Borderlands franšiza je u relativno kratkom vremenskom roku uspjela da stvori prilično bogat lore, prepun zanimljivih i vrlo često komičnih priča i karizmatičnih likova koji su uglavnom ostali zarobljeni unutar osnovne priče i tek ponekog DLC-a. No, u moru takvih karaktera, jedan je, moram priznati, pomalo nenadano, uspio da se oslobodi tih lanaca i pojavi u potpuno novom i ujedno prvom Borderlands spin-offu (Pre-Sequel tu ne računam).

Tiny Tina, uvijek otkačena djevojčica koja voli jednoroge i veeelike eksplozije, a koju smo između ostalog vidjeli i u Tiny Tina’s Assault on Dragon Keep DLC-u za Borderlands 2, postala je glavna zvijezda igre Tiny Tina’s Wonderlands, svojevrsnog spin-offa koji sve vrijeme koketira za Borderlandsom, istovremeno donoseći nekoliko neočekivanih noviteta. Koliko je ovaj uvrnuti eksperiment zapravo dobar i je li dostojan franšize kakva je Borderlands? Odgovori vas čekaju u nastavku recenzije.

Tamnice, zmajevi i Malena Tina

Iako izgleda kao klasični Borderlands naslov, Tiny Tina’s Wonderlands ipak donosi nekoliko noviteta, koji ga čine djelomično drukčijim, slobodno mogu reći, hibridnim ostvarenjem, koje zadire u RPG žanr znatno dublje od svih dosadašnjih Borderlands igara.

Prije svega, radnja igre, koja se inače direktno nastavlja na onu iz Tiny Tina’s Assault on Dragon Keep DLC-a, smještena je u potpuno novi svijet svojevrsne fantasy table top igre po imenu Bunkers & Badasses, čiji je dungeon master upravo Tiny Tina, a koja uključuje apsolutno sve moguće i nemoguće D&D reference i klišeje, a to u ovih 10-ak i kusur godina postojanja serijala, priznat ćete, ipak nismo imali priliku vidjeti.

Sama radnja igre vrti se oko klasične i, naravno, u svakom smislu epske borbe (pomalo diskutabilnog) dobra i zla, gdje ćemo u ulozi nekolicine heroja na čelu sa glavnim protagonistom Newbiejom (kojeg sami kreiramo na početku, pa se zato, logično, tako i zove) po tko zna koji put morati spriječiti ponovno probuđenog zlog Dragon Lorda, koji želi da oživi sve mrtve i zahvlada svijetom. Naime, pred ekipom naših (anti)heroja je da pronađu način da se suprotstave spomenutom zlikovcu. No, naravno, na tom putu ih očekuje cijeli niz najuvrtunijih misija i fajt sa bezbroj najrazličitijih karakondžula poput kostura, goblina i, naravno, zmajeva te drugih počasnih članova klasičnog D&D asortimana.

Sama priča, moram priznati, nije toliko imerzivna, koliko je zapravo mogla biti, a ni za samo igranje igre nije pretjerano potrebno predznanje iz Borderlands igara, budući da je umjesto nove priče o Vault Hunterima koji su u potrazi za super vrijednim artifaktima, fokus stavljen na Tiny Tinu i njenu partiju table top igre. To je autorima igre u teoriji otvorilo brojne mogućnosti i pružilo im priliku da se poigraju sa pričom i scenarijem na koji god način to žele. Međutim, sav taj potencijal definitivno nije iskorišten, budući da smo, izuzmemo li klasične high fantasy D&D fore, ipak dobili manje-više klasični Borderlands sa prepoznatljivim humorom, koji će cijeniti svi fanovi žanra, ali čija bi iznimna količina nekima mogla i zasmetati.

Dobri stari Borderlands…

Kada je u pitanju sam gameplay, Tiny Tina’s Wonderlands na prvu, na drugu, pa i na treću izgleda kao svaki Borderlands. Štoviše, u mnogo čemu gotovo da nema razlike u usporedbi sa Borderlandsom 3, što znači da je core igre i ostao na klasičnom i prepoznatljivo kaotičnom napucavanju iz perspektive prvog lica te skupljanju mora loota od čije količine boli glava. No, ima tu i dosta drukčijih stvarčica, tako da ćemo se u nastavku pozabaviti svime i svačime.

Tiny Tina’s Wonderlands se zapravo sastoji od dva velika dijela – klasičnog Borderlands FPS napucavanja te posebne D&D mape, odnosno famoznog Overworlda, koji zapravo predstavlja svojevrsni hub i svijet u kojem se odvija naša table top igra.

Istražujući i lutajući Overworldom iz izometrijske perspektive, krećemo se od markera do markera, usput i povremeno rješavajući poneku zagonetku i uglavnom grindajući kako bismo bili spremni za iduću misiju. Sam Overworld podijeljen je na različite lokacije, od idiličnih sela i gradskih ruševina, preko jezivih i mrvicu zastrašujućih šuma, pa sve do dubokih pećina krcatih opakim gusarima. Svaka od tih lokacija zapravo predstavlja jednu vrstu dungeona, u kojoj nas očekuje prepoznatljivo pucanje i tamanjenje protivnika, uz neizbježno skupljanje loota. I tako sve do kraja igre. Zabavno, ali i prilično repetitivno.

Igru započinjemo kreairanjem svoga heroja, pri čemu nam je na raspolaganju poprilična količina customizacijskih opcija i manje-više poznatih klasa koje se u formi svojevrsne parodije kriju iza novih, settingu prilagođenih naziva. Na raspolaganju nam je šest klasa, a one su redom: Stabbomancer, Graveborn, Clawbringer, Spellshot, Brr-Zerker i Spore Warden. Svaka od klasa ima posebni skill tree, a otključavanjem određenih sposobnosti tijekom igre moguće je otključati i sekundarnu klasu. Svaki igrač će sukladno svome stilu igranja odabrati odgovarajuću klasu, koja je zapravo prototip klasičnih D&D klasa. Iako igra nudi priličnu dozu eksperimentiranja oko klasa i skillova, njen najveći dio ipak se svodi na klasičnu pucačinu.

Tiny Tina’s Wonderlands nam donosi dobro poznatu looter shooter mehaniku, uz dodatak znatno većeg fokusa na melee borbu i spellove. Na raspolaganju nam je impresivan arsenal najluđeg oružja i loota, od mačeva, sjekira, samostrijela i drugih vatrenih naprava pa sve do magičnih napada vatrom, ledom ili otrovom. Spellovi i oružje imaju različite klase i sposobnosti, što znači da ćete i ovaj put eksperimentiranjem i customiziranjem moći kreirati ubojitog Frankensteina od oružja.

Za one koji žele još više, tu je super izazovni Chaos Chamber, koji predstavlja pravi mali raj za sve željne akcije i bogatog loota. Fora su i doista odlični boss fajtovi, ali i sidequestovi na koje ćete tijekom igranja nailaziti. No, bez obzira na sve to, na kraju se ipak sve svodi na činjenicu da se radi o još jednoj varijaciji Borderlandsa napravljenog uz manji budžet.

Ma i izgleda kao Borderlands…

Na vizualnu stranu igre definitivno ne planiram trošiti previše riječi, budući da se radi o ostvarenju koje se vizualno gotovo da i ne razlikuje od Borderlandsa 3. To, naravno, nije nužno loše, budući da je treći dio ovog looter shooter serijala uspio da zadrži prepoznatljivi cel-shaded štimung. Uz svojevrsni vizualni déjà vu, ovdje moram dodati još da je ionako prisutno šarenilo u Tiny Tini dobilo potpuno novu dimenziju, pa sve doslovno izgleda življe i drastično šarenije. Lokacije u igri su doista šarene i veoma cool, uz more sveprisutnih efekata kojih je vrlo često ipak i previše na ekranu, osobito ako igrate u co-op režimu.

S druge strane, moram još jednom pohvaliti zaista sjajne voice overe genijalne glumačke postave. Uobičajeno sjajna Ashly Burch odradila je vrhunski posao dajući glas uvijek isuviše teatralnoj i manijakalnoj glavnoj protagonistici, a ništa lošiji nisu ni Will Arnet u ulozi glavnog zlikovca te Andy Samberg i Wanda Sykes, čiji je komičarski talent i te kako prisutan kod totalno stereotipnih sidekick likova kao što su Valentine i Frette. Dinamika između likova i njihovo neprestano blebetanje čine solo igranje mnogo zabavnijim, a to će svakako znati cijeniti svi koji se komotnije osjećaju dok igraju sami nego u društvu još troje igrača.

Naravno, kao i svaki Borderlans naslov, i Tiny Tina’s Wonderlands pati od klasičnih tehničkih trzavica u vidu uobičajenih bugova i glitcheva te očekivanog pada frameratea. No, nije sve toliko strašno, osobito ukoliko igrate solo, a vjerujem i da će dio tih problema biti riješen kroz neku od predstojećih nadogradnji.

Za kraj, još jednom bih spomenuo priču i koncept, čiji potencijal na kraju ipak nije iskorišten do maksimuma. Da je ekipa iz Gearboxa barem mrvicu više “pobjegla” od Borderlandsa, zasigurno bismo dobili zanimljiviji i zabavniji naslov. Umjesto toga, dobili smo ostvarenje sa popriličo agresivnom dozom humora koja neće “sjesti” svima tijekom tih 15-ak sati, koliko će vam biti potrebno da igru privedete kraju.

I je li eksperiment na kraju uspio?

Odgovor na to pitanje jednostavno mora biti politički. Dakle, eksperiment zvani Tiny Tina’s Wonderlands je u isto vrijeme i uspio, ali i zakazao na brojnim poljima. Uspio je da zadrži duh Borderlandsa i predstavi nam nekoliko noviteta koji više služe kao “omaž” ljubiteljima Dungeons & Dragonsa. S druge strane, nije uspio da iskoristi ogromni potencijal doista cool ideje koja je, vjerojatno zbog straha od reakcije cijele Borderlands zajednice, ipak ostala u okvirima svega što ovaj serijal predstavlja. To je ujedno i najveća mana ovog solidnog ostvarenja, koje na kraju ipak neće postati mega hit, kao što su se mnogi nadali. Ukratko, radi se o zabavnom ostvarenju koje će mnogi odigrati i ubrzo potom u potpunosti zaboraviti.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.