Kada je 2012. godinre Sega krenula u pregovore sa Games Workshopom, mnogi su odmah pomislili da je na pomolu nešto veliko i bili su u pravu. Spoj Creative Assemblyja i Warhammer licence već se odavno trebao desiti, no sve dok splet okolnosti nije natjerao Segu u pregovore, ponajviše vjerojatno i radi skoro planirane kupovine Relic Entertainmenta, engleski razvojni tim nije imao priliku oprobati se u najpoznatijem fantasy wargaming univerzumu. Warhammer ima bogatu tradiciju šurovanja s videoigrama, a posebno sa strateškim žanrom, međutim Total War brend je definitivno predstavljao jednu novu razinu. Sve ovo je i naišlo u pravom trenutku po Creative Assembly, s obzirom da se već osjećao zamor materijala u njihovom glavnom povijesnom Total War serijalu, a već su dokazali s horrorom Alien: Isolation da itekako znaju napraviti dobru igru prema utvrđenom fikcijskom univerzumu.

Total War: Warhammer se pojavio prošle godine i unatoč kontroverzama povodom izrabljivačkog DLC plana, nekih godinu nakon toga, postao je jedna od najboljih recentnih strategija uopće. Spoj specifične mješavine grandiozne potezne strategije i taktičkih bitki u realnom vremenu koji je proslavio Total War brend, na Warhammer Fantasy univerzum je legao kao kajmak na ćevape i donio uistinu epski strateški naslov čija je količina sadržaja rasla iz mjeseca u mjesec. No, još dok se prvi Warhammer lagano pario na somunima, Creative Assembly i Sega su najavili nastavak. Možda pomalo iznenađujuće, s obzirom na to da se prvi roštiljao gotovo tri godine, no ako se uzme inicijalni plan o Total War: Warhammer trilogiji, koja će biti tijesno povezana, možda tako skora najava nije ni bila toliko čudna. Ono što je pak čudno je što se već ove godine Total War: Warhammer II pojavio u konačnoj formi.

Krajolik pogodan za širenje pacovske prljavštine

Odmah da razriješimo dilemu, TWWII nije glorificirana ekspanzija. Igra donosi potencijalno preko stotinjak sati materijala za igranje, s četiri velike narativne kampanje, koje nude mogućnost izbora različitih frakcija unutar četiri različite rase, uz robusne custom battle modove, quest borbe za svaku igrivu frakciju, te raznovrsne postavke vezane za lokalno i mrežno multiplayer igranje. Frakcije iako prate istu narativnu liniju, pružaju drugačije startne pozicije, odnosno provincije, kao i bitno različite legendarne Lordove koji ih predvode, te samim time i drugačije početne jedinice u armiji. Na izboru su četiri nove rase, koje nisu bile dostupne za igranje u prvom djelu: High Elfovi –  dosadni Tolkien-rip off vilenjaci, Lizardmeni – konspiracijski humanoidni dino-gušteri mezoameričkih ritualnih navika, Dark Elfovi – nedosadni black metal vilenjaci uz čiju kampanju komotno možete slušati Immortalov At the Heart of Winter album, te vjerojatno najzanimljivija rasa u ovom paketu, anarho-kafkijanski Skaveni, čovjekoliki pacovi koji duboko u podzemlju kuju plan o prizivanju zaboravljenog boga.

Velika novost u odnosu na prvi TWW je što su sada kampanje izrazitije narativno skrojene. Postoji centralni zaplet koji se tiče svih rasa, a one reagiraju na njega ovisno o vlastitim interesima. Glavni zaplet, ali i dobar dio novih gameplay mehanika, vrti se oko The Great Vortexa, magičnog vrtloga kojeg su high elfovi magijskim djelovanjem izazvali kako bi usisao sile Kaosa koje su uništavale njihove teritorije.  The Great Vortex je držao balans između različitih rasa i sila Kaosa, međutim pad dvorepe komete je znak unutar Mallusa, planete Warhammer univerzuma, da će doći do velikih promjena. Sve četiri rase kreću u akciju kako bi ili zaštitile trenutno stanje The Great Vortexa i održale red ili kako bi izazvale pometnju i veliku promjenu snaga. High Elfovi će skupljati fragmente waystonesa, magijskih menhira preko kojih će pokušati prizvati svoje bogove i pale kraljeve te doći do kontrole vrtloga. Lizardmeni se pak uzdaju u antičke ploče koje sadrže proročanstva starih bogova čiji su fanatični sljedbenici. Skupljajući antičke ploče, nadaju se da će doći do proročanstva koje će im omogućiti kontrolu nad vrtlogom.  I dok ove dvije rase pokušavaju održati stabilnost, druge dvije će pokušati izmjeniti trenutni svjetski poredak. Dark Elfovi predvođeni osvetničkim bijesom Malekitha planiraju kroz niz rituala koje izvršavaju skupljajući svitke, ovladati destruktivnom energijom vrtloga i jednom za svagda uništiti  Ulthuan, drevno sjedište High Elfova. Skaveni imaju možda najzanimljiviju ulogu jer pokušavaju iskoristiti sukob drugih rasa kako bi se što prije domogli warpstonesa, fragmenata pročišćene magije u obliku zelenih kristala i prizvali svog luciferijanskog boga.

Krv u najavi

Iako je ova postavka mnogo manje raznovrsna u odnosu na čak i prvobitnu postavku prethodnika, a o onoj konačnoj nije niti fer raspravljati, s obzirom da je DLC plan drugog nastavka tek u povojima, TWWII ipak donosi svoj unikatni pristup samoj kampanji do izražaja. Kao što se da primijetiti, sve kampanje imaju neku vrstu skupljanja određenog resursa kako bi se izvršili određeni rituali te ostvarili konačni cilj određene rase. Nakon svakog uspješnog izvršenog rituala određene rase, nagrađeni ste cut-scenom koja pojašnjava motive za sljedeći ali i dodatno proširuje narativnu građu. Po uzoru na prethodnika, svaka rasa, pa onda i frakcija unutar nje ima bitno drugačiji pristup. Ono što je svima zajedničko je da imaju gotovo identične objektive koji omogućuju nekoliko načina da pobjednički završite kampanju. Samo izvršavanje rituala je i vremenski uvjetovano, jer i druge frakcije se natječu tko će prije izvršiti ritual, mada ako vas i prestignu, imate mogućnost da se borite sa frakcijom koja je prije vas stigla, tako da se tu otvaraju dvije mogućnosti za završavanje kampanje. Pored ovih završetaka, tu je još i diplomatski način, koji od vas zahtjeva kontrolu 50 provincija, te ratnički koji zahtjeva uništavanje određenih frakcija. Iako ovaj šablonski pristup ciljevima ponuđenih frakcija ima svoje prednosti, jer pruža više strateškog planiranja, pomalo kaotični i nepredvidljivi, te više unikatni ciljevi frakcija iz prethodnika i dalje odnose prevagu, prije svega što su davali strateškoj podlozi jedan element sandbox lite-RPG momenta, te tako unosili dosta svježine u predvidljive TBS okvire.

Total War: Warhammer II se ne trudi unositi revolucionarne promjene u samu suštinu njegove strateške postavke, već se drži provjerenih Total War recepata. Dakle, i dalje je ovo hibrid između potezne strategije i taktičke borbe u realnom vremenu. Unutar poteznog režima vodite vlastitog Lorda i njegovu vojsku, te se trudite ispuniti razne ciljeve na sada dosta većoj mapi, u kojoj različite frakcije također pokušavaju doći do što bolje pozicije. Jednom kada dođe do susreta dva neprijateljska Lorda, dolazi do sukoba kojeg možete odigrati u auto-resolve maniru, uključiti se u taktičke bitke s protivnikom ili se povući ako vam to stav prije bitke ili dostupne energija za kretanje dozvoli. Inače stavovi koje ima Lord utječu na cijelu vojsku prije bitke, tako da ih treba birati sa oprezom prije nego li se upustite u taktičku bitku. Jednom kada uđete u bitku, TWWII se pretvara u masivnu RTT partiju gdje komandirajući vlastitim Lordom, herojima i različitim jedinicama pokušavate ostvariti premoć nad protivnikom koristeći specifičnosti svih navedeni, uz terenske pogodnosti poput visinske prednosti ili zasjeda iz šume. Međutim, prije same bitke u realnom vremenu imate mogućnost raspodijeliti jedinice po osobnom nahođenju. Ovo je posebno bitno za vanguard jedinice, koje možete razmjestiti i van predviđene zone za vlastite jedinice, u međuzonu između vas i protivnika i tako iznenaditi protivnika, posebno ako je negdje u blizini šuma u kojoj su jedinice nevidljive sve do samog približavanja protivničkih jedinica. Također prije bitke je moguće i kockati se za povoljnost magijskog potencijala, na kojeg utječe djelovanje magijskih vjetrova. Što je bolji magijski potencijal, to je djelovanje i brzina obnove magijskih vještina bolja. Spellove mogu koristiti Lordovi i heroji, te mogu djelovati ili destruktivno na protivnike ili kao pojačivač za osobne jedinice.

Početak rituala zahtjeva opreznu defenzivnu pripremu

Kada utonete u samu bitku, da se primijetiti da je TWWII dobio još masivnije sukobe raznih jedinica, te dodatno pojačao svoj taktički potencijal raznovrsnim jedinicama. Također, kao i prije, moguće je koristiti i pojačanja, ukoliko je neki od vaših Lordova u blizini same inicijalne točke sukoba. Inače, taktička borba je užasno loše balansirana, prvenstveno jer stupnjevi težine rijetko kada funkcioniraju, tako da je preporučljivo koristiti razne modove kako bi popravili trenutno stanje koje se Creative Assembly ne trudi brzo popravljati. Drugi problem borbe, unatoč njenoj taktičkoj širini (posebno u režimu za više igrača) sastoji se u tome što pruža mlaku satisfakciju pobjede ili nedovoljnu ozbiljnost poraza. Ovo je prije svega uzrokovano time što zapravo jedinice se povlače iz borbe kada osjete da ne mogu ništa napraviti, i često zapravo gledate njihovo povlačenje prije nego li poraz. Iako su bitke sporijeg tempa, ponajviše zahvaljujući masivnosti jedinica kojima upravljate kao i u prethodniku, bitke možete ubrzavati, usporavati ili pauzirati zavisno po vlastitoj želji. U svakom slučaju, auto-resolve će ubrzo postati difoltno rješenje ukoliko vidite u mjeraču prije bitke da imate nadmoć, dok ćete u bitke najčešće ulaziti protiv jačih snaga. Nakon bitke se pojavljuju različite opcije unutar kojih možete odrediti kako ćete dokrajčiti protivnika, a svaka nudi različite posljedice.

Kao smo već kod dodatnih Lordova i heroja, da se vratimo malo na potezni dio. Vaše jedinice možete obogaćivati novim, tako što ćete ih novačiti za određenu sumu novca. Pored običnih jedinica, moguće je novačiti i heroje koji su neka vrsta sub-lordova koji mogu funkcionirati i samostalno, ali i u okviru jedinica koje Lord predvodi. Kao i Lordovi, heroji također mogu razvijati različite vještine kroz stjecanje iskustvenih poena, ali za razliku od Lordova oni jedini mogu direktno napasti protivničke heroje, koje protivnici često šalju kao opasne izviđačke pojedince koji mogu usporiti vojni pohod protivničke vojske. Vrijedi napomenuti da je moguće imati i više Lordova pod svojom komandom, sa time što se oni odvojeno kontroliraju i imaju osobnu vojsku. Ako su Lordovi blizu jedni drugih, jedan mora biti nositelj, a ostale možete koristiti kao pojačanje unutar bitke. Ovo također važi i za Lordove dugih frakcija s kojima ste u određenom saveznom paktu koji odgovara trenutnoj situaciji.

Kad smo već kod novca koji je izrazito bitan u napredovanju kroz kampanju, vrijedi da se pozabavimo i načinima do kojeg se može doći do njega. A svakako jedan od najbitnijih generatora dotičnog su provincije. Sve trenutne igrive kampanje vode frakcije koje dosta ovise od provincija. Provincije se sastoje od jednog glavnog naselja i nekoliko sporednih. Unutar provincije je moguće kontrolirati sva naselja ili neka od pojedinačnih. Ukoliko kontrolirate sva naselja, moguće je izdavati specijalne odredbe koje daju posebne bonuse unutar teritorija provincije. Svako naselje ima određen broj mjesta za gradnju raznih objekata, s time što glavno naselje ima najviše slotova za gradnju. Izgradnja novih objekata zavisi od novca kojeg imate, ali i populacijskog priraštaja, čiji je broj također bitan i za unapređivanje već postojećih objekata. Pojedinačni objekti su uistinu raznovrsni, a pored mogućeg priliva novca, donose i mogućnost novačenja novih jedinica, kao i razne specifične bonuse, poput recimo onih koji se tiču javnog reda ili moguće epidemiološke zaraze. Javni red je jako bitna stavka za održavanje opstojnosti pojedinačnih provincija. Ako javni red padne na -100, možete očekivati pobunu, a ako je tu prisutna neka od mogućih epidemija, poput one vampirske, kaotične ili skavenovske, onda će Lord koji vodi pobunu biti dio navedenih jedinica. Javni red možete poboljšavati i kroz ukidanje taksi, ali to će vam smanjiti novčani prihod iz date provincije. Lord koji vodi pobunu može napasti i same provincije, a tu dolazimo i do sljedeće borbene stavke.

Provincije mogu biti napadane: kako vaše, tako i tuđe. Ako se odlučite na napad, nudi se nekoliko novih taktičkih opcija. Pored prijašnjih borbenih opcija, imate i mogućnost opsade provincije, kao i unajmljivanja specifičnih jedinica za probijanje obrambenih bedema. Sama opsada može biti vođena kroz više poteza, a ako ste nestrpljivi možete uskočiti u real-time bitku sa svojim jedinicama, te natjerati protivnika na bržu predaju, no u tom slučaju morate voditi računa o probijanju obrambenih struktura kao i o garnizonskim vojnicima koje je štite. Isto ovo važi i za vaše provincije, stoga treba povesti računa o vojsci koju ostavljate unutar vlastitih provincija, posebno ako nema Lorda ili heroja u blizini. Ove taktičke bitke uveliko daju osvježenje uobičajenim sukobima na otvorenom bojištu, te nude dodatni ukus u ionako bogatoj čorbi koju je Creative Assembly dobro zakuhao.

Vješto pozicioniranje jedinica je od ključnog značaja

Bitno je napomenuti da pojedinačne jedinice kojima komandirate također mogu napredovati, ali bez razvoja specijalnih vještina kao Lordovi i heroji. Lordovi i heroji pored specijalnih vještina mogu se opremiti i raznim dodacima poput dodatnog oružja, talismana ili magijskih predmeta, a moguće je čak imati i specifične pratioce za svakog od njih koji dodaju dodatne zanimljivosti njihovom djelovanju u bitkama. Ako vam ovo zvuči kao nepobitno RPG naginjanje, svakako ste u pravu. Iako je ovaj TWW ostao bez avanturističkog štimunga prethodnika, dodatni je fokus na raznim RPG dodacima. Tako je recimo moguće pronalaziti i dodatna blaga koja su sačinjena od mini tekstualnih avantura, po uzoru na choose-your-own-adventure dizajn.

Sve u svemu, RPG-om posoljena potezna strategija uistinu funkcionira fantastično prije svega zahvaljujući sjajnom sistemskom dizajnu koji povezuje sve ove faktore u jednu cjelinu. Uzmimo na primjer recimo samo povezanost između istraživanja tehnologije i razvoja provincija, gdje se mora precizno planirati u kojem smjeru želite voditi svoju frakciju, a i onda kakav ćete balans napraviti na planu vojne regrutacije.

Total War serijal je generalno poznat po tome da se trudi dočarati iskustvo grandiozne strategije bez uobičajenih 4X zavrzlama, koje često znaju dovesti do izrazite kompleksnosti raznih podsistema. U tom smislu, TWWII se također drži tog recepta, nudeći relativno jednostavne podsisteme koji u cjelini odlično funkcioniraju. Dobar primjer za to je recimo diplomatska strana vaše frakcije, gdje ćete moći nuditi razne trgovinsko-vojne alijanse ili biti nuđeni dotičnim kako bi ostvarili što bolju poziciju. U raznim ponudama, nema nekog nijansiranja, većinom se sve svodi na trenutni interes ili nezamjeranje trenutnom savezniku, uz jednostavne indikatore vjerojatnoće za uspjeh neke ponude. Diplomatski najkompleksnija stvar tiče se unije sa drugom frakcijom, koja iziskuje ekonomsko planiranje s obzirom na to da sve jedinice zahtjevaju i novčano izdržavanje kroz poteze.

Jedan potpuni novi element koji je ubačen u odnosu na prethodnika je utjecaj klime na vašu kohortu. Naime, svaka rasa ima specifične pluseve i minuse vezane za određene klimatske prilike, koje su opet često povezane sa vrstom geografskog okruženja. U svakom slučaju, još jedan zanimljiv dodatak koji proširuje što stratešku širinu, s obzirom da je potrebno opreznije planirati širenje vlastitih provincija, što taktičku dubinu, obzirom da u borbama na određenom području rasne preferencije klime također imaju utjecaja.

Unatoč tome što mapa TWWII jeste i veća i raznovrsnija u odnosu na prethodnika, samo igranje sa svakom od frakcija čini se više izolirano. Ovo je ponajprije uzrokovano time što sada nemamo agresivne nomadske frakcije ala Greenskinsa pod kontrolom, stoga su sve frakcije dosta vezane provincijama koje se sada pak mogu teže širiti, što zbog klime, što zbog ogromne količine frakcija, čime su autori pokušali dinamizirati dodatno kampanju, u čemu su i uspjeli, ali i stvorili problem konstantnog fokusa na same provincije. Ovo je dodatno pojačano i time što za vrijeme izvršavanja rituala frakcije kaosa sve jače napadaju vaše provincije koje se vežu sa vrtlogom tijekom izvršavanja rituala. Treba još pomenuti da svaka od frakcija ima specifične obrede koji daju pogodnosti unutar određenog broja poteza, a koji su nezavisni od glavnog rituala.

Svaka od ponuđenih rasa ima i neke dodatne specifičnosti koje se tiču određenih strateških elemenata. Tako recimo High Elfovi sudjeluju u raznim dvorskim intrigama, koje se sastoje od povremenih izbora s različitim posljedicama. Ono što je dodatni specifikum, tiče se stjecanja utjecaja na dvoru, koje ovisi od vaših odluka, a sam utjecaj je također bitan i kod novačenja novih heroja i lordova, jer će vam to biti jedan od uvjeta da ih uopće dovedete u vlastitu provinciju. Lizardmeni su rasa koja ponajviše ovisi upravo od provincija s obzirom da posjeduju mogućnost uvezivanja svih naselja preko geomantijske mreže, koja im omogućuje razne korisne bonuse. Dark Elfovi iako imaju možda i najjače Lordove, moraju voditi računa o lojalnosti dotičnih glavnom Lordu frakcije, s obzirom da su moguće pobune unutar istog tabora, a tu su i robovi koji jedino Dark Elfovi mogu imati, i koji donose više novca, ali i narušavanju javnog reda u provincijama. Također Dark Elfovi imaju izrazito snažne pomorske jedinice, koje jedine mogu napadati kopnene objekte, sve ostale pomorske bitke sastoje se od auto-resolve opcije u kojima se suprotstavljeni Lordovi i njihove vojske sukobljavaju na moru svaki s pojedinačnim brodom. Skaveni su pak specifični po tome što jedini imaju koristi od epidemije, i to osobne. Naime, pojedinačne epidemije, kao i recimo djelovanje magijskih vjetrova se odnose ne samo na aktivne provincije nego na bilo koji prostor na mapi. Ipak Skavenovska epidemija u provincijama koje oni kontroliraju je zapravo pozitivna ukoliko se dobro balansira, odnosno ako je javni red u plusu. Naime, Skaveni dobivaju različite benefite na provincije i teritorije u kojima je njihova epidemija rasprostranjena, a tu se posebno ističu paklene jedinice ogromnih pacova koji iskaču iz zemlje, te mogu se u toku bitke po vašoj želji stvoriti na bilo kojem djelu borbenog polja, što je posebno korisno jer je protivnike najbolje napadati s bokova ili sa leđa.

Sama pripovjedna kvaliteta kampanja je u nešto lošijem položaju u odnosu na njihovu mehaničku zanimljivost. Ovome prije svega doprinosi klišeizirana i istrošena High Elves kampanja, koja se otprilike kreće u rasponu lošeg Tolkien spin-offa, sa dodatkom pseudo epskog stila D&D literarnih izbljuvaka. Srećom, ostale kampanje su mnogo bolje pogođene. Lizardmeni su relativno neuobičajena rasa za okruženje epske fantastike, a njihov postmodernistički miks Jurskog Parka, Lovecrafta i Davida Ickea, zaisigurno je dovoljno neuobičajen da dolazi kao osvježenje nakon High Elves smarača. Za obranu vilenjačke zanimljivosti zasluženi su Dark Elfovi, koji su sa stanovišta atmosfere možda ponajbolje dočarana rasa, unatoč relativno jeftinoj karakterizaciji loših momaka i polugolih fatalnih vještica. Skavenska kampanja je definitivno narativni vrhunac ove Warhammer adaptacije. Autori su uspjeli fantastično uhvatiti bit ovih paklenih štakora, čije splekte i zavrzlame, ali i dijabolični karakter, drži njihov pripovjedni razvoj zategnutim do samog kraja.

Što se tiče vizualne prezentacije, tu su rezultati također promjenjivi. Nesumnjivo, promatrajući čisto tehničku kvalitetu, TWWII je jedan od najimpresivnijih strateških naslova svih vremena. Potezna mapa i dalje se drži provjerenog ugođaja izometrijske stolne igre, sa zaista impresivnim mogućnostima zumiranja, bukvalno od atmosferskog pojasa same planete do detalja poput dima iz vulkana. No svakako, potezni dio nije niti izbliza impresivan kao onaj taktičko-borbeni, gdje sirova grafička kvaliteta tekstura dolazi do kolosalnog izražaja. Sukobi masivnih vojski, njihove animacije, te kvaliteta svakog, pa i najsporednijeg objekta, čine ovaj naslov svakako jednom od grafičkih najimpresivnijih RTT igara uopće. No džabe vam sve to ako ne pogodite atmosferični ugođaj Warhammer svijeta, što je ovdje upravo izostalo. Ovo je Warhammer koji je umiven za šire narodne mase, čist, pedantan i ispeglan, te onda poprskam krvlju preko DLC-a Blood for the Blood God II, po uzoru na prethodnika. Iako u samim borbama TWWII uistinu i liči na brutalni predložak iz kojeg potiče, sa sve-rezanjem ekstremiteta, i megalomanskim krvoprolićem u bitkama, sam art direction je ipak isuviše blag i umjeren da bi zadovoljio Warhammer svijet poznat po mraku kaosa i zahrđalim mehanizacijama. Interfejs također nije doživio nikakve bitnije promjene, sem što se unazadio u estetskom smislu, te zadržao neke vrlo nespretne mehanike poput one vezane za spajanje istovjetnih jedinica preko bespotrebno zakompliciranih kombinacija tipki.

Withstand the Fall of Time

S druge strane, zvučnom dizajnu se uistinu teško može naći zamjerka. Ambijentalna neoklasicistička muzička podloga uklopljena u pažljivo birane zvučne efekte, dočarava epiku ratnog sukoba. Glasovna gluma je također na prilično visokom nivou, posebno ako se uzme prosječnost scenarija, a vrijedi izdvojiti glavnog naratora priče te ljudskog savjetnika koji vas prati kroz kampanju, unatoč tome što je tutorijal možda i lošije izveden nego u prvijencu, posebno na planu taktičkih borbi. Kao kompenzaciju tome tu je Total War akademija koja nudi detaljne savjete o igranju pojedinačnih frakcija, ali je nažalost dostupna van same igre. Nešto manja izmještenost Warhammer enciklopedije koja je dostupna unutar improviziranog browsera unutar igre, od slabe je koristi zbog kroničnog nedostatka hiperlinkova, ali iskupljujući faktor u vidu raznih zanimljivih informacija za pojedinačne jedinice dovoljan je za opravdavanje njenog postojanja, posebno jer se fragmentarna naracija iz prethodnika gotovo u potpunosti izgubila. U igri postoji i helper, koji proširuje znanje iz samog tutoriala, te je koristan za iščitavanje ukoliko planirate dublje uroniti u sve nijanse koje igra pruža, a uz to je i zgodno hiperlinkovan.

Što se tiče same optimizacije, vrijedno je napomenuti da je Sega otkazala vjernost AMD-ovom hardveru na kojem je prethodnik bio izvrsno optimiziran. Ipak, unatoč tome, za moderne standarde TWWII je naslov koji se može igrati i na konfiguracijama s ozbiljnijim budžetskim deficitom. Najosjetljivije područje je HDD, odnosno činjenica da ga treba izbjegavati ukoliko nemate SDD pri ruci, jer učitavanja znaju biti ubitačna. Također, zbog ogromnog broja frakcija na mapi, donji minimum od 6 GB RAM-a za donekle ugodno igranje je preporučljiv, iako naravno, ako imate strpljenja možete se usuditi ići i ispod toga. Ukoliko pak raspolažete high-end mašinom i posljednjom generacijom Intelovih i7 procesora na raspolaganju vam je laboratorijski mod gdje mnoge postavke sržne TWWII igre možete dovesti do maksimuma. Tako recimo, ukoliko mislite da bi bilo zabavno sa gomilom pacova otkidati glave još većoj gomili vilenjaka, s čarolijama koji raznose sve pred sobom, gotovo bez ikakvog ograničenja, ovo je upravo egzibicija za vas.

Ako se upustite u mrežne okršaje, vrijedi napomenuti da je bitno izbjegavati wi-fi konekcije, s obzirom da su trenutno serveri i dalje osjetljivi. Ovo se posebno odnosi na Quick Battle mod koji vam omogućuje brzo uskakanje u razne mečeve bez prethodnog znanja o protivniku ili njegovim uvjetima. Ukoliko se pak odlučite na uobičajeni, puni MP mod, možete očekivati podjednake mogućnosti kao i u Custom Battle modu. To znači široku lepezu mogućnosti, od odabira različitih početnih postavki bitke, preko različitog terena, pa sve do odabira veličine vojske i različitih jedinica. U režimu za više igrača možete koristiti i rase dostupne u prvom TWW-u, ako imate prvi dio u Steam biblioteci. Vrijedi napomenuti da je sve ovo dostupno i u starom dobrom LAN modu, što je svakako potez vrijedan pohvale.

Kad smo već kod povezivanja prvog i drugog TWW-a, vrijedi napomenuti da je Mortal Empires, DLC koji povezuje prva dva djela planirane trilogije već vani, no zbog obimnosti koju donosi, ali i zbog izrazito bugovitog stanja u kojem se trenutno nalazi, u ovom tekstu neće biti dublje analiziran, te detaljni izvještaj o njemu možete očekivati u odvojenom tekstu. Inače Mortal Empires je izrazito ambiciozna kampanja koja bi zapravo trebala povezivati sve tri igre unutar jedne ogromne mape. Trenutno pokriva prve dvije, i nudi mogućnost kontrole svih rasa, frakcija i Lordova dostupnih unutar prvog i drugog djela TWW-a. Nažalost, ako ne posjedujete prvi TWW, Mortal Empires nećete moći koristiti u bilo kojem obliku. Inače DLC praksa je i dalje vrlo problematična, s obzirom da smo do sada vidjeli upravo jedan DLC kojeg da bi ste igrali morate posjedovati dvije igre, te jedan koji je trebao biti sastavni dio igre, prvenstveno jer je Warhammer bez krvoprolića nezamisliv.

Početak Skavenovskih intriga

Na kraju ovog Warhammer putovanja, TWWII je naslov koji je vrlo specifično pozicioniran na samo strateško bojište. Iako nezahvalna, poredba sa prvim djelom je svakako nametnuta, a s obzirom da je TWWII tek na početku svog putovanja, a da ga je prvi dio već završio, komparacija ne ide na ruku recentnom ostvarenju Creative Assemblya. TWWII nesumnjivo donosi mnoga poboljšanja u odnosu na prvi dio, prvenstveno na planu taktičke dubine i strateške zanimljivosti, dok opet sa druge strane nudi manje raznovrsne kampanje i Warhammer ugođaj koji dosta luta unutar impresivnih tehnikalija. Ukoliko ste već izgustirali prvi dio, dileme nema, nastavak je obavezan za nabavku. Ako pak želite vidjeti kako funkcionira Total War van povijesnog konteksta i zanima vas prvenstveno single-play sadržaj, zbog boljeg balansa i intrigantnijih te raznovrsnih kampanja, prvi dio odnosi prevagu. Ipak, ako Total War: Warhammer II promatramo izolirano, u kontekstu šireg strateško-taktičkog žanra, riječ je o masivnom, često i preambicioznom naslovu, čiji će se puni potencijal vjerojatno tek oblikovati u mjesecima koji dolaze, a čiji su nesumnjivi kvaliteti obavezna lektira za sve pobornike žanra.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.