New Stuff

Ljeto, onaj sunčani dio godine u kojem se svi osjećaju pozvanima komentirati vaš aristokratsko bijeli ten. Dok vani kuha  nebo i zemlja, zabavljate se pred računalom u ugodno klimatiziranom, zatamnjenom prostoru. Vaša bolja polovica ne prestaje mljeti kako je ovo idealno vrijeme za brćkanje u plićaku. Od same pomisli na valjanje po užarenom pijesku neke jadranske plaže osjećate kako vam se diže kosa na glavi. Uspiju li vas odlijepiti s kauča ili stolca izjavama: “Buljiš u taj komp kao zombi već 4 sata!”, sočno ćete opsovati i promrsiti potiho kroz zube pazeći da vas sugovornice ne čuje: „Mama ti je zombi …“ Dok mumljate ispod glasa, odjednom vas zabljesne danje svjetlo. Refleksno okrećete glavu. Škiljeći, s rukama ispred lica,  čekate dok se oči ne prilagode na dnevno svjetlo. I dalje psujete  jer je draga, bez prethodne najave, razgrnula zavjese u dnevnom boravku. Imajući na umu mir u kući i buduće možebitne noćne aktivnosti, pokušavate suzdržati salve pogrdnih riječi koje vam padaju napamet. Vratimo se sada onim zombijima. Izraz zombi ušao je u rječnik moderne generacije na mala vrata: preko filma. Premda se Halperinov “White Zombie” iz 1932. godine spominje kao prvi filmski uradak zombijevske tematike, nama je nekako najpoznatiji zombie Frankenstein snimljen davne 1910. godine. Zombiji su do današnjih dana zadržali svoju popularnost.

Sastavni dio Haićanskog folklora o kojem se nekada samo šuškalo u znanstvenim kuloarima postao je uobičajena fraza svakodnevnog razgovora. Znate li da su zombiji produkt mitologije? Mitologija je, sociološki gledano, ukupnost priča jedne civilizacije ili naroda. Mitološka priča je iz psihološke perspektive simbol, odnosno skup simboličnih slika proizašlih iz ljudske psihe, metafora stvarnosti. Mitologija postaje mjesto dodira realnog i nerealnog, drugim riječima, mitologijom su naši stari pojašnjavali pojave za koje nisu imali logično objašnjenje. Mitologija je sastani dio svake religije. U konačnici, mitološka ili božanska bića utjelovljuju ono „nešto nepoznato“ pretvarajući običnu ali fluidnu poetsku priču u doslovnu činjenicu. Cilj je institucionalizirati vjeru, a vjera je nit vodilja svake napredne kulture. Vjerski su vođe stoljećima koristili mitologiju u prilično zemaljske svrhe: civilizaciju valja držati pokornom kako bi što manje propitkivala smisao nasilno  nametnutog svjetonazora. Što bi bilo s velikim vođama i klikom oko njih kada bi narod shvatio da nam takva arhaična institucija uopće nije potrebna? Sklad bi bio narušen. Današnje generacije nije lako uplašiti bapskim pričama. Znanost i edukacija dovele su ljudsko razmišljanje do posve novih visina. Poigramo li se znanošću dodavajući u mješavinu mitološku komponentu, dobiti ćemo priču o zombijima. TalletaleGames, tvorci proslavljene The Walking Dead serije igara načinili su novi nastavak napete priče o sudbini čovječanstva nakon neobjašnjive apokalipse. 400 dana po drugi put (ako ćemo brojati, šesti put) dovodi hodače u naš svijet.

Je li se štogod promijenilo u odnosu na prethodnu sezonu? Nemojte brinuti. Telltale visoko postavljenu ljestvicu kvalitete podiže za dodatnih nekoliko centimetara ponudivši nam sljedeću intrigantnu priču na novoj lokaciji, u drugom vremenskom razdoblju i s novim akterima koje ćemo voljeti ili prezirati. Ruralna amerika, ceste Georgije i odmorište imena Red’s Diner postati će glavno mjesto druženja novih likova. Psihoza je glavno obilježje svježih pet priča. Niti jedna mini epizoda ne traje dulje od tridesetak minuta ali može vam se nehotice dogoditi trenutak nepažnje pa ćete neke dijelove prelaziti ponovno. Na brzinu upoznajemo Wyatta, Russella, Bonnie, Shel i Vincea jer nam autori nisu dali dovoljno vremena za dublju interakciju s likovima. Pet novih lica i desetak novih zapleta u kojima se moramo prilagoditi situaciji osvježiti će nam dan. Kojim god redoslijedom krenuli u upoznavanje novog scenarija, dočekati će nas teške ljudske sudbine i diskutabilne odluke. Priče međusobno nemaju izravan utjecaj jedna na drugu premda će određene odluke definirati neke, očigledno buduće događaje. Tek trebamo vidjeti drugu sezonu The Walking Deada i ovo je odličan uvod u ono što nas čeka.

U najintenzivnijoj epizodi, onoj o Shel i njenoj mlađoj sestri Becci, pratimo što se dogodilo grupi ljudi iz prve sezone koja je otplovila čamcem (sjećate se, u jednoj od prethodnih epizoda su zatvorili Clementine, Leea i ekipu u šupu). Izliječena narkomanka Bonnie protagonist je iduće priče, nepovjerljivi student Russell, nešto kasnije prevrtljivi Wyatt obogatiti će još dvije kratke pripovijesti. Eddi je zaradio moje najveće simpatije. Tko je Eddie? Hrana za hodače. To je sve što ću reći.

Za razliku od prve sezone, TelltaleGames je odlučio brutalnije eksploatirati pozitivne kritike koristeći intenzivniji grafički prikaz i pikantnije konverzacije aktera. Definitivno materijal za odrasle. Brzina pripovijedanja priča ne dopušta razvijanje emocija pa zavoljeti ili zamrziti ponuđene likove predstavlja problem. Nedostatak povezanosti s likovima olakšava proces odlučivanja: odluke donosite vođeni logikom, a ne emocijama. Mana ili prednost? Ocijenite sami. Pripovjedači su majstorski povezali dvije sezone završavajući samo određene “repove” prethodnih nastavaka. Ostaje nepoznato što se dogodilo s heroinom prošle sezone.

Kupiti? Svakako!

Kratko, ali slatko, rekao bih. Pravi mali filmski omnibus likova i događaja. Mitologija The Walking Deada zaokupljati će maštu igrača još neko vrijeme. Po ne znam koji put, TelltaleGames, kapa dolje!