Transformers franšiza je poprilično uspješna zadnjih nekoliko godina, prvenstveno na filmu, ali i u gaming industriji sa svojim solidnim i jako zabavnim igrama. Uz standardne igre prema Transformers blockbusterima koje su jedva izvukle prosječne ocjene i prosječan financijski uspjeh, druge igre su puno bolje prolazile kod publike i kritike. Naravno, mislim na War for Cybertron serijal koji je započeo svoj uspjeh sa Transformers: War for Cybertron naslovom. Priča igre se odvija prije dolaska Transformersa na Zemlju i daje lijepi uvid u ratove koji su se odvijali na planetu Cybertronu. Uzbudljiva naracija, odlični vizuali i kontrole učinile su ovu igru zanimljivim i jako dobrim third-person shooterom, a tradicija se nastavila u nastavku iz 2012. godine Transformers: Fall of Cybertron. Nakon toga je došla igra čiju vam recenziju predstavljamo. Niti nastavak navedenih igara niti adaptacija zadnjeg Transformers filma. nego nešto između..i smiksano. Rizičan miks donosi rizik što se tiče uspjeha. Da li je Rise of the Dark Spark krenuo svijetlom ili tamnom stranom uspjeha, saznajte dalje u tekstu.

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Možemo odmah prijeći na poantu (ionako ste pogledali ocjenu na dnu recenzije ili ste pogledali neke ranije izašle recenzije) – Rise of the Dark Spark nije dobra igra kao prijašnje igre iz War for Cybertron serijala. Osim činjenice što na njoj nisu radili High Moon Studios (koji su radili na prva dva nastavka koji su najbolje Transformer igre u zadnjem desetljeću) nego developerska tvrtka Edge of Reality, igra po svojoj priči služi kao prequel Fall of Cybertron igre (ajme, dosta mi je tih prequela) ali i kao prequel filma Transformers: Age of Extinction. U tu svrhu korišteni su Transformersi iz oba univerzuma, čineći sve zbunjujućim prije nego intrigantnim iskustvom. Nisam preveliki stručnjak za Transformerse, no znam da mogu ponuditi puno više na vizualnom nivou i što se tiče šarma likova i priče. Istina, Michael Bay to nije baš prezentirao u zadnjim filmovima toliko koliko u prvome a još manje u usporedbi sa animiranom serijom, a upravo se u ovoj igri(više nego u prijašnjima) osjeća taj Michael Bay touch što se tiče tamnih Transformersa i općenito tamnijih boja u igri koja bi mogla ponuditi puno više. Konkretnije rečeno, priča je žrtvovana za čudne ciljeve u single play kampanji, zbunjućim prelascima između Autobota i Decepticona (kad postane zanimljivo kod jedne ekipe prebace vas na misiju s drugom i slično), okoliš je poprilično nezanimljiv, a grafika nikako nije na visini današnjeg vremena i sličnih igara koje nam nude drugi developeri. Nažalost, ne znam puno pravih fanova Transformersa, a još manje onih koji su odigrali poneku igru iz serijala pa ne znam što fanovi misle o svemu ovome. No, za mene, kome su Transformersi dragi i tko je uživao u prošlim igrama, ovo nije bilo nimalo dobro iskustvo.

Kada i vidimo malo šarenila, ubrzo nam entuzijazam uništi nedostatak ikakve živosti okoliša

PROKLETSTVO DOSADE I PROSJEČNOSTI

Dodatne frustracije proizlaze iz težine igre. Igra zapravo nije toliko teška koliko vas često ”zarobi” u određenom području gdje uništavate valove i valove neprijatelja koji odskaču odasvuda. nema pretjerane logike u većini valova neprijatelja, nema puno prostora za strategiju, i dok transformacija u vozilo ili iz vozila u ”robotskiji” oblik izgleda privlačno često funkcije i jednog i drugoga zajedno s kontrolama ispadaju dosta nejasne i zbunjujuće. Često ćete se naći u situacijama gdje toliko pucaju po vama da ćete se prije raspasti u komadiće nego uspjeti odraditi nekakve manevre i izbjeći paljbu. No, čak i kad pređete određene dijelove nakon nekoliko pokušaja i kad su vam živci pri kraju nagrade nisu velike. Igra ubrzo postane poprilično izravno jednolična i ”blijeda” dodavajući u smjesu samo povremeno inovativne i zabavne dijelove kao što upravljanje Grimlockom, transformerom koji se preobražava u dinosaura ili vas uvedu kratku ”leteću misiju”. Nažalost, tih osvježenja je jako malo, a i nisu prevelika uživancija jer je sve ostalo u igri demotivirajuće i jako brzo postane zamorno.

Zašto se moramo tuči??????! Ne, ozbiljno, zašto..Nije baš jasno

No, dobro, ako je već sve previše nalik filmu, za očekivati je da će bar u recenziji uslijediti pohvale na audio-vizualni dio, zar ne? Kao što sam već napomenuo, to čak nije ni solidna strana igre, kamoli adut u rukavu. Nekako se sve uspjelo pokvariti s obzirom na prijašnje dvije igre – neprijatelji ponavljaju jedne te iste fraze, šarenilo i lijepe scene borbe su rijetke a vizualno se upravljanje vozilima čini dosta ukočeno. prije mi se činilo da guram kutiju sa nečim što liči na kotače nego da upravljam moćnim autobotima. Jedna slična pojava se dogodila prošle godine sa Arkham igrama. Nakon dvije jako dobre igre, došao je prequel koji je preuzela mlada developerska tvrtka u usponu koja je trebala zadržati sve pozitivne strane serijala i dodati neke svoje eksperimente. Rise of the Dark Spark je zapravo ekvivalent Arkham Originsu da su nas u Arkham Originsu stavili u ulogu Batmana i Catwoman koja liči na Anne Hathaway, lišili ih većine poteza i natjerali nas da skačemo sa zgrade na zgradu gdje se borimo sa jedne te iste dvije grupe razbojnika. OK, pretjerujem, no nadam se da je ova loša analogija barem malo pojasnila situaciju oko toga kako sam se osjećao igrajući Rise of the Dark Spark.

Bok, to sam ja, Grimclock. Tu  sam da dovedem malo svježine i vratim vas u surovu dosadu koja vas dalje čeka

 MULTIPLAYER ZA KRAJ

Ukoliko mislite da u multiplayeru ima nade za igru, možda bi trebali okupati sreću. Co – op multiplayer mode nudi Escalation mode za  četvero igrača koji se bore (brane)  protiv  (od) 15 valova neprijatelja koje trebaju uništiti i to na 8 različitih lokacija. Zaista zabavno iskustvo, da je 1998. godina i da igram s prijateljima u igraonici. Ovako, ja osobno nisam vidio smisao tome, no opet ovisi ako vam je uništavanje valova neprijatelja u ulozi jednog od Transformersa zabavno. Ako jeste, možda i nađete dodatne pluseve za igru koja opasno koketira između prosječnosti i jako loše zone igara za ovu godinu.

Izbor oružja i njihova nadogradnja je kompleksnija i zanimljivija nego inače

Transformers: Rise of the Dark Spark je akcijska avantura, 3rd person shooter koji nudi nadogradnju oružja, veliki izbor istih, jednu ispod prosječnu grafičku prezentaciju, zbunjujuću i nepotrebnu priču, jednoličnu igrivost i ne previše primamljivu u dugu single play kampanju. Usudio bih se reći da je više fanova uvrijeđeno ovim djelom nego što uživa u njemu, unatoč šarolikom izboru likova, pucanju, preobražaju u vozila i priči koja se nadovezuje na film i služi popunjavanju rupa u priči hvaljenog War for Cybertron serijala. Potencijal koji posjeduje Activison i svi developeri s kojima sklapaju dogovore za ove projekte ovoga puta nije iskorišten. Igra svakako izgleda bolje an novoj generaciji konzola, no razlike nisu toliko velike da bi poboljšale sami doživljaj igranja. Ako niste, odigrajte prijašnja dva nastavka i uživajte u puno zabavnijoj verziji napucavanja neprijatelja i transformiranju u razne druge oblike. Za novu kvalitetnu Transformers igru ipak ćemo morati pričekati još par godina. Ili do novoga filma.
Igru ustupio Videotop d.o.o.