Za gamere i gamerice kao što sam ja, koji su često izbjegavali open world role-playing igre, Witcher 3: Wild Hunt dolazi kao pravilno usmjeren šamar s porukom: ovako se to radi! Problemi koje sam često imao sa ovakvim tipom igara, a mislim da ih moram spomenuti odmah ovdje u uvodu, mogu objasniti u dvije linije. Prvo, konzumiraju jako puno slobodnog vremena kojeg nije uvijek lako pronaći. Drugo, prečesta udaljavanja od ”glavne priče” preko side-questova su me u mnogo navrata znala jednostavno izbaciti iz takta i zagušiti u meni volju za igranjem koje je u startu možda i bilo. Na vašu sreću, kako sam trenutno nezaposlen, vremena za igranje je bilo poprilično. Ali, da li je bilo volje za side-questove? Oh, itekako…

Geralt na Skellige otocima

Iako sam mislio da ću puno patiti jer sam davno igrao samo prvi dio trilogije, a drugi preskočio jer jednostavno nisam imao na čemu igrati u to vrijeme, to se nije dogodilo. Sažetak priče sam morao potražiti na netu, pročitao ga za par minuta i bilo mi je jasno u kakvim je situacijama Geralt bio u Assassin of Kings. Nemojte me krivo shvatiti, ova trilogija zaslužuje da je odigrate cijelu, ali mislim da Witcher 3, sam po sebi, ima jako čvrst storyline i da nećete imati nikakvih problema da se upustite u ovu avanturu bez da ste odigrali prethodna izdanja. Najkraće moguće rečeno, ono što vodi priču je Geraltova potraga za Ciri, mladom witchericom koja ima posebne moći, a koju je i on djelom podučavao. Da, znam što mislite i ne, nije u tome stvar, Geralt na nju gleda kao na svoju kćer.  U toj potrazi će susretati neke od starih likova kao što su Vesemir, Yennefer i Triss, ali će upoznati i hrpu novih.  Budući da sam Wild Hunt traži Ciri, Geralt je neprestano zabrinut za nju i u prikupljanju informacija o njenoj mogućoj lokaciji neće se ustručavati koristiti svoje znanje iz mačevanja i magije.

Što je to?!? Nije bitno, IGNIIII!!!

Sad, hoćete li igrati kao good ili bad guy, je potpuno na vama. U puno situacija u igri imate priliku odlučiti hoćete li problem riješiti mirnim putem i razgovorom ili ćete posegnuti za mačem (tj. mačevima, jer i ovaj put Geralt nosi svoj steel sword za ljude i normalnu gamad i silver sword za sve ostale beštije koje sreće). Probao sam riješavati situacije i jednim i drugim putem i mogu reći kako su oba načina jednako ugodna. Likovi kojima poštedite život vas se kasnije sjete (ako ih sretnete opet, naravno) i možda dobijete nekakvu nagradu od njih. S druge strane, ako ih ubijete možda prikupite nešto XP-a koji je iznimno bitan u Witcheru 3. Zašto?

Pa, prije svega, Geralt u igru kreće kao zapravo jako slab lik. Bez obzira na težinu igre koju odaberete ili činjenicu da odmah u startu imate dostupno korištenje svih  ”znakova” (signs) u njihovoj rudimentarnoj formi, budite spremni na jako izazovne borbe na samom početku. Ono što me se posebno dojmilo je način na koji je napravljen sustav borbe u ovoj igri. Nemate šanse, pogotovo na početku (prvih 10 levela otprilike), upasti u grupu protivnika koji su par levela iznad vas i očekivati dobar rezultat. Ali, nisam impresioniran samo težinom, već detaljima koji su se posvetili dobri ljudi iz CD Projekt RED-a. Svaki protivnik kojeg susretnete je na neki način specifičan, tj. vrsta kojoj pripada (a ima ih jako puno) ima određene slabosti na koje morate obratiti pozornost ako želite ostvariti pobjedu. Ako se borite protiv protiv npr. drownera, onda će vam Igni znak (vatra) tu jako pomoći jer su protiv toga najslabiji. Ili, ako se borite protiv nekkera (koji često dolaze u još većim grupama od drownera) jako je koristan znak Aard koji će porušiti na pod, ili makar privremeno zaustaviti napade nekkera. Također, ono što jako brzo shvatite je da morate proučavati način na koji vas napadaju određeni protivnici, koji  im je doseg i snaga napada. Svi imaju određeno vrijeme u kojem će stati (jer i oni, kao i vi, troše staminu koja je potrebna za izvođenje svih poteza) i pružiti vam priliku da im se približite i uputite nekoliko udaraca mačem u kombinaciji sa nekim od znakova. Teže borbe (pogotovo one protiv članova Wild Hunta) znaju potrajati neko vrijeme i apsolutno sam oduševljen tim inzistiranjem na pripremi za borbu i strpljenjem jednom kada u nju uđete.  Jako rano u igri susretnete protivnike koji su puno levela iznad vas i nakon dva-tri bezuspješna pokušaja vam postane jasno kako ćete se na to mjesto morati vratiti jednom kad vaš Geralt bude snažniji, bolje opremljen, u snažnijem oklopu i sa potrebnim napitcima. Tokom borbi je svakako dobro povremeno povući se na neke sigurnije distance, obnoviti svoj štit, Quen znak, popiti nekakav napitak koji vam daje više šansu za više critical udaraca mačem. I to mi se zapravo jako sviđa, velika većina protivnika vas neće pratiti dugo, već će se zadržati na prostoru na kojem ste ih našli i tako vam dati priliku da se malo saberete prije drugog napada.

Provjerite notice board u svakom gradu, ima dobrih side-questova

Sad, bez obzira na taktike koje u borbi morate koristiti, većina štete koju nanosite protivnicima će dolaziti od  steel ili silver mača. Kako Witcher 3 ima, makar na prvi pogled, dosta kompleksan sustav u kojem razvijate Geralta, zaista je interesantno proučavati što svaka od nadograđenih sposobnosti radi. Svaki od 5 znakova koje Geralt koristi može biti poboljšan na 4 ili 5 razina, od kojih će svaka imati nekoliko stupnjeva. Ukratko, ability point koji dobijete kad se level-upate (ili kada nađete place of power, što je jedan od ljepših momenata tokom igranja, iskreno) možete iskoristiti da razvijate Geralta u smjeru u kojem se vama to čini prikladno. Na početku, iskreno, taj sustav može djelovati malo zbunjujuće, pa svakako preporučam da pročitate pažljivo što svaka od dostupnih vještina donosi. Kad sam krenuo, instinktivno sam krenuo u razvoj Quena, tj. štita jer se činilo kao pametna ideja, makar dok ne nađem bolje mačeve i bolji oklop. Paralelno s time razvijao sam Igni (vatru) i fast attack s mačem. Kako je igra i razvoj Geralta odmicao dalje, počeo sam uživati u korištenju Axii znaka (djeluje nešto kao stun, privremeno zaustavlja jednog ili dva protivnika, ovisno o levelu, a može ih i pretvoriti u vaše saveznike na kratki period vremena na višim levelima) i strong attack udarcima. Zapravo, na vama je da odlučite na što ćete se fokusirati – mačeve, znakove ili alkemiju s kojom ćete lakše pripravljati razne vrste napitaka koji su jako korisni i ni u jednom trenu ih se ne smije zanemarivati. Dakle, ne postoji samo jedan način na koji možete biti dobri u borbama i to je prekrasna stvar za jednu igru, pogotovo ako ćete je igrati intenzivno kao ja.

Još jedan koji prijeti Geraltu i ne zna što ga čeka

Vratimo se samo kratko na problem koji sam imao sa side-questovima u RPG-ovima inače. Ovdje je taj problem riješen tako što će vam oni donositi, ne samo XP kojeg žarko želite, već i: nova i bolja oružja, nove i snažnije oklope (bilo da se radi o dijelu za prsa, noge ili ruke), nove i naprednije nacrte za napitke. I to je samo djelić onoga što možete naći, a esencijalno je za napredak u igri. Developeri su se stvarno (ali stvarno!) potrudili da svaki side-quest  bude nešto drugačiji od prethodnog i da nemate taj nemili osjećaj grindanja koji se danas često pojavljuje u igrama. Pazite, kad tek počnete igru, povući će vas taj jak storyline i želja da saznate što se događa sa Ciri.  Međutim,  jednom kada shvatite da prostor na kojem se nalazite ima 30, 40 ili 50 stvari koje možete obaviti prije nego što krenete dalje sa glavnom pričom, igra dobiva sasvim drugu dimenziju i postaje istinski open-world. Ogroman je užitak naći mač koji ćete moći koristiti tek za nekoliko levela.  Da, u gradovima i mjestima kroz koja prolazite postoje kovači od koje možete kupiti slične mačeve, oklope i ostalo, ali kad to nađete sami ili dobijete vrijedan item nakon naporne bitke, samo igranje postaje puno kvalitetnije. Jednostavnije rečeno, igra je toliko prokleto dobra, uživajte u njoj i ne žurite naprijed! Iako imate ograničen broj stvari koje možete prikupiti, probajte prikupiti sve što nađete jer se zapravo sve može prodati, osobito oružja od npr. grupa bandita koje prebijete (iako Geralt jako često masakrira, woohoo!). Jednom kad vam je inventory pun, uvijek možete brzinski otići do najbližeg grada, prodati stvari i vratiti se istraživanju.

Igni radi još bolje protiv ljudi, a i lijepo vrište

Što se tiče ostalih stvari koje bi trebalo spomenuti u jednoj recenziji, ne želim vas previše zamarati s njima, ali kratko ih moram spomenuti jer zaokružuju priču o posvećenosti detaljima. Prvo, grafika je zaista impresivna: način na koji su odrađene animacije u borbi, promjena vremenskih uvjeta, slow motion momenti u kojima Geralt dovršava protivnike, zalazak sunca, voda, valovi, špricanje krvi, sve izgleda nevjerojatno i na high postavkama na kojima sam vrtio igru na svom PC-u, tako da vi ultraši sa boljim mašinama možete očekivati apsolutni vizualni spektakl. Zvuk je također na sličnoj razini i mijenja se ovisno o situaciji u kojoj se Geralt nalazi, od intenzivne i dramatične glazbe tokom borbi, do smirujućih žica lutnje dok ležerno šećete gradom i kupujete voće od trgovaca. Sa svim NPC-evima možete ostvariti nekakvu komunikaciju (da, i njihovo pljucanje kad vas vide kvalificiram kao značajan oblik komunikacije jer govori o stavu koji će ta regija vjerojatno imati prema witcherima) što uvelike pridonosi osjećaju glomaznog i razvijenog svijeta unutar kojeg igrate.

Još jedno neugodno stvorenje iz Crookbacka

Postoji toliko puno stvari koje vam nisam spomenuo jer nikome tko će ovo čitati ne želim spojlati bilo što, ali evo samo nekih zbog kojih ćete što prije nabaviti igru: možete voziti brod i tako istraživati otoke (kojih ima jako puno) i život ispod morske površine, možete igrati u nekoliko kraćih epizoda kao Ciri što je predivno iskustvo (sjetite se, Ciri ima supermoći zbog koje je traži Wild Hunt – kakve, otkrijete odmah kad krenete u borbu s njom), možete isprovocirati likove koji vam nisu neprijatelji i pokušati pobijediti čuvare koji su najčešće 10+ levela iznad vas, možete poštediti jednom vukodlaku životu (a i ne morate), možete sačuvati mjesto za stanovanje jednom stvorenju kojeg se svi boje, itd.  Jednostavno nemam adekvatne riječi da nahvalim sve što se u ovoj igri događa, od priče, sustava borbe i taktike koja to prati, nepredvidljivosti,  Geraltovih ironičnih komentara u najopasnijim situacijama, način borbe sa Ciri kao odličan dodatak (platio bih igru u kojoj je ona glavni lik sasvim sigurno!), širok spektar zvijeri protiv kojih se borite i na kraju, detaljno prikazane emocionalna stanja kroz koje prolaze Geralt i svi ostali bitni likovi. Učinite si uslugu i odigrajte Witcher 3: Wild Hunt jer je vrlo vjerojatno jedna od najboljih igara koja je ikad napravljena.