Pravo je vrijeme za pisati o biciklizmu. Tour počinje za par dana ili je već počeo dok ovo čitate. Onaj tko ne zna šta je Tour, vjerojatno ga ostatak ovog sadržaja neće pretjerano interesirati, ali ako se zadržite, možda naučite nešto o biciklizmu kao sportu i, što je još bitnije, saznate je li Tour de France 2022 igra za vas.

Nacon već nekoliko posljednjih godina radi igru koja dijeli naziv sa najpopularnijom svjetskom biciklističkom utrkom i, možemo slobodno reći, jednim od najnapornijih izazova u sportu. Međutim, koliko god da utrka kroz Francusku ima naj prefiksa, toliko ova igra nema. Ali ajmo mi redom.

Prvo i osnovno pitanje, za koga i za što je ova igra napravljena?

Biciklizam kao sport je u isto vrijeme izuzetno jednostavan, ali i veoma kompliciran. Kao prvo, svi misle da je u pitanju individualni sport, a zapravo nije. U pitanju je timski sport, a onaj tko ne razumije kako funkcioniraju stvari u biciklizmu, imat će velikih problema da shvati što on tu radi sa pojedinim biciklistima. Npr, kolegi Gordanu iz redakcije sam pet puta pokušavao objasniti zašto trenutno mjesto koje zauzimam u utrci nije bitno, nego je bitna pozicija u odnosu na peloton ili bijeg i generalni poredak kao i profil etape i moje mogućnosti u istoj. Naravno, ni Gogi ni nitko drugi me baš nije percipirao kako treba, jer prosto ne razumiju kako natjecateljski biciklizam funkcionira. Onaj tko poznaje biciklizam kao sport, puno lakše će shvatiti što da radi u samoj igri. Kada da ide u bijegove i zašto, kako da profilira svog igrača i kako da organizira tim. E sad, tu dolazimo do prvog problema.

Ljudima koji ne poznaju biciklizam, bit će relativno teško da igraju igru, jer to je slično kao kada biste htjeli da igrate NBA 2K, ali ne znate osnovna košarkaška pravila. S druge strane, ljudima koji poznaju biciklizam ili su čak veliki fanovi istog, pravit će problem izuzetna plitkost ovog ostvarenja, bilo da je u pitanju idividualni mod ili onaj timski.

Više različitih modova nude bućkuriš u kojem nikome nije jasno što je pisac htio da kaže. Kada napravite svog biciklista i hoćete da osvojite sve što se može osvojiti, u isto vrijeme pravite i tim od kojeg ovisite, usput kontrolirajući sve bicikliste u timu. U biti, vaš biciklist uopće nije bitan.

S druge strane, mod u kojem vodite tim je sve isto, samo ne kreirate svog vozača. Umjesto da se napravila distinkcija između ova dva moda i fokus kod solo karijere stavio na jednog igrača, gdje ga vi razvijate i sve podređujete tome da izgradite ime, dok sportski direktor upravlja timom i od vas traži da ispunjavate zadatke, a u drugom modu da vodite tim i sami pravite taktiku i izdajete naredbe, oni su to sve nekako zbubali u jedno i kao podjelili na dva moda koja su u biti ista. Tako imate problem da se identificirate sa svojim likom, osobito ukoliko napravite nekog allroundera, budući da je šansa da osvojite Tour sa njim praktično nikakva. A opet, igra vas na početku tjera da nabrijavate statse koji od vas prave upravo takvog lika.

Grafički, igra izgleda veoma zastarjelo. Prvo što vam upada u oči su biciklisti koji su identični. OK, većinu vremena nećete imati pogled na face vozača, ali kada se to dogodi na početku utrke ili pri proglašenju pobjednika, primjetit ćete da su svi potpuno isti, sa malom razlikom u boji kože. Znači iste oči, nos, usta, kosa…sve… Prije 20 godina smo mogli razlikovati igrače na terenu u košarkaškim simulacijama, nemojte reći da je to nemoguće napraviti u sportskoj simulaciji u 2022. godini.

Kolega Zlatko je u recenziji igre od pretprošle godine isto ovo naveo kao problem i situacija se nije popravila. Ostatak grafike je u najbolju ruku prosječan. Neki poznati dijelovi utrka su djelomično prisutni poput antologijskih uspona na Alp d’Huez ili Mont Ventoux. Međutim, sve je to jako siromašno za današnje standarde.

Kada su vozni i fizkalni modeli u pitanju, tu opet dolazimo do problema zvanog 2022. godina i standardi u gejming svijetu. Ova igra ne ispunjava niti jedan jedini standard. Ok, vi vozite bicikl i imate neki kvazi osjećaj onoga šta se događa, ali sam način vožnje u pelotonu je katastrofalan. Kada vas blokiraju, način izvlačenja je bjesmoučno drndanje po sticku dok vam netko ne napravi mjesta da prođete. Kompletan vaš doživljaj je otprilike kao da igrate neku staru igru koja ima solidne osnove, ali nikada nije unaprijeđena.

Sadržaj u igri i nije baš veliki i sve je svedeno na nekoliko utrka za koje su se skupile licence. Tako možete da vozite nekolicinu klasika poput Rubaixa ili nekoliko višednevnih utrka kao što su Paris-Nice ili Dauphine. Sve je opet vezano za Tour de France, a ostale dvije velike Grand Tour utrke ne postoje u igri.

Novi mod je neka vrsta multiplayera u kojem uspoređujete svoje vrijeme sa vremenima drugih ljudi na određenim stazama i planinskim vrhovima. Jeste dodatak u odnosu na prošlu verziju igre, ali opet su problem standardi. Već duže vrijeme se sa lakoćom trpa 100 ljudi u raznorazne multiplayer modove i bez problema sve funkcionira. Sigurno je da su developeri i ovdje mogli nešto da izvedu po tom pitanju.

Da ne bude da samo loše stvari o ovoj igri navodimo, ima i nekoliko dobrih. To jeste, kad malo bolje razmislimo, ima jedna dobra stvarčica.

U biciklizmu je sve u energiji i potrošnji iste. I to je, moramo priznati, dobro izvedeno. U zavisnosti od toga kakvi su vam artibuti i što želite raditi, trošite svoju energiju. Od raspodjele te energije će vam ovisiti ispunjenje ciljeva koje ste zacrtali prije utrke. Ako odete u bijeg i provedete 130 kilometara u rotaciji sa još dvojicom ili trojicom biciklista, realna je situacija da na kraju etape prosto izgubite energiju i plasman vam nije bitan, ali ste odradili svoj posao u bijegu i pokazali da možete da povučete. Ako provedete veći dio utrke na vrhu grupe jureći bjegunce i spremajući sprint za svog timskog kolegu, opet je realna stvar da na kraju nemate energiju za sprint ili završni bijeg. Ako pak čuvate energiju za kraj etape i eventualnu pobjedu, morate da razmišljate o profilu staze – ako je planinski vrh extra kategorije, šansa da se popnete tamo prije Rogliča ili Pogačara je nikakva, pogotovo ako ste zeleni i neiskusni, ali postoji šansa da vam izađe duša na nos i nekako uzmete mjesto na podiumu i budete presretni.

Jako je bitno da shvatite što vaš biciklist može na određenoj etapi i sukladno tome planirate korištenje energije. Naravno, nekada vam svi planovi padnu u vodu, jer u bijegu bude 15 prejakih vozača koji naprave 7 minuta razlike i onda lagano taktiku bacite kroz prozor i kunete se da ćete idući put i vi u bijeg. Ove stvari čine igru zanimljivom i tu vidimo da je netko igru nekada davno stavio na dobre osnove, ali nikada nije poradio na tome da je malo modernizira i razvije u pravu biciklističku simulaciju.

Bugovi na koje non stop nailazimo su još jedan dodatni problem. Desit će vam se da vaš biciklist prosto ne reagira na kontrole nakon nekog autosavea ili slično. Isto tako, iako sam igru odigrao do 2032. godine, i ja i Pogačar smo još uvijek u konkurenciji za mlade vozače, iako bismo i jedan i drugi trebali imati preko 30 godina. Količina ovakvih nelogičnosti je ogromna i uveliko utječe na sveukupni dojam dok igrate.

Na kraju, zapitate se za koga je u stvari rađena ova igra jer na prvu izgleda kao one igre koje prave po filmovima pa onda ispadnu teški krš. Ovdje izgleda da su platili licencu za Tour, nalijepili naziv na omot i odlučili da je prodaju na ime, jer ništa drugo osim imena i nema. Ipak, jedan adut postoji kada je Tour de France u pitanju – naime, ne postoji nijedna druga biciklistička simulacija. Prosto smo svi mi koji volimo biciklizam, a i gaming osuđeni da igramo ovu igru ili ne igramo uopće. Kao što je eFootball jedna katastrofa, ali zamislite da nemate ništa drugo, pa igrali bi tu katastrofu, ma kako izgledala i funkcionirala. E upravo ta situacija se desila ovde. Kada bih imao bilo koju drugu igru u kojoj se mogu popeti na Tourmalet, vjerojatno bih odabrao tu drugu, ali ovako, osuđen sam na ovu.

Sama ocjena je malo viša samo zbog menadžmenta energije unutar same utrke. To je bitna stavka kada je biciklizam u pitanju i na mehanici napravljenoj u ovoj igri se može graditi nešto što će biti puno bolje u budućnosti. Barem se nadam da će biti bolje. Sve ostalo u igri je svedeno samo na uzimanje para na osnovu naslova. Tour počinje uskoro, taman da se ponovo nafuram pa odigram do 2040-te a i dalje budem mladi vozač koji pokušava Pogačara da spriječi u 23. uzastopnom osvajanju Toura.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.