Korozija državnog defetizma koja je, u manjoj ili većoj mjeri, zahvatila gotovo sve pseudo-demokratske režime, svoju direktnu primjenu najčešće pronalazi u praktičnoj simbiozi prividnih podjela vlasti, čija čestu prijelomnu točku pronalazimo u policijskim snagama, navodnim čuvarima mira svakog pristojnog društvenog (ne)uređenja. Premijerni naslov bjeloruskog razvojnog tima Weappy Studio upravo se bavi sivim zonama policijskog posla, često se više rukovodeći instinktivnim osjećajima u stvaranju dojma produženog legalnog ambisa, nego li se vodeći principima upravljačke simulacije kojoj dominantno mehanički pripada. Ipak, avanturistički obojeno ustrojstvo policijske simulacije često dolazi na prilično klizav dizajnerski teren, na kojem se TitP često sunovrati, ali na kraju ipak nekako dospije, u modricama i polomljene kičme, dogegati se do čvrste površine u nekoj noirovski osvijeteljenoj uličici specifičnog ukusa.

Glavni protagonist TitP-a, Jack “jebeš-moj-život” Boyd, policijski šef pred mirovinom koji pokušava balansirati između korumpiranog gradonačelnika, sukobljene mafije, vječno nezadovoljnih uposlenika i seksualno frustrirane supruge, zapravo je najbolji pokazatelj kakva je TitP u suštini videoigra. Razbacana na sve strane, često površna i povremeno zanimljiva avanturistička upravljačka simulacija koja se ponajviše na površini održava atmosferom i originalnošću, a manje kompaktnim i smislenim dizajnom.

Tipičan radni dan

Vodeći Jacka kroz njegovu noirovsku egzistenciju vučemo sve bitne poluge u policijskoj stanici, dakle šaljemo uposlenike na razne zadatke, donosimo odluke kada se nađu u kompliciranoj situaciji, odlučujemo hoćemo li im dati slobodan dan ili otkaz, a ako otkrijete da vas netko od njih želi prijaviti sindikatu ili tužitelju možete mu pomoću mafije spremiti smrtonosnu zamku u obližnjoj šumi. Pored alkoholnih navika, depresije i lijenosti vaših običnih policijskih uposlenika, možete se baviti i detektivskim slučajevima, koji zahtjevaju angažiranje vodećeg detektiva i opcionalni broj dodatnih detektiva ukoliko želite što prije završiti istragu. Detektivi skupljaju izjave, dokaze i indicije, koje u konačnici rezultiraju nizom sekvenci prezentiranih uz pomoć fotografija, koje igrač mora poredati u pravilnom redoslijedu, s time što su i neke sekvence pogrešne, tako da je bitno napraviti selekciju. Neki slučajevi su povezani i sa bandama, a na igraču je da odluči da li želi uhapsiti sumnjičenog u piramidi i uzeti brzi keš ili pomoću ispitivanja, a katkad i mučenja, ići do rušenja bande.

Sve ovo je prezentirano kroz stilizirani niskopoligonalni art stil, koji je efektno ukomponiran s dominantno jazzom obojenim muzikalijama. Interfejs je krajnje jednostavan i efektan. Sve akcije je moguće obaviti lijevim klikom miša, te je kretanje kroz mnogobrojne menije maksimalno olakšano. Glavninu igre provodite nad maketom grada gdje se pojavljuju razni slučajevi i obavještenja. Sami policijski službenici su predstavljeni kroz pojedinačne karte sa najvažnijim značajkama poput profesionalnog rejtinga, umora i posjedovanih promocija. Na svaki pojedinačni zadatak možete poslati minimalni ili maksimalni broj službenika, u zavisnosti kakvo vam je stanje u stanici. Naime, slučajeva obično ima previše u odnosu na ljudstvo kojem raspolažete, tako da će igrači morati odlučiti koliko je slučaj ozbiljan, da li je riječ o lažnoj dojavi ili pak o alarmantnoj situaciji. Bitno je također procijeniti i koliko mjesto dešavanja samog zločina ili neke druge muljatorske usluge, udaljeno od stanice, jer će upravo od toga zavisiti koliko će uposlenicima trebati da se vrate nazad. Na određene zadatke je moguće slati pojačanja, a i ona su također brojčano ograničena, te se odnose isključivo na policijske jedinice. U posljednjoj trećini igre doći će do velikih političkih previranja, tako da će i vaši službenici imaju svoju političku preferencu. Da biste došli do potpunih informacija tko pripada kojoj opciji, bit će vam potreban doušnik unutar stanice. Ovo je bitno iz razloga što bi trebalo izbjegavati kombinacije službenika na pojedinačnim slučajevima koji imaju suprostavljene političke stavove jer se vjerojatnoća uspješnog izvršavanja zadataka značajno smanjuje.

Često uspjeli humor ne libi se literarnih referenci

Bitno je napomenuti da su službenici podijeljeni na dvije osnovne grupacije: policajce i detektive, te da su njihove uloge fiksirane i ograničene za pojedinačne zadatke koje obavljaju.TitP posjeduje blage RPG elemente, tako da će vaši službenici sa svaki obavljenim zadatkom razvijati svoj profesionalni rejting. Što je veći profesionalizam to je veća šansa da uspješno obave zadatak. Rejting može i padati u slučaju da vam osumnjičenik pobjegne ili neko od civila nastrada. Detektivi napreduju kroz istraživanje slučajeva, a najveći rejting poticaj dobivaju kada riješe slučaj. Na svakom pojedinačnom slučaju možete uposliti više detektiva, ali će vodeći istražitelj, ukoliko uspješno okončate slučaj, dobiti najveće povećanje rejtinga. Ako se slučaj neuspješno okonča, onda rejting pada svim uključenim detektivima. Može se također napomenuti da slučaj možete i samoinicijativno napustiti, ako želite izaći u susret nekom drugom interesu ili se želite skoncentrirati na druge slučajeve.

Menadžeriranje sa radnom snagom bitan je dio funkcionalne policijske stanice

I policajce i detektive je moguće odlikovati te im tako dodatno dići profesionalni rejting, ali i dati im dodatnu značku, koja im pomaže u zadacima. Odlikovanja dobivate često nasumično, tako da treba biti oprezan sa njima. Kroz igru je moguće doći do dvije specijalne jedinice: SWAT postrojbe, koje također možete razvijati, te policijski kombi koji nema RPG statistika. SWAT je isključivo moguće razvijati kroz gradonačelnikov ured, a poboljšanja su podijeljena u dvije makro skupine: one koje se tiču izdržljivosti i one koje se odnose na efikasnost.

Iz gradonačelnikova ureda možete, pored SWAT jedinica, tražiti i povećanje plate ili novih radnih mjesta. Tržište rada je odvojeno na policijsko i detektivsko, a likovi koji se pojavljuju na njemu su fiksirani, sa time što je njihov redoslijed pojavljivanja proceduralno generiran. Inače, mikromenadžment s novcem je jedan od bitnijim segmenata igre, jer vas često može izvući iz bezizlaznih situacija. Pored redovne plate i rušenja raznih bandi, mnogo je mutnih načina za zaradu, koje idu toliko daleko da možete zarađivati čak i na leševima vlastitih uposlenika, ali i tu treba biti oprezan, jer pored mafije kojoj ste prinuđeni povremeno progledati kroz prste i ponešto odraditi sa strane ili će vas u suprotnom dočekati metak u potiljak, ured tužioca vam redovno visi nad glavom, tako da je odlazak u zatvor vrlo moguć ako pretjerate s ilegalnim aktivnostima. Pored zarade moguće je koristiti i razne, moralno sumnjive usluge raznih drugih konglomerata poput korporacija, sindikata ili crkve, a mafija vam također nudi protuusluge po povoljnim cijenama.

Iz svega naškrabanog do sada, vidljivo je da This is the Police obiluje bogatim sadržajem, postavlja se onda pitanje kako je ovako raznovrsna videoigračka postavka završila kao šablonski predividljiva simulacija i osrednja avantura u pokušaju. Odgovor, koji je nažalost sve češći za moderne naslove, a nagriza tkivo TitP-a, tiče se njegove površnosti u interpretaciji gotovo svih igračkih podsistema koje nudi.

Novinske naslovnice tek rijetko imaju povezanost sa tokom priče ili vašim akcijama

Krenimo recimo od samih slučajeva koje susrećemo u prosjeku jedne smjene. Ima tu svega od gangsterskih obračuna, kaosa na fudbalskim utakmicama, do mentalnih bolesnika koji viđaju vukodlake u svom dvorištu. No, sem blentavog, vjerojatno votkom induciranog humora, koji je pravo osvježenje u suhoparno nafilovanom tekstu samih slučajeva, svi ti zadaci zapravo jako malo toga nude. Šablona koja će vam omogućiti većinsku uspješnost brzo postaje očita, a čak i slučajevi koje ne riješite ne nose značajnu posljedicu, jer vas isključivo mogu koštati odnosa sa gradonačelnikom, koji se relativno brzo popravlja ili gubitka uposlenika s visokim profesionalnim rejtingom, što opet nije problem jer je samo napredovanje dosta olakšano, a i samo tržište rada obično vam baš tada izbaci nekog klasnog pojedinca. Površnost izvršavanja policijskih zadataka vjerojatno najbolje dolazi do izražaja u protestima koji se tiču gradonačelnikovih kontroverznih odluka. Suzbijanje protesta kao posljedicu ima tek gradonačelnikovo zadovoljstvo i predvidljivo ispitivanje kod tužioca, unatoč tome što su svi protesti obično politički motivirani, nikakve posljedice toga nećete vidjeti. Isti princip se može primijeniti i na većinu ostalih zadatka, na kraju se sve svodi na balans između gradonačelnika, uposlenika i mafije, a tek su rijetke prilike kada dolazi do neke prijelomne odluke, koja je međutim toliko uvučena u pređašnji besposljedični kalup, da se često i ne primijeti.

Svi ovi problemi prate i detektivske slučajeve. Iako su površinski raznovrsni, nakon početne novine koja osvježava u odnosu na zamorni policijski posao, ubrzo do izražaja dolazi njihova slaba razrađenost i neinspirativno pisanje. Jedino osvježenje koje spašava detektivske slučajeve od potpune dosade su intriganta ispitivanja članova bandi, koji, ukoliko ih verbalno ne slomite, završavaju u ćeliji za mučenje, gdje morate voditi računa o psihičkom i fizičkom stanju mučenog, balansirajući između različitih naprava za mučenje i informacija do koje želite doći.  U TitP imate priliku loviti i serijskog ubojicu. U ovom segmentu se možda najviše osjete avanturistički začini. Međutim, unatoč značajnom odstupanju od prethodnih slučajeva, u vidu praćenja tragova koje ubojica ostavlja iza sebe, ovaj slučaj je ispisan mediokritetskim narativom i često banalnim dedukcijskim zagonetkama.

Slučajevi povremeno znaju imati neke zanimljive detalje, ali često sa previdljivim rezultatima

Kad smo već kod pisanija, TitP tu ima promjenjive rezultate. Razvoj glavnog lika je direktno povezan sa samim centralnim pripovjednim aktom koji je zamišljen kao epska policijska osobna povijest u kojoj se isprepliću razni sporedni likovi i razne podradnje vezane za Jackov lik. Ovaj pristup je u osnovi donio dosta problema, ali i efektan završetak koji uveliko izvlači stvari. No, ipak za ovaj pripovjedni postupak najveću je cijenu platio sam dizajn interaktivnog dijela. Naime, kako su same akcije glavnog lika minimalno povezane sa samim igrivim djelom, s izuzetkom novinarskih konferencija i par bitnih odluka političko-mafijaške prirode, sama priča i igrivi dio imaju malo dodirnih točaka. Ovo često sam igrivi dio čini jako razvučenim, monotonim i često dosadnjikavim. Autori su možda ovdje imali priliku da istraže egzistencijalnu uzaludnost policijskog posla, što igra često i postiže svojom atmosferom, ali umjesto toga su se odlučili za niz često šupljikastih podsistema, redove loše glumljene mediokritetske proze i još lošije pisanih ženskih likova, koji ne umanjuju utisak smornosti koja se posebno osjeti u srednjoj fazi igranja i koja bi mnoge van kruga tvrdokornih ljubitelja upravljačkih simulacija mogla odagnati u nekom konciznijem pravcu.

Ono što TitP definitivno izvlači van prosječne površine je uspješno afektirana atmosfera koja ima vrlo specifičan šmek. Naime, Freeburg, grad u kojem se dešavaju sve zavrzlame kroz koje prolazite, je izmješten van historijskog konteksta, često kombinirajući američki kriminalni milje s europskim zločinima. Također je zanimljiva i transvremenska upotreba raznih obrazaca, tako recimo, unatoč tome što obiluje referencama na 80-te godine prošlog vijeka, TitP se ne libi slobodno ubacivati tehnologiju ili termine iz drugih era, što recimo vidimo na recimo primjeru biranja muzike prije svake smjene. Ovi detalji, u koje se mogu svrstati i solidno napisani sporedni likovi, često mutnih moralnih kompasa, su sitnice koje TitP zapravo čine mnogo zanimljivim iskustvom nego li što to sugerira glavnina njegovih dizajnerskih preokupacija. Priča o Jacku Boydu tako postaje, prije svega, priča o sistemu koji je osuđen na nefunkcioniranje ne samo zahvaljujući njegovim obrascima determiniranog ishoda, već inherentnoj ljudskoj prirodi koja je sklona da bilo koje civilizacijsko uređenje filtrira prema vlastitim interesima prividnog opažanja uspjeha.

Koju kombinaciju poslati na koji zadatak ključ je rješavanja glavnine igračkog djela

This is the Police je naslov koji se da preporučiti prije svega ljubiteljima policijske krimi fikcije i nešto zagriženim ljubiteljima upravljačkih simulacija koji više cijene inovativnost u samom dizajnu, nego li njegovu suštinsku funkcionalnost. Šteta što je Weappy Studio odustao od izrade nastavka, jer se čini da je This is the Police vrsta videoigre koja bi, konceptno, kao budući serijal uistinu imala što ponuditi, u nekim rafiniranim oblicima u budućnosti. Ostaje nada da će buduća konzolaška verzija, koja stiže ove godine, ponuditi i neka prijeko potrebna poboljšanja u odnosu na trenutno stanje.