Posljednjih godina svjedoci smo prave male renesanse indie igara. Svakodnevno nam stižu brojni naslovi, podjednako dobri i podjednako loši, no najvažnije u svemu tome jeste to što su igrači otvorenih ruku pružili šansu manjim neovisnim developerima koji hrabro eksperimentiraju s onim što rade te upravo zahvaljujući tom svom eksperimentiranju često unose i određenu dozu svježine u iznimno bogati i šaroliki svijet gaminga.

Do sada smo odigrali stotine ostvarenja stvorenih od strane genijalniih umova indie majstora diljem svijeta, međutim zaista rijetko smo imali priliku isprobati kreacije brazilskih developera (Brazilci se, izgleda, radije drže nogometa, Sambe i ostalih stvarčica koje im očito mnogo bolje idu od ruke..). Zato je tu Swordtales, mali brazilski razvojni tim koji nam je poklonio Toren – neobičnu igru koja svoju inspiraciju crpi iz legendarnih hitova kao što su Ico ili možda nešto svježiji Brothers: A Tale of Two Sons. No, je li Toren dokaz da Brazilci znaju i igre praviti ili im je ipak bolje da ostanu pri nekim drugim stvarima u kojima su neprikosnoveni? Doznajte u nastavku teksta…

Kad Brazilci igru prave

Toren je stilizirana epska avantura namijenjena PC i PS4 platformama, čiji se motivi i priča djelomično zasnivaju na brazilskom folkloru (o kojem, ruku na srce, ostatak svijeta, uključujući i autora recenzije a vjerojatno i veći broj čitatelja, zaista malo zna). U pitanju je ostvarenje prepuno metaforičkih i mitoloških elemenata, koji se uglavnom odnose na otkrivanje i odrastanje, ali i na mnoge druge ozbiljnije stvari, poput ljudskih grijehova, nemara prema “Majci prirodi” i slično …

Drvo života

Radnja ovog eksperimentalnog projekta vrti se oko sudbine Moonchild – djevojčice čija je životna priča zacrtana u zvijezdama. Njezin zadatak je da ni manje ni više nego da vrati Mjesec, koji je uništen od strane beskrajne Sunčeve svjetlosti. Naime, kako bi kaznilo ljude za sve njihove grijehe, osvetoljubivo Sunce je u potpunosti spržilo Zemlju i uništilo kompletan život na njoj, ostavivši samo jednu djevojčicu (Moonchild) da stvori novi, bolji svijet. Kako bi u tome uspjela Moonchild se mora popeti na vrh tornja u kojem je zatočena te na samom njegov vrhu poraziti zmaja-čuvara, čiji vatreni dah svakoga pretvara u kamen. Na tom njezinom putu , naći će joj se brojni protivnici i zagonetke, no prije toga ona će morati proći i još jednu osobniju avanturicu, koja se tiče odrastanja i spoznavanja svijeta oko sebe. Naime, epsku avanturu malene Moonchild najlakše bismo mogli usporediti s mitom o Sizifu, s tim da su njezini motivi mnogo veći i ozbiljniji. I dok uporni Sizif neprestano gura ogromni kamen, Moonchild će svoju avanturu započeti kao beba te će na svome putu k vrhu tornja postepeno odrastati, no svaki njezin pogrešan korak vodi do njezinog ponovnog rođenja i početka iste avanture (nešto ko Groundhog Day, samo mnogo “epskije”). Ona će na svome putu ka solobodi morati posjetiti brojne alternativne lokacije koje predstavljanju metafore za moć, ponos, pokor, a pri tome pomoći će joj misteriozni Wizard, koji će joj u formi statue, često govoreći u zagonetkama, davati brojne korisne savjete.

Iako ne izgleda pretjerano strašno, zmaj – čuvar je prilično opak protivnik

To bi u suštini bila glavna bit ove indie avanturice, koju krasi poetska naracija koja svakako nije bez mana. Te mane uglavnom se odnose na “rupe” u priči koje ne otkrivaju previše detalja o igri, ali isto tako ni pružaju igračima preveliku dozu samointerpretacije, tako da ćete se u tih nekoliko sati (2-3 u prosjeku), koliko je potrebno da završite igru, često pitati što se događa..

Brazilski Ico

Kao što smo već spomenuli, Toren je avanturistički puzzle platformer koji svojim izvođenjem najviše podsjeća na legendarni Ico. U pitanju je avantura s klasičnim pojednostavljenim izvođenjem koje se sastoji od istraživanja lokacija, borbe s protivnicima te rješavanja prilično lakih i neizazovnih logičkih problema. Igračima na raspolaganju nisu previše komplicirane (no u isto vrijeme prilično loše) kontrole te se sve uglavnom svodi na tri osnovne funkcije – jump, attack i grab. Istraživanje lokacija i interakcija s brojnim totemima koji služe kao portali funkcionira kao i u većini sličnih igara i sasvim solidno je izvedeno, što se baš i ne može reći za borbu, koja je ujedno i najlošiji dio igre. Naime, borba je zasnovana na prilično lošoj mehanici i button mashingu koji često ne daje željene rezultate, no s obzirom da je igra prilično laka, sve to ostavlja još hladniji dojam, koji pomalo izvlači finalna borba sa zmajem, koja je osmišljena kao velika zagonetka. A zagonetki u igri zaista ne nedostaje. Na svakom koraku nailazit ćete na brojne mozgalice. Neke od njih su veoma zanimljive, no ipak veći broj istih je prilično jednostavan i ne pruža pretjeran izazov, što bi moglo zasmetati onim igračima koji vole intenzivnije uposliti svoje sive ćelije.

Eh, da je fajt barem malo bolji…

Još jedna “umjetnička” igra, no ne i bez “bubica”

Promatrano s audiovizualne strane, Toren je pravi slatkiš. Prekrasna šarena (ali pomalo pikselasta) grafika, odličan art stil i dobar dizajn svakako su jedne od najsvjetlijih točaka ove igre, a svemu tome svakako možemo dodati i sjajan atmosferični soundtrack, koji jednostavno odgovara settingu igre. Naravno, već pri startu igre bit će vam jasno da se ipak radi o skromnom indie naslovu a ne o AAA igri u čiji su razvoj “ulupani” silni milijuni te ga kao takvog i trebamo promatrati. Stoga, ne treba se čuditi bugovima i glitchevima koji su na svakom koraku prisutni u igri (nadajmo se da  će barem dio tih bugova biti ispravljen kroz neku od nadogradnji za igru). I dok je većina tih bugova zanemariva, neposlušna kamera i traljave i neprecizne kontrole baš i nisu, a to je posebno vidljivo prilikom borbe koja je, kao što smo već naveli, najlošiji segment igre.

Ako bismo morali nešto prigovoriti vizualnoj strani igre, onda je to povremena pikseliziranost prikaza

Djelimično uspjeli brazilski eksperiment

Toren je solidna indie igre, s naglaskom na ovo “solidna”. S obzirom da se radi o ostvarenju s prilično ograničenim financijskim proračunom, konačni rezultat je i više nego dobar, no kada malo bolje razmislimo, moglo je to mnogo bolje. Da se ekipa iz Swortalesa ozbiljnije pozabavila kontrolama i samom borbenom mehanikom, Toren bi zasigurno bio jedan od indie hitova o kojem bi se godinama pričalo. Ovako će ostati upamćen kao simpatični Ico klon koji nije u potpunosti ispunio očekivanja.