Ukoliko je ikad bilo ljudi koji su sumnjali u financijsku stabilnost Activisiona i njihovu svijetlu budućnost, pretpostavljam da su sve sumnje otklonjene kada su Platinum Gamesu dali zeleno svjetlo za izradu igre koja se temelji na popularnom Transformers animiranom serijalu iz 80ih. Transformers:Devastation nije igra koja cilja zadovoljiti krug veći od onog sačinjenog od okorjelih fanova ”prerušenih robota” s kojom čak možda i odbiju neke mlađe fanove koji ipak žele još jednu Transformers igru temeljenu na Michael Bayevim tvorevinama. Cell-shading grafika, ”nabrijana” glazba koja kao da je izašla iz spomenutih Transformers animiranih serijala te hack’n’ slash stil sličan Metal Gear Revengeancu ovdje je prilagođen mlađima što se tiče prezentacije, ali i onim starijima koji zbog moći nostalgije jednostavno žele probati ovu igru. No, koliko toga ostaje nakon početnog oduševljenja izgledom i stilom, a koliko drugih aspekata igre ostaje zarobljeno u nekim od prošlih desetljeća?

Prvo što vam pada na pamet da kažete nakon što vidite title screen jest: ”Hvala”. Bez obzira na krajnji rezultat.

U BORBI ZA…NEČIM

Ono što je najvažnije, Transformers:Devastation je iznimno zabavna igra. Na to utječe ne samo vizualni stil igre koji izgleda prelijepo na PlayStationu 4, čak ni napeta glazbena podloga koja se predivno uklapa u borbene dijelove, nego i bjesomučna akcija i jednostavne kontrole zbog kojih vaši napadi izgledaju impresivno. Pojašnjenja radi, svaki od vaših Transformera koje izaberete da vodite kroz određena poglavlja (ili misije od kojih je satkano svako od poglavlja) lako može postati vozilo, a isto tako lako izvodite pucanje iz jednog oružja koje možete nositi sa sobom. Dalekometni i bliski napadi se izmjenjuju i izvode dosta jednostavno, a konačni efekt (uništavanje neprijatelja i dobro izgledanje uništavanja dok to radite) izgleda jako lijepo i efektno. Pri opisu načina igranja, Devastation je najbolje objasniti kao manje okrutni, manje ozbiljni i kraći Metal Gear Revengeance koji na sličan način ima napredovanje kroz okoliš u kojem se nalazite i sličan način stvaranja posebne atmosfere prilikom većih i važnijih borbi. A takvih ima zaista na pretek. Svako malo će vas dočekati neki Decepticon ili drugi negativci koji su vam više ili manje poznati iz crtića, i pokušavati vas zaustaviti u vašoj misiji.

Thor Prime

Kad smo već kod misije, ona je poprilično jednostavno rečena i upakirana u igru. Megatron i Decepticoni imaju novi plan kako da unište planet Zemlju koju Autobuti toliko vole. Našao je tajnovitu energiju koja bi, ukoliko je se dočepa u velikoj količini i pravilno je kanalizira uništila sav život na zemlji i omogućila da njoj žive samo roboti. Optimus Prime, koji je naravno i jedan od 5 igrivih likova (da, i Bumblebee je igriv), zajedno sa ostalim Autobotima pokušava spriječiti Decepticona. I to je uglavnom to, kroz igru uživamo u komentarima Autobota koje kontroliramo, kratkim dijalozima između njih i njihovih protivnika te dolazimo do konačne zadovoljštine nakon 4-5 sati igranja.

KRATKO I (POLU)SLATKO

Unatoč svoj vizualnoj simpatičnosti, Devastation kroz prvi sat igranja počinje lagano gubiti na privlačnosti. Većina boss bitki i općenito bitki se rješava na slične načine, spajanja comboa koje završavate pretvaranjem u vozilo. Također, prepreke koje imate po stazama se maštovito savladavaju (korištenja autobot forme kako bi probili određene barijere, skakanje, pucanje za rješavanje letećih neprijatelja itd.) no uskoro se ponavljaju. Unatoč lijepom izgledu igre, okoliš dosta pati od toga. Ljudi su, obrazloženo je kroz priču, udaljeni iz područja koje prolazite pa je samim time sve dosta pusto, no veći su problem iste zgrade, putevi i zapravo nedovoljno šarolika okolina koja će vam brzo dosaditi, a ponekad vas i zbuniti kad se krećete od jedne do druge točke. Budući da neki dijelovi izgledaju toliko isto kao i drugi, nerijetko ćete biti izgubljeni u tenucima kada vam igra omogući slobodnije kretanje po prostorima. Srećom, tu je mapa s desne strane koja jasno pokazuje vaš cilj, no i to bude problem u trenucima kada nekog morate naganjati po malo većem području. Problem u igrama ovakvog tipa zna biti i kamera koja nekad zahtjeva dosta koncentracije kako bi ”stali na loptu” i vidjeli tko vas napada i koga vi možete napadati. To smirivanje je dosta teško napraviti u ovakvoj igri budući da su likovi kojima upravljate dinamični, a i okoliš je postavljen  tako da traži od vas da jurite, skačete i pucate. Sve je to zabavno i lijepo, no zna često zbuniti i malo frustrirati.

Povremena promjena gameplaya unosi potrebnu svježinu u pravim trenucima

Upravo zbog toga svega igra i je taman dovoljno duga da vam ispuni vikend i donosi taman malo inovacija kroz igranje kako vam ne bi ipak dosadila sve do samog završetka. Kad mislite da ste vidjeli sve, kreće jednostavno pucanje iz topa u Insecticonse što neodoljivo podsjeća na Space Invaderse (iako ne izgleda vizualno baš tako) i tjera vas da krenete dalje igrati kada vas igra opet iznenadi nečim i osvježi iskustvo – iako te situacije bile kratke, ispale su na kraju zlata vrijedne. Dobivanje upgradea oružja i sintetiziranje novih iz postojećih oružja standardan je dodatak za ovakve igre koji se ipak ovdje čini beznačajnim jer se promjene u većini slučajeva ne osjete. Poneko novo oružje i dodane sposobnosti znaju začiniti borbe, no teško ćete postati ludi za nečim i presretni jer ste to nešto dobili. Veliki plus je inventory za oružja (možete imati do 4 oružja, od kojih su dva melee oružja) kao i skupljanje health packova i stamina packova pomoću kojih aktivirate posebne poteze koji su zasebni za svakog autobota kojeg birate na početku svake misije, a i kroz igru ih možete donekle često i lako mijenjati. Igra ne odstupa od klasične hack’n’slash avanture i u tome donosi solidne rezultate kao stvorene za fanove Transformersa koji će teško maknuti smiješak sa lica dok igraju igru, iako ne donosi previše ”dubine”.

Ekipa na okupu

Transformers: Devastation je brza, lijepa, dinamična i zabavna igra koja ne traje dugo, ali ostavlja vas zadovoljnim. Očito igranje na nostalgiju izvedeno je respektabilno, dok su nedostaci dodatnog sadržaja, skromni leveli i neki nepotrebni dodaci mane koje sprječavaju igru da probije barijeru fanova Transformersa ili ljubitelja žanra i postane nešto više. No, poprilično je sigurno da igra nije ni planirala biti nešto više. Platinum Games je ostvario svoju osobnu želju, a i želju mnogih fanova i podsjetio nas na vremena kada su Transformersi bili nešto dosta drugačije od Transformers filmova. Učinite si uslugu i nabavite/posudite igru i vratite se u jedno jednostavnije vrijeme. Ili je kupite mlađim gamerima i gamericama jer igra može biti dovoljno jednostavna i za njih, a i izazovna za vas nostalgičare.