Što je to uopće toksičnost?

U vremenu kada su online igre toliko popularne, nemoguće je izbjeći negativnu interakciju s drugim igračima. Kompetitivnost i želja za napretkom vlastite vještine budi snažne emocije u situacijama kada nam ne ide sve po planu. Vjerujem da smo se svi susreli s gunđanjem, vrijeđanjem i omalovažavanjem od strane drugih igrača, pa čak i kada je naša igra na dobroj razini. Takva ponašanja se nazivaju toksičnim baš zato što se lako šire od pojedinca do pojedinca. Kad su ružne riječi upućene na račun našeg igranja od strane igrača koji je s nama u ekipi, teško je ostati hladan. Frustracija raste i često se uključujemo u svađu sa suigračem nakon koje nitko neće igrati bolje nego što već igra. Naprotiv, kvaliteta igre cijele ekipe pada i možemo reći da je naša ekipa već tad izgubila game, bez obzira je li riječ o League of Legendsu, Doti, CS-u, Overwatchu ili bilo kojoj drugoj igri gdje se dvije ekipe nadmeću.

Veliki ulozi, veća toksičnost

Jedan od glavnih razloga pojavljivanja ovakvih ponašanja je to što su ulozi često visoki. Većina kompetitivnih online igara ima određenu vrstu bodovanja koja praktički određuje koliko ste dobar igrač: ladder, ELO, skill rating. Izgubite li game, gubite bodove i padate na ljestvici. Primjerice recimo da odigrate odlično te da se radi o timskoj igri. Vaš suigrač se ne snalazi tako dobro i poraz je na pomolu. Unatoč vašoj odličnoj igri, gubite game i gubite bodove. Zareda li se nekolicina takvih partija, javlja se frustracija – i vi počinjete igrati lošije te vaš rating pada u ponor. Jasno je, to nije pošteno. No u svom bijesu niti ne primjećujete da igrate lošije, te počinjete gledati svaku grešku vaših suigrača. Krenete li onda u chatu zazivati bližu rodbinu vaših suigrača prilikom njihovih grešaka, postali ste toksičan igrač. Zanimljivo je da razina toksičnog ponašanja pada kada se ne radi o ranked igri. Kada se vaš rating ne mijenja bez obzira pobijedili ili izgubili, svi igraju malo opuštenije. To je zbog toga što igrači svoj rating povezuju ne samo s vještinom igranja, nego i sa svojom osobnom vrijednošću. Zapamtite da je rating u konačnici samo određen vašim postotkom pobjeda u zadnje vrijeme.

U igrama gdje se nagrađuju pozitivna ponašanja, razina toksičnosti je gotovo na nuli. Uzmemo li primjerice Guild Wars 2, gdje za svako oživljavanje drugog igrača dobijete XP, za svaku pomoć pri eventu nagradu, dobit ćete igru u kojoj si zajednica međusobno pomaže i negativna ponašanja su gotovo istrijebljena. No u istoj igri, ako uđete u Player vs. Player mod, učestalost toksičnosti je na razini ostalih igara. Guild Wars 2 PvP ima svoj rating, dragocjene bodove koje nitko ne želi gubiti na račun drugih ljudi.

Jaki na riječima

Jedna od ključnih stvari za nastajanje toksičnog ponašanja preko interneta je izostanak negativnih posljedica. Toksičnim igračima nije problem vrijeđati nekoga iz udobnosti svoje fotelje, gdje ostaju anonimni i znaju da situacija neće eskalirati – jedino čime se žrtva može braniti su riječi. Ime, adresa, osobni podaci ostaju nepoznati, dok je poznat samo nickname iza kojeg se skriva toksičan igrač. U većini slučajeva kada se toksičan igrač pridruži u novu partiju, ostala mjesta bit će popunjena igračima s kojima još nikad nije ni igrao te koji ne znaju što ih čeka.

Zanimljivo je da se toksična ponašanja rjeđe javljaju kada se koristi voice chat nego kada je riječ o isključivo tekstualnoj vrsti komunikacije. Naš glas otkriva određene informacije o nama (primjerice spol i dob) te skida jedan sloj one anonimnosti koju imamo koristeći samo tekstualni chat. Ljudi prilikom slušanja tuđeg govora podsvjesno traže odgovore na sljedeća pitanja: „Krije li se iza zvuka kojeg čujem čovjek? Kojeg je spola? Kakva mu/joj je osobnost?“. Toksični igrači van igre najčešće nisu bezobrazni ili zli, te vjerojatno za sebe ne bi ni rekli da su toksični. Samim time što čuju glas i povezuju ga s likom suigrača, sjete se da je „s druge stane ekrana“ također čovjek i to dijelom objašnjava zašto je toksičnih ponašanja preko voice chata manje. Nažalost, to se ne odnosi na pripadnice ženskog spola. Činjenica je da je broj žena u svijetu online gaminga sve veći i veći, no one su i dalje manjina. Zbog postojećih negativnih iskustava velik broj njih ne koristi voice chat jer se time izlažu uvredama na račun svog spola. Te uvrede najčešće poistovjećuju vještinu igrama sa spolom, odnosno: „Naravno da ne znaš igrati, žensko si!“. Jedno je kad nam netko kaže noob i learn to play – uostalom možda stvarno i ne znamo igrati, ali s vježbom i iskustvom to se može popraviti. Potpuno druga stvar je kad te netko otpiše već u početku samo zbog tvog spola.

Suzbijanje toksičnosti u vlastitoj video igri

Developerima je u interesu da igrači imaju što pozitivnija iskustva s njihovom igrom, pa se trude i suzbiti razinu toksičnosti u svojim igrama. Tako primjerice, Dota i Heroes of the Storm imaju algoritam u kojem se spajaju igrači koji napuštaju game prijevremeno (i time ostavljaju svoje suigrače na cjedilu) jedne s drugima.

Nedavno je Overwatch uveo endorsemente, odnosno mogućnost da pojedinac nakon partije pohvali ostale u igri, pa čak i protivnike za dobro ponašanje i fair play. Ako dobiješ dovoljno pohvala, broj pokraj tvog imena raste, i ostali igrači to vide. To je samo jedna od mjera kojom se developeri pokušavaju boriti protiv toksičnosti. Sličan sistem još prije uveli su i League of Legends te Dota. Saznanja iz psihologije, kao i istraživanja provedena baš na tim sistemima pokazala su kako je takva vrsta nagrađivanja vrlo uspješna. Iako su kazne efikasne, nagrade još više utječu na ponašanja ljudi kako unutar tako i van svijeta gaminga.

Smanjiti utjecaj toksičnosti

Što napraviti kad naiđete na toksičnog suigrača? Najidealnije rješenje je jednostavno ga ignorirati. Nemojte gubiti vrijeme pišući u chat, nemojte se braniti. Pisanje u chat će vas dekoncentrirati, a dok pišete ne upravljate likom kako treba.  Pokušajte kritike na račun vaše igre primiti konstruktivno, prilagođavajući se ako mislite da bi to moglo biti korisno. Ako je toksičan igrač uporan i kritizira ostale na nekonstruktivan način, većina igara ima opciju mute. Koncentrirajte se na svoju igru. Od igre do igre vaši protivnici se mijenjaju, vaši suigrači se mijenjaju, jedina konstanta ste vi i zato pokušajte dati sve od sebe i odigrati što bolje neovisno o vašim suigračima. Recimo da je otprilike 30% partija nemoguće pobijediti, 30% partija je nemoguće izgubiti, dok su preostalih 40% igre u kojima se odlučuje vaš rating.

Što napraviti kad vaš suigrač igra loše? Ukažite na nedostatke u njegovoj igri, ali to napravite tako da ne izgleda kao da napadate njega konkretno. Primjerice, možete napisati: „Mislim da bi bilo dobro da ne radimo X, možda bi bilo bolje kad bi pokušali napraviti Y.“. Probajte razumjeti da se svakome dogodi da tu i tamo odigra loše, pokušajte biti pozitivni u chatu i motivirati ostale suigrače da daju sve od sebe čak i kada im ne ide.

I za kraj, upamtite, sve je to samo igra.

Matija Frančula, mag. psih.