Supermassive Games je, bez imalo sumnje, trenutno jedan od najaktivnijih i najzauzetijih razvojnih timova na cjelokupnoj gaming sceni. To potvrđuje i činjenica da je ovaj britanski studio tokom proteklih šest-sedam godina izbacio poprililčan broj naslova, kako onih manjih, tako i onih većih koje su izdali velikani kao što su, recimo, PlayStation ili Bandai Namco. Iako je imala svojih ne baš tako dobrih izleta u VR vode te je kao podrška povremeno radila na raznoraznim projektima, ekipa iz Supermassive Gamesa se poprilično dobro “uhodala” u razvoju cinematičnih interaktivnih horror avantura kao što su Until Dawn i The Dark Pictures Anthology. S obzirom na to da je potonja antologija i dalje aktualna te da je za kraj godine predviđen izlazak njenog četvrtog dijela pod nazivom The Devil in Me, malo tko je očekivao da će Supermassive Games istovremeno u tajnosti raditi na još jednom, znatno većem i ambicioznijem naslovu. Zato nas je prije samo nekoliko mjeseci poprilično iznenadila najava igre The Quarry, iza koje je stao veliki 2K, a čiji je razvoj već u to vrijeme bio skoro pa završen. Samo nekoliko mjeseci nakon njegove inicijalne najave, ovaj naslov je stigao u prodaju, instantno nam potvrdivši da se radi o punokrvnom spiritualnom nasljedniku Until Dawna, kojeg je u mnogo čemu uspio i nadmašiti.

Tko će preživjeti noć?

The Quarry je novi interaktivni horror, koji je svojom veličinom i budžetom znatno bliži Until Dawnu nego igrama iz The Dark Pictures antologije. No, unatoč novoj priči i settingu (o kojima više u nastavku), radi se o ostvarenju u kojem će se fanovi Supermassive Gamesovih igara naći na dobro poznatom terenu, dok ih priča vodi prema jednom jedinom, dobro poznatom cilju – naravno, morat će preživjeti pakleno dugu i poprilično krvavu noć.

Oni stariji igrači će tijekom igranja vrlo brzo primjetiti brojne reference na dobre stare slashere iz jednako dobrih starih 80-ih, budući da The Quarry upravo iz njih crpi svoju inspiraciju. Friday the 13th, Nightmare on Elm Street, Texas Chainsaw Massacre su očiti primjeri, no ima tu i malo klasika kao što su Hills Have Eyes i Silver Bullet, no ništa više neću reći, kako vam ne bih pokvario prilično zabavnu priču koja će se pred vama raspetljavati nekih 8-10 sati.

Radnja The Quarryja smještena je u ljetnji kamp smješten nadomak kamenoloma Hackett, koji (namjerno) neodoljivo podsjeća na Crystal Lake kamp iz “Petka 13-tog”. Kao i svakom slasheru koji drži do sebe, njegova priča prati skupinu mladih savjetnika koji, nakon što svi klinci odu svojim kućama, spletom okolnosti budu primorani da u kampu provedu još jednu noć. Kako  bi “ubili”vrijeme, oni usput odlučuju da se ludo zabave, unatoč upozorenju vlasnika i upravitelja kampa koji smatra da je bolje da jutro pričekaju unutar zaključanih koliba, a ne pijani i napušeni kraj logorske vatre. Takvo što će se, naravno, baš kao i u svakom horror filmu slične tematike, pokazati kao prilično loša odluka. Ovdje ću se zaustaviti sa otkrivanjem bilo kakvih detalja priče, kako vam ne bih spoilao prilično zanimljivu i zabavnu priču. Reći ću samo da The Quarry ima dovoljno “materijala” da vas zakuca ispred ekrana i ne pušta do same odjavne špice.

Sama priča i obrti unutar iste pametno su napisani, iako će  svakom okorjelom ljubitelju horroraca s kraja prošlog stoljeća dosta toga vrlo brzo biti jasno. No ipak, baš poput Until Dawna, i The Quarry ima posebnu notu iznenađenja koja će se, opet, najviše svidjeti matorim prdonjama koji su prebacili 40-tu ili joj se opako približavaju. Cijela igra i njen setting jednostavno odišu retro tematikom, bilo da se radi o moru očitih referenci na već spomenute klasike žanra, sjajno okarakteriziranim i namjerno stereotipnim likovima (imamo sportaša, štrebera, čudaka, šaljivdžiju i, naravno, cure koje neprestano vrište naokolo) i odnosu između njih. Za kompletan retro ugođaj, tu je i posebni VHS filter koji igru doslovno pretvara u cjelovečernji horrorac sa video kazete.

Dobro poznati teritorij

Kao što sam već spomenuo, The Quarry je u svakom smislu klasični naslov Supermassive Gamesa, koji donosi evoluciju svega onoga što smo već vidjeli u ranijim igrama, uz tek poneki novitet i, što svakako moram naglasiti, drastično manje interakcije.

Dakle, ponovno se radi o klasičnoj cinematičnoj avanturi, čija glavna premisa leži na pametno složenom narativnom konceptu zahvaljujući kojem naše odluke direktno utječu na tijek radnje. Dobro poznati “efekt leptira” u The Quarryju je dodatno razrađen i to do te mjere da nas očekuje čak 186 različitih završetaka. Svi likovi mogu poginuti, svi mogu preživjeti, a moguća je i apsolutno svaka kombinacija, što samo po sebi nudi doista ogroman diverzitet prilikom igranja.

U igri nas očekuje 10 poglavlja, tijekom kojih ćemo dosta vremena provesti istražujući brojne, doista sjajno dočarane lokacije kojima, ruku na srce, nedostaje dobra porcija interaktivnih segmenata. Sve je nekako dodatno pojednostavljeno, što je za rezultat imalo smanjenu razinu interakcije i to zbog stvaranja što filmičnijeg iskustva koje od igrača neće tražiti nikakav suludi button mashing, već samo da povremeno pritisnu određenu tipku i odrede tijek same radnje. Zbog svega toga, The Quarry je bliži filmu nego igri, a moguće ga je zahvaljujući Movie modu čak i “odigrati” kao film.

U igri je i dalje prisutna poprilična količina QTE sekvenci, koje su opet također pojednostavljene i uglavnom se svode na što bržu reakciju na određenu scenu. Tu igrači pod pritiskom vremena moraju instantno i instinktivno reagirati, a svaki njihov pogrešan korak može dovesti do smrti nekog od likova. S druge strane, ispravan potez otključava nove dijelove priče i tako sve do kraja. Upravo zbog toga i činjenice da je ovaj put potrebno što brže procijeniti situaciju u kojoj se nalazite i pravovremeno reagirati, The Quarry djeluje znatno dinamičnije i zanimljivije od prethodnih igara Supermassive Gamesa.

Naravno, nije The Quarry u potpunosti interaktivni film. Ima tu i malo istraživanja, bježanja i borbe te, naravno, skupljanja  raznoraznih colleciblesa kao što su video kazete sa originalnim artovima ili pak tarot karte koje su razbacane diljem 15-ak različitih lokacija, a koje zapravo  predstavljaju dobro poznata predskazanja i hintove vezane za događaje koji slijede. Kao i u ranijim igrama Supermassive Gamesa, ti pogledi u budućnosti nam mogu pomoći prilikom donošenja budućih odluka koje mogu biti kobne po živote naših protagonista.

Kada već pričamo o potencijalno lošim sudbinama  glavnih protagonista, onda je red da spomenemo i još jedan novitet. The Quarry nam premijerno donosi Death Rewinds opciju, zahvaljujući kojoj je moguće vratiti vrijeme i spasiti neke od likova nakon što isti poginu. Da se igra ne bi pretvorila u klasičnu igru u kojoj nas smrt  glavnih likova vraća do posljednjeg checkpointa, Death Rewinds opciju je moguće iskoristiti samo tri puta tijekom cijele igre, tako da od igrača traži određenu dozu taktike i kalkuliranja. Nažalost, koliko god ova opcija zvučala cool, donosi nam i priličnu glavobolju prilikom igranja budući da nas, sukladno samoj liniji priče i njenom grananju, nekada zna vratiti i nekoliko poglavlja unatrag, jer  se upravo tamo nalazila odluka koja je kasnije dovela do smrti “oživljenog” lika. Takvo što zna prilično frustrirati, jer vas zna unazaditi za nekoliko sati igranja. Upravo zbog toga, tijekom igranja morate dobro razmisliti kada ćete iskoristiti jedan od ova tri “džokera”.

Osim klasičnog single player igranja, The Quarry dolazi i sa lokalnim couch co-op modom, dok će online mod biti dostupan naknadno, pa ukoliko preferirate igranje u društvu, ova igra nudi i takvo što, a što je još važnije, za ovakav način igranja dovoljno je da jedan igrač ima igru,  pa da mu se ostali pridruže potpuno besplatno.

Baš kao horrorac iz dobrih starih 80-ih

S tehničke strane, kao i svaka dosadašnja igra Supermassive Gamesa, The Quarry izgleda veoma dobro, prije svega filmično i na granici fotorealizma. I u ovom naslovu je primjenjen dobro poznati koncept, kojeg se Supermassive već godinama slijepo drži. Naravno, mislim na angažman velikog broja poznatih glumačkih imena, koji su likovima u igri dali svoj glas i stas. I ovaj put smo dobili doista impresivnu glumačku postavu, koju čine Lance Henricksen, David Arquette, Ted Raimi, Lin Shaye, Ariel Winter, Ethan Suplee i mnogi drugi. Njihova lica i tijela su vjerno skenirana i prebačena u igru do fotorealistične razine. Animacije  su uglavnom dobre, ali moram naglasiti da i The Quarry pati od klasične boljke svih dosadašnjih igara Supermassive Gamesa – povremeno problematičnih i na momente katastrofalno neprirodnih facijalnih ekspresija koje definitivno znaju narušiti i više nego dobar dojam. Sličan problem ponekad zna napraviti i loadanje pojedinih slojeva grafike, što igru na momente zna učiniti prilično ružnom i nedovršenom, no takvo što se doista rijetko događa.

Impresivne tehnikalije i znatno veći budžet koji je ulupan u razvoj igre mogu se primjetiti na svakom koraku, što je vidljivo i u doista sjajno dizajniranim, gotovo živim i iznimno autentičnim lokacijama koje u kombinaciji sa vrhunskom režijom za rezultat imaju pravi mali homage svim spomenutim slasher klasicima 80-ih.

Kada je u pitanju zvučna strana igre, tu se doista nema što prigovoriti, budući da sve funkcionira na najvišoj mogućoj razini. Glasovna gluma ranije spomenutih glumačkih veterana (ali i ovog mlađeg naraštaja) doista je impresivna, a isto važi i za zvučne efekte te sjajni licencirani soundtrack koji je u potpunosti pogođen settingu.

Sve u svemu, tehnički gledano, The Quarry je bez sumnje “najmesnatiji” naslov Supermassive Gamesa, a ukoliko pojedini grafički propusti budu ispravljeni kroz neke od budućih nadogradnji,  kompletan dojam bi trebao biti još bolji.

Dostojan nasljednik Until Dawna

The Quarry veoma samouvjereno korača sigurnom stazom, koju su prije njega dobro utabali raniji hitovi Supermassive Gamesa kao što su Until Dawn, Man of Medan, Little Hope i House of Ashes. Zbog drastično smanjene interakcije i jednostavnosti, možda ne opravdava punu cijenu jednog ovogeneracijskog AAA naslova, ali zato se iskupljuje veoma dobrom prezentacijom, zanimljivom pričom i doista sjajnom atmosferom te, naravno, velikim replayabilityjem.

The Quarry je igra koja se igra u jednom dahu, bez povratka na checkpoint, a uzmemo li k tome u obzir činjenicu da dolazi sa čak 186 različita završetka, definitivno predstavlja isplativ “ulov”. Zbog svoje “pitkosti” i jednostavnosti, The Quarry je dostupan svima. Fanovi Supermassive Gamesa i ljubitelji žanra zasigurno će uživati u ovom ostvarenju koje je u pojedinim segmentima uspjelo i da nadmaši sjajni Until Dawn. Čak i ako niste fan sličnih igara, slobodno isprobajte The Quarry – mogli biste se ugodno iznenaditi i, prije svega, dobro zabaviti.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.