Prošlo je malo više od 13 godina od zadnjega Top Spina, generalno smatranog najboljeg teniskog serijala kojeg je 2K neobjašnjivo pauzirao kroz cijelu prijašnju generaciju konzola. Iako je to otvorilo put za neke skromne naslove koji su pokušali utažiti žeđ fanova teniskih simulacija, i dalje se osjećao manjak igre koja bi nas prvenstveno osvojila gameplayom, online igranjem i hrpom licenciranog proizvoda (jedna je bila blizu). Lijepo je opet vidjeti Top Spin u ponudi, no sigurno je nakon toliko velike pauze na putu puno izazova, novih mogućnosti koje igra mora ponuditi (od veće realnosti, detaljnijeg i kvalitetnog online igranja, bolje grafike, novih tenisača i tenisačica itd.) i zbog kojih je lako razočarati, ali se može i donijeti dosad najbolje iskustvo “virtualnoga tenisa”. Koliko je developerska ekipa iz Hangara 13, koja je do sada radila samo na Mafia igrama (i radi na sljedećoj Mafia igri) uspjela u tome da nam donese sve što su mnogi tako dugo čekali?

Najviše što smo voljeli oko Top Spina jest i najvažniji dio svake simulacije sporta – a to je gameplay. Doduše, znaju neki izazvati ovakav pristup, pa je tako često Fifa sa inferiornijim gameplayom nadmašivala Konamijev ISS/PES po prodaji zbog licenca i marketinga, no u većini slučajeva, pogotovo s vremenskih odmakom, najviše se cijeni ono što nas najviše zabavlja i ono što smatramo da je kvalitetniji (realniji) prijenos sporta u digitalnom okruženju. I Top Spin tu svakako prednjači, kao što je i prije, među mnogim suvremenicima u ponudi. Što se tiče tenisa, i nema ih puno, pa i konkurencija nije velika, ali bez obzira na to, gameplay mehanika koju imamo opasno i primjereno ”diše” sa načelima igranja tenisa, tj. udaranja loptice i pozicioniranja na terenu. To je riješeno sa jednostavnim shot barom koji se pojavljuje čim lopta kreće u vašem smjeru i u trenutku kada se crtica pomakne dovoljno blizu užeg desnog označenog dijela tog bara moramo pristisnuti jednu od tipki kako bi izveli određeni udarac (flat, top spin, drop shot itd). Brzina crtice će ovisiti o tome koliko je dobro i gdje protivnik poslao lopticu vama, a jačina njihovog udarca opet ovisi o tome koliko ste dobro vi izveli svoj udarac. Greške u procjeni dovode do udaranja lopte u mrežu, outa, propuštanja udarca i svega drugoga što čini igranje tenisa i izvan virtualnih okvira izazovnom igrom. Igrači i igračice, od onih poznatih, do onih manje poznatih, pa i onih koje sami kreirate, kreću se dosta realno i dobro. Ukočeniji se čine samo kad trče prema skraćenoj lopti, i nekad prespori s obzirom da su neki poeni dosta važniji od drugih, kada često tenisači i tenisačice izvlače svoj maksimum iz sebe, no ovdje to ne dobivamo. Doduše, ovo su nijanse u prezentaciji i samom gameplayu s kojima se može živjeti jer osjećaj udaraca, njihova logika (jer, moguće je i bez shot bara kojeg možete isključiti izvesti točne udarce ako razumijete ili naučite razumjeti na kon nekog vremena logiku dobroga i točnoga udarca) i kretanje igrača prilikom istih je odrađeno puno bolje naspram svega što smo viđali do sada na konzolama, a u to ubrajamo i prijašnje Top Spinove.

Tennis Academy, kroz koju vas vodi John McEnroe, je mjesto na kojem ćete naučiti osnove i bez kojih će biti nemoguće zaigrati išta u igri čak i onim iskusnijima. Preporuka je za sve da odmah posvete pola sata u ovom modeu kako bi se upoznali s logikom igre, ali i da malo podrobnije pogledaju kompleksnije i jače udarce koji će mnogi protivnici u online igranju već koristiti. Ukoliko se ne posvetite osnovama i naprednijim tehnikama brzo bi mogle uslijediti frustracije s mnogim protivnicima online koji su to usvojili i koji će, naočigled neobjašnjivo, imati tako jake udarce i nepobjedive taktike da ćete jedva osvojiti koji poen, a kamoli set. Tu, doduše, igra ima problem jer uparivanje online s drugima je izvedeno katastrofalno (barem zasada) pa bez obzira na jačinu/level/iskstvo protivnika dobivate nekad prejake igrače/ice, a bez neke pobjede mogli bi se brzo ”ohladiti” od tog djela. Zasada je suradnja potrebna iz oba tabora, s naše strane da se pripremimo što bolje, i sa strane 2K Gamesa koji mora popraviti neke stvari online. Veliki minus za igru je omražena obveza igranja single playera za koji je potrebna internetska veza. Igra je već na meti kritika mnogih oko toga, a iako to mnogi neće smatrati problemom jer imaju internet, nekad i oni možda osjete kada igri padnu servisi, a vi ne možete igrati nešto za što vam uopće ne treba online veza, kao što je lokalni multipalyer, ili single player kampanja.

Spomenuta single player kampanja nosi puno ljepota teniske karijere, ali i neke nepotrebne frustracije. Career mode vas uvodi u standardnu premisu kreiranja vlastitoga lika. Opcija ima dovoljno, iako nisu previše detaljne,  ali svakako vrijedi napomenuti što možete napraviti svog igrača/icu sa prostetičkom nogom. Težina, oblik lica, visina, sve je dostupno i završava sa dodijeljivanjem početnih skill bodova na određene sposobnosti vašega igrača/ica – kvaliteta voleja, backhanda, forhanda, stamina, power, sve bitno je tu. Nakon toga kreće vaša karijera koja se dijeli praktički po mjesecima i unutar kojih imate tri zadatka. Prvi je trening, drugi posebni eventi, kratki meč sa posebnim pravilima te turnir najniže profesionalne razine. Nakon sezone ili dvije (prije dvije)  i osvajanja poneekog turnira te ispunjavanja određenih zadataka koje vam izabrani trener daje, raste vam rang i ”kvaliteta” sa skupljenim bodovima na turnirima i onda se otvaraju jači turniri. Cilj je, naravno, postati profesionalni igrač/ica i igrati na naboljim turnirima i osvojiti sva četiri Grand Slama. A sjajno je što i imamo sva četiri Grand Slama ovoga puta. Da, uključujući i Wimbledon. Sve bi ovo bilo jednostavnije, i možda zabavnije, da ne morate svako malo odmarati vašega igrača za što propuštate mjesec ili dva svake sezone, a događa se minimalno dva puta u sezoni. Jednostavno, energiju vam troše mečevi, ali i putovanja, te nekad ako krenete na turnir sa 40 posto, do finala će vaš lik imati jako malo energije i dobiti ćete ozljedu, koja će vas udaljiti s terena i više mjeseci nego što bi ste se odmarali. Ovaj aspekt sa energijom je svakako dio teniskoga života i nešto što bi trebalo biti u igri, i dobrodošao je dodatak koji potiče realizam, no događa se prečesto i  zamara. Trening i posebni eventi ne troše eenergiju toliko, bar je to rečeno, no primjetio sam da se i tada troši i malo komplicira situaciju. Problem se kasnije teorijski smanjuje kada kupite smještaj, tj. iznajmite određene kuće u određenim gradovima pa se možete malo više i brže odmoriti i manje trošiti energiju na nekim putovanjima, no nije baš jasno izvedeno. Tijekom karijere možete pratiti mailove, poboljšavati si skillove, graditi svoju popularnost s tim posebnim eventima, slušati podcaste u kojima vas spominju kao novu mladu nadu te osvajati trofeje i boriti se protiv nekih stvarnih tenisača/ica, no svemu u svemu je dosta jednolično, i zanimacija i interes će za mnoge trajati svega par sezona. Doduše, s tim kreiranim igračem/icom možete sudjelovati u online turnirima i eventima i natjecati se s drugim kreiranim likovima, pa je možda to dovoljan razlog da grindate career mode, ali u suštini je baš to – grindanje za online igranje i evente.

Online igranje, srećom, ima i opciju ranked mečeva sa pravim tenisačima i tenisačicama. Roster je bolji u nekim teniskim igrama koje smo igrali prijašnjih godina, te iako nedostaju neka važna lica (Đoković, Nadal, Sabalenka) ima tu dovoljno aktivnih i umirovljenih igrača i igračica da vas zaokupi neko vrijeme. Izgleda da od Samprasa, Graff, Agassija baš i ne možemo pobjeći u svakoj teniskoj igri, pa se možda bolje ni ne opirati. Tu su, za svaki slučaj ako je itko toliko nostalgičan, a i zašto ne? Iako je indikativno da je 2K Games odlučio da dvoje glavnih lica igre budu Serena i Federer, što je posebna tema o budućnosti i percepciji tenisa danas za koju ovdje nije ni vrijeme ni mjesto. U svakom slučaju, život igre će dosta ovisiti o onome što i kako nudi online, a od starta prisutne mirkotransakcije s kojima kupujemo odjeću, bolje rekete, ulaze na razne online turnire povezane sa Grand Slamovima ostaju minsko polje, kao i u svakoj 2K sportskoj igri.Ili sportskoj igri općenito. Zasada je nemoguće pretpostaviti koliki će vijek igre biti zbog svega toga, no dosadnjikavo grindanje u single playeru ne bi trebalo dugo trajati. Osim ako stvarno online aspekt ne bude toliko privlačan. A zasada se ne čini da je previše primamljiv.

Soundtrack igre je dobar, a zvuk pogotovo dobro funkcionira unutar samih mečeva. Od udaraca koji zvuče drugačije ovisno o vrsti i kvaliteti istih, stenjanja igrača/ica, pa i reagiranja publike, 2K Games je napravio dobar posao da nam donese atmosferu televizijskih prijenosa na naše mečeve. Što se tiče same grafike, unatoč dosta realnim ponašanjima igrača/ica i prepoznatljivom izgledu i ponašanju mnogih od njih, izuzev najpoznaijih arena i turnira, dosta toga se čini jednolično, te ostaje osjećaj da kod nekih igrača/ica, pa i nekih terena, moglo dobiti više vizualno. Sve u svemu, solidna izvedba, ali nije na vrhu performasi sportskih simulacija.

Top Spin 2K25 je pokazao kako izgleda iznad prosječna simulacija tenisa, te koliko su neke simulacijekoje su izašle kroz zadnjih pet godina bile zapravo lošije nego što smo mislili. Prvenstveno jer smo htjeli igrati bar nešto, bilo što, i unutar nekih solidnih elemenata u tim igrama našli razloge da ih igramo malo duže i da budemo donekle zadovoljni. No, 2K je pokazao da tenis može biti puno veći i ambiciozniji projekt, te prvenstveno zabavan. No, nije bez svojih nedostataka. Očigledno je da igri treba još poliranja. Pomoći će i poneki novi igrači i igračice, pa i dotjerivanje gameplaya jer, ipak, postoje neki potezi koji se mogu donekle exploitati u igri. Career ima potencijala, no nerazumljivo strogi element s umorom mogao bi mnoge odbiti, a loše upraivanje u online mečevima mnoge odbiti od dužeg igranja. Trajnost igre je svakako u opasnosti ovdje, i ovisi o puno stvari koje ćemo još pratiti jer 2K očito ima velike planove sa igrom. Ipak u nazivu stoji ”25”, pa očito planiraju dugi vijek za nju. Unatoč tome, radi se o sjajnom tenisu, i svakako na konzolama najboljoj simulaciji tenisa koja je dostupna na tržištu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.