeluje na protivnike s kacigom. Međutim, ono što definira kacigu u ovoj igri široko je otvoreno za tumačenje. Također, davljenje se odnosi samo na orke. Ima smisla da ne možete ugušiti zvijeri poput paukova, ali druge humanoidne rase poput vilenjaka očito ne možete ubiti. Ponekad postoji potreba da jedna strana Gollumove osobnosti uvjeri drugu da se slaže s planovima koji nam se nalažu. Primjerice, u jednom trenutku se pojavio kukac koji apsolutno ništa nije radio. Gollum je smatrao da je to špijun i htio ga ubiti, ali Sméagol smatra kako je to bezazlena živina. Gollum je pobijedio u raspravi, ali teško je reći je li to zato što sam iznio uvjerljiv argument za ubijanje kukca ili su opcije višestrukog izbora bile prejednostavne za odabir. U mojih 15 sati istraživanja Međuzemlja, možda je postojao jedan jedini slučaj u kojem rasprava nije išla točno onako kako sam očekivao, zbog čega mi se činilo besmislenim upuštati se u nju.

Postoji mogućnost ponovnog igranja ako iz nekog razloga želite ponovno posjetiti Gollumovu avanturu umjesto da igrate bilo koju od mnogih spektakularnih igara koje su nedavno izašle. Skriveni kolekcionarski predmeti ne nude nikakve nagrade, samo ih raširite na starom komadu tkanine da biste ih pogledali, dok Gollum nudi pokoju riječ i dijalog za svaku od njih. S druge strane, zvuk i glazba u igri su jako dobri. Hrapavi, gotovo zagušljivi Gollumov govor dobro je odglumljen, kao i jasnija i plašljivija Sméagolova strana njegove osobnosti. Čak i mali detalji, poput vlažnog zvuka Gollumovih ruku koje tapkaju po različitim površinama dok se penje ili trči. Klasična glazba je nešto što doprinosi atmosferi igre, pa ako ne možete uživati u igri, barem možete uživati u njenoj glazbi.

Srećom, možda sam jedan od onih koji nije imao velikih problema kod bugova i izbacivanja tijekom igranja tako da o tome ne mogu govoriti. Završit ću s riječima koje su napisali iz Daedalic Entertainmenta: „Priznajemo i duboko žalimo što igra nije ispunila očekivanja koja smo postavili sebi ili našoj predanoj zajednici. Molimo prihvatite našu iskrenu ispriku za bilo kakvo razočaranje koje je ova igra mogla izazvati“.

Na vama je da protumačite kakva su očekivanja oni sebi nametnuli i zašto su uopće odlučili prodavati igru kao jedan AAA naslov od 60€. Vrijeme je da se developeri probude i prestanu izbacivati nedovršene i neoptimizirane proizvode. Uvijek je bolje odgoditi igru i dovršiti ju, nego je izbaciti u kaotičnom stanju.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.