Tomb Raider je do današnjih dana prošao kroz velike promjene no u suštini, nikada nije bio toliko izmijenjen kao sada. Morate postaviti pitanje: Što očekujem od Tomb Raidera? Puno akcije? Zagonetke? Istraživanje? Intrigu? Humor? Danas svi studiji za razvoj igara ganjaju istu formulu uspjeha: Odaberi jedan lik, natjeraj publiku da ga voli, kreni u akciju. Nakrcaj backpack oružjem, što raznovrsnijim to bolje, ubaci skupljačke elemente, dodaj sustav craftinga, vizualno ispoliraj okolinu dodavajući što više tekstura i ispričaj priču! Neka igrač cijelim putem ima što raditi. Zapravo, ovo nije uopće loša formula. Postoji vrlo malo naslova simpatičnih na prvu loptu. Funkcija zaraznost novog Tomb Raidera nije linearana, raste eksponencijalno: u početku je dosadna, u sredini naporna, a pred kraj žestoka. Zadovoljiti visoka očekivanja nikada nije zahvalan posao. Dali je Crystal Dynamics dobro odradio reboot već pomalo zaboravljene franšize? Tehnički, je. Dobili smo kompletno drugačijeg Tomb Raidera za moderno vrijeme u kojem je vrlo popularno napucavati horde neprijatelja arsenalom oružja uz obvezno vodanje za ručicu.

A famous explorer once said, that the extraordinary is in what we do, not who we are

Džentlmenski smo se naklonili, pogledali gospođicu Croft u oči i zamolili za posljednji ples. Uglađeno ponašanje bit je civiliziranoga društva. Prihvatila je našu ponudu. Nonšalantno krenusmo prema plesnom podiju držeći se za ruke. Elegantna Lara, kao uvijek, ženstvena prije svega, laganim korakom krene voditi ples. Ne. Nismo na aristokratskoj zabavi iz prošlog stoljeća već smo zaigrali novi nastavak popularne franšize iz ’96 Tomb Raider. Gospođica Croft tek se počela baviti riskantnim, ponekad opasnom poslom arheološkog istraživanja. Još je zelena u shvaćanju svijeta oko sebe. Tek je završila fakultet, a već žarko želi ostaviti trag u povijesti, želi biti zapamćena po nečemu. Mladu Laru po prvi puta upoznajemo na brodu Endurance. Kapetan Conrad Roth, prijatelj obitelji Croft i bivši marinac engleske kraljevske mornarice, predvodi skupinu istraživača na čelu sa slavnim arheologom dr. Jamesom Whitmanom. Larina najbolja prijateljica Samantha Nishimura, kratko Sam, kamerman je neobične skupine avanturista. Cilj okupljanja je pronalazak izgubljene flote Kublai Khana. Nestanak Kublai Khanove flote povezan je sa izgubljenom japanskom nacijom Yamatai. Legenda kaže da je vladarica sunca kraljica Himiko nekada vladala otočnom zemljom. Pripisuju joj se velike šamanske moći, navodno toliko jake da je mogla prizvati razorne oluje i upravljati orkanskim vjetrovima. Moći je koristila za obranu zemlje od bešćutnih osvajača. Podanici su je obožavali što iz straha, što iz divljenja. Otok Yamatai je navodno njezino posljednje počivalište. Nakon bezuspješnog krstarenja Azijskim morima, Lara predloži istraživanje Zmajskog trokuta, pacifičkog ekvivalenta Bermudskom trokutu, mjesto neobjašnjivih nestanaka brodova i aviona. Kapetan Roth odluči poslušati Larin savjet usmjerivši brod prema zloglasnom području. Uplovivši u opasnu zonu, orkanska oluja prepolovi njihovu čeličnu barčicu sa pet paluba, a Lara se nađe u moru. Nekako uspijeva doplivati do pješčane obale. Napola svjesna, u šoku, ugleda članove posade na obližnjem brežuljku i taman ih zazove kada ostaje bez svijesti. Budi se u špilji, obješena naglavce. Lara će se često naći u visećoj situaciji poput ove. Nova avantura Rothove mlade štićenice upravo je započela.

I’d finally set out to make my mark, to find adventure. But instead adventure found me.

Na desetak mapa, kroz planine i doline, džunglu, ruševine i drevne gradove postepeno otkrivamo otok. S vremena na vrijeme, otkrijemo koju zanimljivost iz Larinog života preslušavajući dnevnike dok se grijemo uz vatru u nekom kampu. Inače, kamp je magično mjesto. Pucketanje vatre smiruje dušu. Larino puteno tijelo zaradilo je par ožiljaka ali niti jedan fatalni. Samo par ogrebotina, onako, do ključne kosti. Bila je probijena kolcem, izudarana, propucana, izrešetana sačmom, bez pola desnog ramena, pogođena strijelom, konstantno mokra. Plivala je kroz bogzna kakve gadosti, ugazila je u zamku za vukove, padala je sa 100 metara visine kroz borove ravno na kamenje. Letjela je po stijenama kao ping pong loptica ali frizura je postojana, krpice odišu svježinom, a zubi su snježno bijeli. Lagana vatrica, osim ugode (Lara opet nosi kratku kanotijericu na bratelice) rješava sve zdravstvene probleme. A tek oružje? Ma koji Rambo!. Rambo i Chuk Noriss su male bebe prema muževnoj, nabildanoj, opakoj bivšoj studentici Lari. Nosi Lara oko pasa sto čuda. Kaki hlače s kargo džepovima na nogavicama imaju kapacitet planinarskog ruksaka. Onog većeg, znate, onaj koji se nosi spreda i straga. Da. To bi željeli ali ruksak bi kvario pogled na bujni dekolte. Backpack u klasičnom smislu riječi ne postoji.

Skupljanje je generalno podijeljeno u četiri grupe: u iskustvene bodove, prikupljanje otpadnog metala, pronalaženje dodatnih komponenti za oružja i gomilanje municije. Otkrivanjem svijeta iskustveni bodovi rastu. Grobnice su posebno dobar izvor resursa. Svako otkriće pridodaje ponešto na hrpu XP-a pa kada prikupimo dovoljno raznih dokumenata, mapi s blagom, relikvija i GPS cache stvarčica dobijemo jedan cijeli skill point. Odmah se prepuštamo neobuzdanom konzumerizmu i biramo nešto između tri grupe poboljšanja. Ova skupina nadogradnji se odnosi na Larinu sposobnost prilagodbe situaciji. Tu su survivor, hunter i brawler poboljšanja. Lara stječe nova znanja i mogućnosti poput boljeg baratanja pištoljem ili kako efikasno izbjeći neprijateljski napad. Oružje ili poboljšanje istog druga je, posebna priča. Iako pretežno spašavamo municiju (i vrlo često svoje ili prijateljsko prkno), aktivno se bavimo ekologijom skupljajući putem komadiće metalnog otpada. Nikako ne propuštamo prekopati džepove baš svakog svježeg leša u potrazi za municijom i metalom za reciklažu.

Imamo ukupno pet glavnih ubojitih sredstava: luk i strijelu, pištolj, automatsku vojnu pušku iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, sačmaricu i alpinistički cepin. Istraživanjem svijeta, otkrivamo skrivene hrpice blaga ali i dijelove za izradu moćnijih pucalica. Nađemo li dvije ili tri dodatne komponente specifičnog oružja, u svakom kampu možemo sastaviti za klasu jače osnovno oružje. Jača oružja otključavaju bolje perkove ili nadogradnje. Ima ih cijelo čudo. Zanimljivo, Lara može nositi ograničenu količinu metaka ali par tona vijaka, cijevi, zupčanika, federa nije nikakav problem. Gdje utrpa silne vaze, maske, mačeve to samo ona zna. Vjerojatno u džepovima skriva Sport Billy torbicu. Što se skriva po katakombama otoka Yamatai, možemo samo pogađati. Većinu skrivenih stvari otkrijemo prilikom prvog prelaska, ali neke tajne ostaju neotkrivene. Nakon završetka glavne priče možemo lutati otokom do besvijesti. Klasični karakter Tomb Raidera tek onda izlazi na svjetlo dana. Kada nas nitko ne ganja sačmaricom po šumici, puno je veće zadovoljstvo otkrivati skrivene stvari. Namjerno nisam spomenuo detalje o grobnicama. Sjećate se prethodnih nastavaka? Karakterizira ih gubljenje sati i sati u otkrivanju principa rada određenih mehanizama. I dalje morate rješavati čudne zadatke kako bi došli do cilja. Ono vodanje za ručicu odjednom postaje aktualno. Nećete koristiti pomoć jer jednostavno nema potrebe za njom. Nađete li se u situaciji „ a što sad?“, nemojte biti brzopleti. Pogledate pažljivo oko sebe, rješenje će se samo nametnuti. Najveći problem predstavlja ispravno tempirati sekvencu poteza. Posebno podivljate na tempiranje u napetim trenutcima borbe kada sporo reagiranje nije opcija. Najčešće ne znate što skriptirani događaji žele od vas pa umirete u die hard ili kamikaze stilu. Umrijeti po nekoliko puta zbog gubitka koncentracije najnormalnija je pojava. Rapidno umiranje otvara još jedno pitanje: Zašto igra nije bila teža? Umiranje se ionako ne kažnjava, a mjesta na kojima se život mogao zakomplicirati ima napretek. Igrom prevladava usporeni tempo premda će netko reći da akcije ima na svakom kutu. Nagli rast dinamike posebno je vidljiv u zadnjih sat vremena. Žestoka dinamičnost je dobro došla ali nagli prijelaz iz „laganini“ u hard core pucačinu nikako nije specifičan Tomb Raideru. Pravo osvježenje i šok za prstiće.

Ono što bi trebalo biti specifično je vizualni dojam neke igre. Nekako se uvijek preklopi kraj jedne generacije platformi sa izlaskom najboljih igara. Tomb Raider je vizualno u klasi najkvalitetnijih Xbox 360 ostvarenja ikad. Ne pretjerujem. Osobno, ne vjerujem u nešto bolje jer ovo je vrhunac onoga što možemo vidjeti na sadašnjoj generaciji konzola. Tomb Raider izvlači maksimum grafičkog prikaza. Ogromne mape, veliki otvoreni prostor, glatkoća pokreta, odlična borba, savršene CGI scene. Ima grešaka, čak i smiješnih bugova no ništa što može posebno zasjeniti generalno kvalitetan Crystal engine. Pejzaži su predivni. Srećom, igra povremeno nudi mjesta sa kojih se možemo diviti ljepotama otoka Yamatai. Crystal Dynamic u dosadašnjim izdanjima Tomb Raidera nije najbolje odradio borbene komponente ali ovaj put, skidam kapu. Koristimo li sačmaricu ili Larin zaštitni znak pištolj ili bilo koje drugo oružje iz arsenala, zadovoljstvo će biti podjednako. Iza nas ostaju krvave lokve i gomile leševa. Gerilski obračuni zavuku nam se pod kožu. Dodam li svu silu opreme u priču, lutanje svijetom predstavlja istinsku uživanciju. Možda na kraju nosamo previše đinđula ali igra se prilagođava situaciji čineći neprijatelje preciznijima i ubojitijima. I brojnijima. Osjećaj preživljavanja nije tako jak jer imamo značajnu količinu municije na raspolaganju. Borba sa malom vojskom neprijatelja nije statična. Konstantno se moramo kretati, izmicati mecima, štapinima dinamita, taktizirati. Kampiranje na jednom mjestu donosi samo smrt. Pentranje cepinom po stijenama ili spuštanje po užetu odlično se nadovezuje na Larine sposobnosti. Iz nježne, osjetljive djevojčice, Lara se transformira u prekaljenu ratnicu.

Ono što nije trebalo biti izdano je multiplayer. Deathmatch ili ispunjavanje misija, sličan sustav napredovanja kao u single player misiji, nedostatak priče. Previše komplicirano. Da, zabavno je rešetati „vjernike“ s prijateljima ali za takvu zabavu imamo naslove drugačijeg tipa. Tomb Raider nikada nije bio namijenjen druželjubivom trčkaranju prirodom ili odstrjelu neprijatelja. Izostavimo li smislenu priču i izbacimo li otkrivanje zagonetki, ubili smo bit Tomb Raidera.

Single gameplay u prosjeku traje 12 sati. Ako se malo potrudite pa prijeđete 100% igre, možete dogurati do 30 sati igranja. Naravno, multiplayer vrijeme je uračunato u prosjek. Za nekih 80% igre trebalo mi je nešto više od 15 sati .

When all seemed lost, I found a truth. And I knew what I must become.

Ljubitelj ste originalne igre, možda čak i filmova? Onda zaboravite sve što ste do sada vidjeli. Ova reinkarnacija više nalikuje Far Cryu 3 ili Red dead redemptionu nego onome što smo navikli viđati u prijašnjim verzijama igre. Svojevrsni Uncharted Xbox platforme. Lara je kako rekoh, snalažljivo čeljade. Zna ona koristiti štošta. I skuplja štošta. Svakog napucanog neprijatelja moramo pretražiti u nadi da ćemo pronaći nešto zanimljivo. Hoće li to biti metak, komad metala ili novo oružje, ne znamo. Sistem, craftinga, možda bolje rečeno, unapređenja oružja ima svoju svrhu no dali nam je uistinu potrebno izraženo detaljiziranje? U ovakvom tipu Tomb Raidera svakako. Ono “vodanje za ručicu” sa početka priče opet će dobiti malo pažnje. Velika mi je enigma iz kojeg razloga za svaku akciju moramo imati prikazane komande na ekranu. Toliko puta ponavljamo jedne te iste radnje pa konstantno ponavljanje uputa što treba stisnuti kada pucamo iz oružja, skačemo ili kada sudjelujemo u akciji izuzetno iritira. Iritiraju i filmske scene. Lijepe su ali previše ih je. Sve u funkciji priče. Priča je izgubila onaj originalni šarm Tomb Raidera ali dobila je nešto novo. Lara se laća svega iz čega može ispaliti metak ili strijelu. Novi Tomb Raider mješavina je nekoliko žanrova. Autori su ukomponirali u priču najbolje elemente svih igraćih hitova današnjice. Akcent na žestokom akcijskom štihu, netipičnom za Tomb Raider začudo, izvrsno funkcionira. Osim Lare, koju otprije volimo, nema likova koji bi pobudili burnu emocionalnu reakciju u nama. Nikoga nećemo posebno zapamtiti. Možda je ova igra izašla prekasno na tržište, možda smo već vidjeli sve što vidjet dade pa sada imamo visoke standarde, a možda nismo u pravu. Gledam li ovu igru kao novi, mladi igrač, reći ću da je odlična, puna zabave, akcije i filmskih scena. Gledam li je iz perspektive ljubitelja serijala, kao atribut ću navesti drugačiji, novi gameplay. Postavim li se kao kritičar, reći ću dobro posloženo, kvalitetni vizualni dojam, dobar soundtrack, igrivo, dobar replay value. Bravo Crystal Dynamics, dobar posao!