I dok je mnogo nas mislilo da je povratak Top Spina glavna vijest za sve željne teniskih simulacija ove godine, Nacon je imao druge planove. Zajedno sa ATP i WTA organizacijama, zadužili su Big Ant Studios da naprave najkompletniju i najbolju tenisku igru i zasjene konkurenciju. S obzirom da oni imaju već iskustva sa radom na teniskim igrama (ipak stoje iza relativno solidnog AO Tennisa) i da imaju podršku u obliku licenci, ne bi nazvali ludim ikoga tko je očekivao veliki projekt. Unutar njega, realnost i što vjernija simulacija teniske igre prednjači od samoga početka zajedno sa zavidnim rosterom tenisača i tenisačica, ali ujedno ističe vječno pitanje – koliko je simulacije i realnosti u sportskoj igri previše da prestane biti zabavna?

Tiebreak svakako pokušava prenijeti razne aspekte tenisa što vjernije u videoigru. Nekad im ide toliko dobro da se zapitaš je li ovo što igraš uopće videoigra, jer traži od tebe puno rada, učenja, pa i frustriranja, uz trpljenje ponekog buga, čudno AI-a i exploitova. Uistinu, što ako sve što je dobro oko jedne teniske simulacije svede zainteresirane ljude koji je igraju na to da će morati puno raditi na sebi prije nego što postane zabavna? Kada uživo krenete s tenisom, jako brzo postane zabavan, bez obzira koliko vam loše/dobro ide, pronađete par osoba koji su vašeg kalibra i igrate povremeno, postepeno (ako vam se svidi i ako želite) vaša igra napreduje, možda uspijete dobiti nekoga koga prije niste, malo se počnete interesirati za trening, i dalje vam je zabavno. Tiebreak ipak ne ide tom strategijom, bar ne kod mene. I nakon dosta igranja i dalje ima trenutke kada vaš tenisač/ica jednostavno ne reagira na loptu koja im je ispred nosa, ili ne potrče kako treba prema određenom dijelu terena. A i dalje mi nije jasno zašto se to događa, je li bug ili nešto što ne znam napraviti jer je toliko realno. A to nije dobar znak.

Prezentacija igre i modeli tenisača/ica su poprilično solidni

Iako Tiebreak kreće sa treningom i učenjem osnovnih poteza, slično kao i Top Spin, nakon što sve moguće poteze/zadatke ispunite i dalje ćete malo ostati zbunjeni. Kod mene je bio slučaj da prvi meč na mediumu u single playu je jako brzo postao plod raznih frustracija. Tenisač kojeg sam izabrao nije se kretao prirodno, na određene udarce bi zastajao i ne bi stigao laku loptu, polovica udaraca koje uputim završi u mreži, servisi nisu dovoljno jaki. Online je bilo malo drugačije, točnije, kada sam napokon našao nekoga za igranje (broj aktivnih igrača često je dosta malen) odmah sam vidio da sam poprilično slab jer dok te igra upari s nekim, ne mari previše za rating i iskustvo, pa je postalojasno da neki ljudi postoje koji znaju odigrati dobar tenis i imati paklene serve i, nadam se, uživati u igri. Meni to nije upalilo nakon 15ak sati igre, bar ne na način da sam ih online mogao dobiti. Jednostavno, ako ne ”zagrizeš” jače, te se usavršavaš u raznim aspektima igre, neće biti puno uspjeha online. Neki bi rekli da je tako u svakoj sportskoj igri, no iskusniji igrači/ice, pogotovo oni koji igraju druge sportove, prvenstveno nogometne simulacije, znaju da tamo nije baš tako. Neizbježna je usporedba sa Top Spin 2k25 koji također zna jako brzo online biti pun igrača koji su jednsotavno prejaki i bolji, no unatoč tome je imao zabavne dijelove gameplaya te solidan single play koji je povremeno bio izazovan.

Posebna multiplayer zabava su parovi

Kod Tiebreaka, jednostavno, nešto što se tiče gameplay mehanike mi jednostavno ne odgovara. Naime, i dok će jedni hvaliti da je najrealnija simulacija tenisa do sada, drugi će pronalaziti više mana nego pluseva. I ja sam, zasada, među njima. Igrači se jednostavno kreću sporo, neki udarci su teži za napraviti nego što bi trebali biti  postoji exploit protiv AI-a kod određenog tipa serve koji protivnik ne može uhvatiti (iako serva nije jaka) i općenito tjeranje igre da što više gledate gdje je loptica i kako je odskočila u kojem trenutku prilikom odskoka ćete je udriti i s kojim tipom udarca nije nešto što me pretjerano privlači. A ako se sve to ne savlada, igra vas neće zabaviti ni u single playu.

Single play donosi puno mogućnosti. Jedna od najvećih stvari je nikad veći licencirani roster tenisača i tenisačica. Budući da ATP i WTA stoje iza igre tu su praktički svi, pa i neki hrvatski tenisači i tenisačice, Donna Vekić i Borna Čorić, pa i Bernarda Pera (koja, doduše, igra za SAD). Tu je i Đoković, Sabalenka, Gauff, Medvedev, Sinner i mnogi drugi unatoč što su neki imali ugovore i sa Top Spinom. Već sada je tu preko 120 tenisača i tenisačica, a nema razloga da se kroz mjesece taj broj ne poveća.  Karijeru možete zaigrati sa sasvim novim igračem/icom kojeg kreirate ili krenuti s nekim od njih. Također, moći ćete ikreirati i teniske terene, što je zanimljivi dodatak. Glavna zvijezda igre je Đoković, pa tako imamo i svakako posebne Đoković challengeje gdje morate pokrenuti jedan od njegovih povijensih mečeva u specifičnom trenutku te ”ponoviti povijest” i napraviti rezultat kakav je i bio u njegovoj karijeri.

Izbor licenciranih tenisača i tenisačica nikad nije bio veći

Kako se ”lome koplja” u gaming zajednici oko gameplay mehanike i koliko je ovo zapravo dobar ili loš smjer da idu teniske simulacije, tako se lome i kod grafike. Za neke je puno bolja od Top Spina, dok je za druge slična sa malo boljim modelima tenisača/ica. Naginjem potonjoj interpretaciji prvenstveno jer nedostaje atmosfere na terenima i tijekom mečeva. Iako publika zna ”živjeti” tijekom meča s igračima i davati podršku onome/onoj tko uvjerljivo gubi nekoliko gemova kako bi se poboljšao meč i trajao duže, brzo se dobije dojam kako se to događa više napamet i mehanički nego organski. Što se tiče igrača/ica, slično kao i u Top Spinu, modeli nekad izgledaju realnije, a u nekim situacijama, pogotovo proslavama i snimkama, kada ih malo duže gledamo, vidimo razne mane na njima. Kod mnogih, poznatijih tenisača/ica, vidi se da je prebačen njihov kompletan stil igre, trčanja, servisa, primanja servi, a u kombinaciji sa daljom kamerom teniski mečevi znaju izgledtai dosta slično ”pravim” prijenosima. Sve u svemu, ništa nije loše, ali nije ni vrhunac grafike u sportskim simulacijama. Sasvim solidno za naslov koji se čini da ipak ima skroman budžet, unatoč tome što ima skupe licence.

Veliki plus za multiplayer ove igre jest to što podržava cross play, a što, zasada siromašne online mogućnosti igranja, dugoročno mogu postati ipak zanimljivije s nekim udpateima. Prvenstveno bi se uparivanje na temelju ratinga trebalo riješiti i poboljšati, a onda će s rastom broja igrača svakako doći i do toga da će biti lakše naći protivnike raznih kvaliteta, pa da ćete kroz neke mečeve moći i nešto naučiti.

Đokovićevi izazovi su, nadamo se, samo početak ovakvog single play sadržaja, možda u budućnosti vidimo i neke druge legendarne mečeve koje moramo odigrati

Sam Nacon tvrdi da je snaga reketa u našim rukama – “osjetite svaki udarac, doživite svaki potez, prihvatite izazov. Tisuće igrača su dale svoje povratne informacije tijekom produženog early accessa, omogućujući razvojnom timu da testira i ocijeni desetke parametara visoke razine, kako bi usavršili realističan gameplay s dosad neviđenom autentičnošću. Izgrađena od strane profesionalaca iz gaming industrije, usavršena od strane strastvenih obožavatelja – TIEBREAK je revolucija u simulaciji tenisa.” Možda jeste najvjernija simulacija, budući da igram tenis rekreativno primjetio sam brzo realnost i logiku nekih udaraca i postavljanja. No, činjenica da vlada generalna ukočenost, kako kretanja, tako i samih tenisača/ica, pa nekad to dovodi do jako čudnih udaraca, trka do mreže i istazanja da se vrati lopta (iako nije bilo potrebno, no, nekako, pripremiš se za takav potez pa ispadne čudno), ne mogu tvrdjeti da je revolucija potpuna. Možda u jednom trenutku bude bolje,updatei za igru dolaze skoro na tjednoj razini i očito je da developeri cijene što ljudi govore i kakve dojmove imaju. Ali, šteta je da se u procesu zaboravilo zašto volimo teniske igre.

Teniski kompleks GoodGame je skoro pa gotov!

Nije se Top Spin ili Everybody’s Tennis volio zato što su to hardcore simulacije. OK, Everybody’s Tennis je teška arkada, ali izrazito zabavna. A Top Spin je uvijek bio više zlatna sredina ili pak zabavna simulacija. Pa tako Top Spinu i naginjem više i ove godine, unatoč tome što se čini da bi Tie break mogao biti bolji i opasniji. U ovom trenutku, jednostavno, nije zabavniji.

No, kao i sa Top Spinom, pa i mnogim drugim sportskim simulacijama, jednom nešto napisano može biti poprilično krivo za svega mjesec dana. Konstantni updatei i činjenica da iza ove igre stoji ekipa koja je napravila AO Tennis koji je mnogima ostao u dobvrom sjećanju, daje nam za naslutiti da bi ukočenost, bugovi, pa čak i zvuk vezan za spomentu atmosferu pri igranju mogao biti unaprijeđen. A možda je već nešto i popravljeno dok ovo čitate. No, svakako bi preporučio, pogotovo ako već imate Top Spin, da ovo ipak prvo isprobate sami prije kupnje. Zasada je meni Top Spin ipak zabavniji. A kako će ispasti u proljeće iduće godine, kada updatei stanu i kad se ”svi punti zbroje” treba tek vidjeti. Najbolja stvar oko svega jest da nakon skoro cijelog prošlog desetljeća kada su teniske igre praktički izbivale iz ponude, sada već nekoliko godina imamo puno više izbora. Najbolje bi bilo da imamo jedan naslov koji je kombinacija ove dvije igre, tada bi svakako prštile devetke u recenzijama.