Još jedna godina je počela, još jedan monster hype marketing je odradio svoj posao. Od samog trenutka predstavljanja na prošlogodišnjjem E3 sajmu, EA mašinerija potpomognuta nesagledivim resursima diva iz Redmonda mljela je sve pred sobom kako bi promovirala Titanfall. Iz mjeseca u mjesec bili smo bombardirani s raznoraznim gameplay trailerima, intervjuima s developerima. Popularni Digital Foundry se bavio izračunima rezolucije na Xbox One konzoli, izjave poput “framerate is king” koje su nam trebale osigurati zajamčenih 60 FPS-a u kontinuitetu na rečenoj konzoli dok na PC-u se to podrazumjevalo po defaultu. Kako god to sve bilo, Titanfall je “pao” na naša računala i konzole (Xbox One trenutno, dok za Xbox 360 stiže nešto kasnije), igra se prodaje kao “burek” i po svim zadnjim pokazateljima digla je prodaju Xbox One konzole.

Kontroverze oko pitanja da li je Titanfall vremenska ekskluziva za Xbox One su i dalje aktivne, dok je s jedne EA i Microsoft tvrde da je Xbox One jedina konzola (uz last gen Xbox 360) za koju je Titanfall planiran s druge strane (Playstation fan tabor) tvrdi da je samo pitanje vremena kada će se pojaviti na Playstation platformi. Ako nas je Mass Effect naučio ičemu, to je onda da EA nikada ne odustaje od dodatne zarade. Kako god ta trakavica i podbadanja fanboya jednog i drugog tabora završila (nastavak navodno stiže i na Playstation platformu), Titanfall je tu i vrijeme je da se pozabavimo s njime. Obzirom da sam se u beta pregledu Titanfalla pozabavio određenim (tada dostupnim stvarima) elementima igre, u ovoj recenziji ću se pozabaviti sa svime što u beti nije bilo sadržano. Za puni dojam ove receznije, zgodno bi bilo da pročitate i tekst beta pregleda. 

Call of Duty klon s Mechovima?

Od samog predstavljanja, horde mrzitelja COD serijala (čiji su kreatori i developeri Titanfalla) su brže bolje potrčale etiketirati Titanfall klonom koji je dodao na COD formulu i mechove te rekao “to je nova igra“. Načelno, COD-like elemenata ima tu, ali ključno pitanje je upravo iz podnaslova, je li ovo samo COD klon s mechovima? Odgovor je vrlo jednostavan, NE.

Kada zaronimo dublje u samo meso igre, naći ćemo dokaze kako je Titanfall inspiriran od strane mnogo “starih” legendarnih FPS-ova kao i uzdanica trenutnih i budućih generacija. Tako tu ima elemenata furiozne brzine tipa Quake 2/3 ili Unreal Tournament serijala, borbe s mechovima su posuđene od malo poznate (ali sjajne) igre Shogo M.A.D. dok je sustav napredovanja definitivno vukao inspiraciju iz COD i Halo serijala. No, kada se odmaknemo od svega i sagledamo igru kao cjelinu, onda definitivno vidimo fajn tjuning i evoluciju FPS žanra.

Da, pogodili ste, parkour trčkaranje koje je sramežljivo uveo neslavno propali (ali veoma dobri) Brink je u Titanfallu dovedeno, usudio bih se reći, do savršenstva. Lakoća kretanja u ovoj igri je zaista predivna i prejednostavna, sve što se traži od vas jest da prestanete razmišljati konvencionalno (kao u svakoj drugoj FPS igri), uzmete svu raskoš sjajnog level dizajna i počnete se kretati kao punokrvni predator.

Nova filozofija FPS gameplaya

Oprez, ukoliko odlučite na bojišnicu izaći kao klasični prašinar, Titanfall će vam ubrzo postati iznimno frustrirajuće iskustvo. Kao što sam rekao u prethodnom odlomku, Titanfall je uveo drastične izmjene u pristupu multiplayer napucavanju. Možete vi i dalje tumarati mapama s dve noge na zemlji, u tom slučaju ste definitivno laka meta za sve one koji svoje noge imaju konstatno u pokretu po zidovima te se kao u fliperu odbijaju po prostorijama (ili otvorenim prostorima među zgradama). Samo napredovanje je napravljeno po istom principu kakav je prisutan u većini FPS igara, imamo XP, imamo razne challenge i što prije skupimo prvo te odradimo drugo to ćemo prije doći do oružja i điđabaja s kojima ih možemo modati. Volio bih vidjeti i ovaj segment s pokojom inovacijom, no Respawn je očito ovdje išao na sigurno.

A kako bi igru približili masama i pomogli i onima koji nisu baš pretjerano “sposobni” odlučili su se za jedan zgodan detalj, a u pitanju je uvođenje AI suboraca i protivnika. Ako ste potpuna ameba i niste u stanju ubiti “živog” protivnika (odnosno pilota), Respawn vam je na pladnju ponudio Grunt i Specter jedinice koje možete posmicati kao glinene golubove (iako u grupama znaju biti problem, pogotovo kad se neki pilot ukaže) te na taj način skupljati XP i smanjiti vrijeme za dolazak vašeg Titana na bojišnicu. Iako najveći XP skupljamo kada ubijemo kojeg pilota, preporučam da uz njih ubijete i sve ostalo što se kreće na mapi. Specter jedinice koji su u biti roboti možete i hakirati i osvojiti veći XP nego da ih samo krknete u potiljak. Znači, trčanje po zidovima, double i jet jump, botovi koji trčkaraju po mapama.

Što prije otpustite kočnicu i prihvatite da na vrh zgrade možete doći na više načina (npr. pobjeći neprijatelju te iskoristiti sam okoliš po kojem se krećete tako da mu dođete iza leđa), to ćete prije shvatiti zašto je Titanfall toliko drugačiji od svih FPS-ova trenutno na tržištu. Sve ovo popraćeno je sjajnim mrežnim kodom, jako robusnim dedicated serverima (Microsoft Azure Cloud) koji jamče jako niske pingove čak i na lošim DSL linkovima kakve većina nas ima “za po doma“. Zato, pamet u glavu, zaboravite sve što znate iz ostalih FPS-ova i nemojte se bojati krenuti u trk po fasadi obližnje zgrade ili visiti s iste i vrebati svoj pljen!

Pilot, your Titan is ready!

Nakon svog tog trčanja, puškaranja, ubijanja pokojeg pilota i horde AI protivnika te skupljanja XP-a, nakon tričave cca tri minute bitke (možda i manje ako ste jako precizni i ubojiti) imate priliku iz orbite pozvati vašeg Titana. I tako on sleti, ali sleti i vašim protivnicima (najčešće u isto vrijeme kada i vi dobijete priliku za poziv svog), u tom trenutku kreće potpuni krkljanac. Rakete, meci lete i frcaju na sve strane, electric smoke stvara pomutnju i smrtonosan je za pilote dok Titane poprilično oštećuje.

U trenutku kada je mapa krcata Titanima, a vi nemate sreću jurcati okolo u svome, ne znači da ste beskorisni…daleko od tog. Možete zajahati istog te mu pucati u jezgru dok ne eksplodira, pucati iz skrivenog kutka na njega (bacačem raketa, bacačem magnetnih mina i još pokojim oružjem), no ono što ne preporučam jeste da im se motate među nogama.

Odabranog Titana možemo modificirati s naoružanjem i perkovima, u biti slično kao i s pilotima. Za čarobiranje i modificiranje su nam ponuđena tri osnovna modela:

• Stryder – jako brz i pokretljiv Titan, mana mu je slab armor i nije idealan za blisku borbu. Kvalitetan pilot može napraviti puno štete suparničkoj ekipi s njim.
• Atlas – overall najbolji Titan, solidno brz, solidan armor i može poslužiti za blisku i daljinsku borbu. Najbolji od tri.
• Ogre – trom, odurno jak armor, navodno optimiran za blisku borbu ali kvalitetan Atlas pilot ga može bez ikakvih problema neutralizirati. Najlošiji od tri, izbjegavati.

Modovi, mape i pokoja điđabaja

Da odmah skratim pa navedem: modova je malo, mapa ima dovoljno i dostupne su u svim modovima, dok ostalih điđabaja nema dovoljno. Za manjak modova je najavljeno rješenje koje će stići u obliku najavljenih DLC paketa, no za sada to je to. Pa ajmo redom.

Modova je sveukupno pet, a oni su:

• Attrition – klasičan Team Deathmatch, timski rad uistinu preporučiv.
• Last Titan Standing – svi startaju s Titanom, i zadnji preživjeli pobjeđuje (no respawn).
• Hardpoint Domination – kopija svih mogućih point objective modova. Timski rad ključan!
• Capture the Flag – klasičan CTF mod.
• Pilot Hunter – Svaki tim ima jednog pilota kojeg je potrebno “smaknuti”.

Mapa ima svekupno petnaest i svaka od njih je dostupna u svim gore navedenim modovima. Iako se brojka od petnest mapa čini velika, ono što ih uistinu čini dobrima jest dobar balans za svaki od dostupnih modova, što ih čini iznimno igrivim. Još kad se na sve to nakalemi sjajan dizajn koji komplementira novi način kretanja, mogu samo čestitati dizajnerima na sjajnom poslu. Svaka mapa još dodatno ima i nekakvu vrstu interakcije (điđabaje), pa tako imamo statične zip lineove po kojima možemo “jahati” i kretati se jednog na drugi kraj mape brzo, postoje određeni dijeli mape koje možemo iskoristiti za dodatni XP (npr. nevine Marvin robote/radilice koje možemo pobiti ili vanzemaljske ptičurine na pojedinim mapama) i Turreti koje možemo kontrolirati (tj. preuzeti) kako bismo pucali po svemu neprijateljskom što se kreće po mapi.

Kao i u beti, “Burn Cards” sistem je dostupan u punoj igri, te u biti predstavlja power-up koji možete aktivirati prije ulaska u bitku (ili respawna) i traje sve dok ne umrete. On omogućuje slaganje decka od tri karte koje možemo iskoristiti za dodatnu modifikaciju našeg pilota, poput bržeg trčanja ili “nabrijane” verzije dostpunih oružja (pa čak i onih koje niste otključali). Cards sistem isto tako nudi modifikacije Titana i njihovih oružja, baš kao i u “verziji” za pilote. U svakom slučaju fora nije loša, jako je korisna, no ponekad graniči s cheatom (postoje wallhack karte). S novim DLC-ovima nadamo se i proširenju karata i možda većim deckovima od tri karte.

Slike ima, tona ima…a u biti

Ništa posebnoga. Istina je da Titanfall lijepo izgleda, isto tako je istina da je level dizajn i arhitektura mapa sjajna. No, ova igra nije ništa posebna u smislu tehnikalija i samog izgleda općenito. Igru pogoni modificirani Source Engine koji svoj zadatak obavlja zadovoljavajuće ali je daleko od jednog Battlefielda 4 ili novog Killzonea. Zvuk je za razliku od grafičkog dijela uistinu impresivan i kvaliteta istog je na zavidnoj razini. Ovdje je imperativ prilikom razvoja bio jasan, gameplay je ključ za uspjeh i on je pogođen u potpunosti. Soundtrack te glazba koja vas prati na bojišnici ima raspon od solidnog do uistinu sjajnog i upotpunjava atmosferu jako dobro.

Upravo zbog Source Enginea, igra radi na osrednjim PC-ima zadovoljavajuće dobro da biste mogli uživati. no određene mape imaju čudne probleme. Većina mapa se drži obećanja od 60 FPS-a dok neke mape (Lagoon recimo) znaju pasti na jednoznamenkastu brojku sličica u sekundi (kako na PC-u tako i na Xbox Oneu). Ovog problema je svjestan i Respawn, te su već sada najavili dodatno poliranje/optimizaciju u nekim od nadolazećih updatea. Navodno je jedan od razloga velikog pada u frame rateu efekt magle i prašine kojeg ima pregršt na svim mapama. Iskreno, meni je ovaj “gaf” poprilično neoprostiv, pogotovo jer se radi o jako kvalitetnom engineu na kojem se uistinu daju čuda napraviti. Izgleda da je postalo uobičajeno izdati igru na tržište bez da se dodatno ispeglaju svi eventualni bugovi.

Campaign mode, bolje da niste

Kao i svaki FPS, moramo imati dve sukobljene strane (mi i oni) kako bismo se mogli napucavati. Titanfall ima ne baš jasnu priču u kojoj su sukobljeni IMC i Militia na nekoj fronti (Frontier) o kojoj ne znamo previše (ništa) tog. Dok je iz bete već bilo vidljivo što Titanfall u biti nudi i što sve možemo očekivati, Respawn i EA su odlučili da nam treba još tog. Jasno nam je bilo po trailerima da Titanfall ima (mora imati) pozadinsku priču i da ćemo dobiti neku vrstu kampanje koja će se protezati po istim mapama na kojima se napucavamo u multiplayer modovima. Ono što nismo očekivali je da će on biti toliko traljavo odrađen i iskreno bolje bi bilo da su napravili kratki CGI ili  kratki comic book like animirani film te nam kroz njega objasnili zašto se IMC i Milita tuku po bespuću svemira i njihovih planeta.

I tako nam se igra dijeli na dva dijela (plus trening), oni su “Play Campaign” i “Play Classic”. Kampanja je u biti ništa drugo nego multiplayer (s po 6 igrača sa svake strane) na istim mapama uz dodatak određenih objectivea na mapama koji su u biti varijacije multiplayer modova iz Classic (multiplayer) moda Titanfalla. Prije početka svake runde imamo naratora koji odradi brifing u kojem nam objasni što nam je činiti i zašto smo tu. U suštini baš nas briga jer je kampanja totalno bezveze i nije nam pomogla da shvatimo zašto se IMC i Militia nalaze u bratoubilačkom ratu. Da, da…postoje i neki likovi koji su veleizdajnici i zamjenili su strane na kojima su do jučer bili, ali ono kog briga kad nam nije jasno zašto, tko su oni i koji su razlozi za bilo koji od zadataka koji moramo izvršiti. Ovaj aspekt igre je toliko loš da bih vam najradije rekao da ga zaobiđete u potpunosti, ali odigrajte ga samo iz razloga jer je XP ultra lako skupiti pa će vam kasnije biti lakše dočepati se oružja.

A za kraj…pare na sunce!

Nema dileme da je Titanfall zabavna i jako dobra igra i da nema pokoji tehnički problemćić bila bi savršena multiplayer igra za FPS žanr. Nekako se stiče dojam da su EA i Microsoft požurivali Respawn da izdaju igru što prije što je očito rezultiralo pokojim bugom, jako (nepotrebnim) lošim singleplayerom i manjkom modova. No i sa tim trenutnim (nadamo se) tehničkim poteškoćama se ističe ispred svih trenutno dostupnih igara u FPS areni i definitivno zaslužuje vašu pažnju i vrijeme. Petnaest mapa koje su igrive u svim modovima su fina brojka koja obećava dugotrajnost, ili bolje rečeno solidnu dugotrajnost do prvog DLC-a kojih bi trebalo biti tri sveukupno.

Neki će biti iznenađeni s ocjenom, neki će reći da je previsoka dok će drugi reći da je preniska (a možda nekome bude taman), da igra nema ove tehničke i porođajne muke bila bi veća za još 1 bod bez obzira na loš i nepotreban singleplayer. Ukoliko volite probati nešto novo te ste fan brzog i neumoljivog multiplayera, za Titanfall vrijedi razbiti kasicu prasicu i krenuti u pohod sa svojim metalnim ljubimcem (pa makar bio on i Ogre).