Tvrdokorna simulacija biciklizma možda nije prva stvar koju ljudi požele kada razmišljaju o igrama koje ih čekaju tijekom ljetnih mjeseci, no možda se to i promijeni sa dolaskom Tour de Francea 2020. Samozatajno najavljena i objavljena od strane Nacona (bivšeg Big Ben Interactivea), ova simulacija donosi mnoge stvari koje bi poželjeli od igre temeljene na biciklističkoj utrci. No, je li to dovoljno da bude proglašena hitom, hoće li Tour de France 2020 privući veliki broj ljudi i natjerati nas da se zaljubimo u ovaj sport i ovaj oblik utrka?

Tour de France nije nova igra na tržištu. Serijal je tu već neko vrijeme, iako doduše rezerviran prvenstveno za fanove biciklizma i one koji su nekako saznali za igru i uspjeli je odigrati/nabaviti po povoljnim cijenama. I do sada je uživala podršku upravo tih fanova, a sve je ”dalo gasa” sa prošlogodišnjim izdanjem i konkretiziralo je s ovom novom igrom koja je jasno dala do znanja da serijal kreće (donekle) ”od nule”. Od izgleda, pristupa i samih kontrola. Pa i promocije, čemu je dokaz i da je ovo prva igra u serijalu koju sam primjetio i zaigrao. Developerska ekipa Cyanide već ima dosta iskustva u biciklističkim igrama – Pro Cycling Manager i Tour de France igre dio su njihovoga rada, uz Call of Cthulhu i Space Hulk: Tactics.  Trenutno rade i na novoj Pro Cycling Manager igri, te Werewolf: The Apocalypse – Earthblood. U svakom slučaju, igra je u dobrim rukama, unatoč osrednjim rezultatima kod kritike (a i publike), koji su se donekle i povećavali iz godine u godine. Onda je još logičnije da smo sa 2020 edicijom dobili jedno poprilično solidno ostvarenje, barem iz perspektive moje malenkosti koji nije igrao prijašnje simulacije biciklističkih utrka. Činilo mi se kao zabavno novo iskustvo, i s te strane nisam na kraju bio razočaran, unatoč nekoliko mana o kojima ćemo podrobnije u nastavku. Zajedno sa prednostima, naravno.

Na pitanje iz prvoga odlomka, doduše, teško je odgovoriti. No, Tour de France je svakako na putu da bude zabavna igra, koja nije rezervirana samo za tvrdokorne fanove. Razlog tome prvenstveno leži u lakoći upravljanja biciklom, a i sjajnim, kratkim, a opet jasnim i poučnim tutorialom kojeg svakako nitko ne bi smio izbjeći prilikom pokretanja igre. Dosta je jasno obrazložena cijela logika koja stoji iza upravljanja biciklom, manevriranjem energije vozača i potrebom za kočenjem, usporavanjem i jačim pedaliranjem po stazama. Velika pomoć je i sami assist na stazi koji pomoću jasnih linija u zelenim, žutim i crvenim bojama jasno upozorava kad trebate usporiti, kao i kompletno korisničko sučelje za vrijeme igranja koje vam omogućuje da vidite koliko vam nedostaje do mogućeg i opasnog burn outa vašega vozača. S te strane, igra donosi sve što treba početnicima i onima koji bi samo neobavezno isprobali kako je to voziti biciklu, tj. voziti je u ovakvom jednom natjecanju punom strategije, vještog planiranja trošenja energije i resursa te i timskog igranja. Malo je takvih igara u zadnje vrijeme, bile one simulacije ili arkadne igre u kontekstu ekstremnih sportova, a koliko god je bolje i zdravije sam voziti biciklu, uvijek će biti zainteresiranih za igranje biciklizma, pogotovo onih koji obožavaju gledati Tour De France. No, prava simulacija ovoga sporta znači da vas čekaju poprilično duge utrke, pune dionica u kojoj samo održavate tempo, lagano pedalate i pazite da jednostavno se ne istrošite prije konačne dionice. Dinamiku malo donosi komunikacija između ostalih članova tima, no to zahtijeva malo dulje igranje kako bi se uhvatilo ”u koštac” sa takvim načinom igranja i shvaćanjem pravila utrke koje bi, unatoč dobrom tutorialu što se tiče kontrola, mogli biti zbunjujuće za one koji ne znaju puno o ovom natjecanju.

Igra vjerno prenosi atmosferu Tour De Francea, sa licenciranim stazama, rutama, pa i atmosferom što se tiče publike koja vas prati na početku i na kraju utrke, sa manjim brojem njih koji se nalaze po ostatku rute, i pridonose specifičnoj atmosferi toura. To jest, barem onome što sam dosad vidio iz prijenosa tih stvarnih utrka. Oni stručniji bi trebali biti zadovoljni većinom ruta i utrka, dok bi ostali mogli biti zadržani zbog pristupačnosti i kontrolama igre. To i čini igru dosta zaraznom i zabavnom, unatoč ozbiljnosti koju donosi career mode. No, za neobavezne igrače postoje neke kraće, challenge misije, u kojima bi se mogli malo zabaviti sa posebnim izazovima, ako prave utrke postanu preduge i naporne. A to je, ipak, realna mogućnost. Da nije, ove bi igre već bile puno popularnije i gledalo bi se na njih drugačije. A Tour de France 2020 je na putu da bude jedna takva igra, za širu gaming populaciju, kojoj ipak malo nedostaje da obuhvati veću pažnju te populacije.

Iako je atmosfera dobra i vidljivo se puno uložilo da se na virtualni prostor prenesu razne poznate rute i lokacije iz Tour de Francea, neki dijelovi odaju grafičke nedostatke. Najočiglednije je ono što se tiče izgleda vozača. Naime, svi vozači izgledaju apsolutno isto, što brzo postaje urnebesno smiješno, ako ne već čudno, pogotovo jer je moguće stvarati svoga lika, a unutar tih opcija zapravo ne stvaramo njegov izgled koliko samo ime, nacionalnost, sponzore i boju opreme. Također, ”hrana” koju imate kako bi pametno održali svoju energiju kroz utrku, iako se lako jednim klikom može manevrirati između izbora ove dvije kapsule, vizualno nije baš jasno kada smo odabrali koju. Iako je moguće u brzim challenge misijama pasti s bicikla, u većini standardnih utrka to neće biti moguće, već će vozač se samo naglo zaustaviti (udariti) o ogradu i stati, a slično se događa u pokušaju sudara s drugim vozačima. To nije nužno nešto što nam je prijeko potrebno, no ipak može zasmetati u cijelom doživljaju utrkivanja. Doduše, ne bi to toliko smetalo da su ova prethodna dva aspekta malo bolja, no sve navedeno ipak utječe na sveukupnu kvalitetu igre i jasnoće iste. No, brzo se te neke stvari zaborave kada krene strategiziranje oko toga kad točno u utrci ”napasti”, kada čuvati energiju i kako iskoristiti vjetar kada vozite iza vašega suparnika. ”Uživljenost” u ovakav način igranja zahtjeva dosta pripreme, kao i dosta pregledno sučelje i kontrole nad sučeljem za vrijeme utrke koje je ipak moglo biti preglednije i jasnije. Pogotovo jer igra počiva često na timskom igranju, jednostavno ne možete misliti samo na svog vozača i svoju utrku jer je dio uspjeha manevriranje cijelim vašim timom i pažljivo racionaliziranje energije za konačnu trku pred kraj. Upoznavanje sa tim pravilima i aspektima ”toura” svakako može biti zbunjujuće za neke koji ne znaju ništa o Tour de Franceu i biciklizmu, no igra daje dosta jasne načine kako da se to nauči. Pitanje ostaje, koliko će to svima biti primamljivo na duže staze. Kod mene, osobno, i dalje ostaje par pitanja i nedoumica oko samoga igranja, no sigurno ću se vraćati tijekom ljeta igri. Je li to dovoljno nekome da odmah potroši 349 kuna za ovu igru ili ipak pričeka? Moje preporuka je da, ukoliko niste stručnjak/inja za ovaj sport i fan, ipak pričekate neki popust.

Cyanideov projekt je na dobrom putu da bude jako bitan dio ponude sportskih simulacija u budućnosti. Licence su tu, trud je tu, mehanika je pristupačna i onima koji ne znaju puno o biciklizmu. Kompleksniji (čitaj:zanimljiviji) career mode, bolji modeli likova i neka tehnička poboljšanja mogli bi biti sjajni aspekti nadogradnje za nove verzije igre koje će neupitno izlaziti i za konzole iduće generacije. Ukoliko ste otvoreni za nova iskustva, preporučujem Tour De France 2020 kao igru koja bi vas mogla začuditi, ponekad zbuniti, frustrirati, ali opet oduševiti. Dobro je osvježenje, pa ako dođete u priliku – isprobajte je. Za prave fanove, pogotovo ako su im bile dobre prijašnje inačice, ovo je jedna od igara koje moraju staviti na ”must buy” listu za ostatak godine.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.