Tumblestone je još jedna u nizu revolucionarnih videoigara, koje obećavaju redefinirati žanr, historiju i univerzum. Njegova je relativna nesreća što ostaje zaglavljen u logičkom match-3 žanru, čiji je kvantitet toliki da već odavno nitko ove tvrdnje ne uzima za ozbiljno. Sa druge strane, ekipa The Quantum Astrophysicists Guilda već je pokazala da zna složiti uistinu svježe logičke naslove, jer je njihov prvijenac The Bridge bio izvrstan spoj Escherovske estetike i Newtonističke fizike. No, ako je The Bridge unikatan raritet na digitalnoj tržnici sklonjen negdje ispod štanda, Tumblestone je razvikani, generično dosadni, povremeno iritantni izložbeni primjerak koji se želi dopasti svima, a na kraju ostaje miljenik samo onima koji su na njegove čari pali na prvi pogled.

Zašto je to tako?

Na stranu šareni, malograđanski korektni art stil, kojeg možete pronaći u lokalnim print shopovima kao zamjenu za nedostatak siće ili monotona i dosadnjikava muzika bez ikakvog identiteta, koju ćete teško pronaći i u Creative Commons bazama, logičke igre obično žive i umiru na svojoj osnovnoj mehanici. Da stvar bude čudnija, tu Tumblestone nema neke pretjerane probleme. Zamišljen kao mješavina Tetrisa, Puyo Puyo serijala i Bejeweleda, Tumblestone je match-3 puzzler u kojem šareno poludjelo kockasto kamenje morate slagati u iste boje. S obzirom na to da uvijek upravljate nekim likom koji se nalazi na dnu igrane table, do kamenja je moguće isključivo doći horizontalno pomjerajući lika i udarajući vertikalno postavljeno kamenje sa samog dna, te tako ga skupljajući na vrhu. Kada skupite tri kamena iste boje, ona nestaju s table. Iako ciljevi ove mehanike često variraju, najčešće ćete imati zadatak da tablu očistite od prisutnog kamenja. Iako ovo na prvi pogled zvuči casual jednostavno, ubrzo se dolazi do zaključka da je daleko od toga. Naime, nakon svakog čišćenja tri kamena iste boje morate unaprijed planirati poteze, kako bi osigurali sebi mogućnost da to ponovo učinite. Brzopletim udaranjem kamena ubrzo ćete doći u bezizlaznu situaciju i nemogućnost da pronađete trostruke parove, zbog pomenutog ograničenja lika kojim upravljate. Dodatni problem predstavljaju i rigorozni zahtjevi u određenim modovima, koji,recimo, mogu uzrokovati da se nakon jedne greške kompetan nivo resetira.

Izgubljena kobasica u okrutnoj zemlji fast fooda

U grozomornom Story modu ovaj sistem je doveden do ekstrema, jer su table s kamenjem postavljene linearno, te jedna greška najčešće poništava sve što ste napravili na jednom nivou, a igra najčešće traži od vas dosta striktno držanje putanje i varijacije poteza. S obzirom na gotovo nepostojeći balans težine i razvučene uloge svakog od likova čije je upravljanje najčešće ograničeno na njegov svijet, odnosno tematsku tablu, ubrzo će sve zajedno završiti u monotoniji i frustraciji. Ima tu poneki zadatak koji se izdvaja iz sivila, samo je cijena prevelika da bi se došlo do njega. Čak i pokušaji osvježenja početne mehanike kroz Puzzle Race modove, u kojima se utrkujete s drugim likovima (ovo su ujedno i boss utrke) tko će prije očistiti tablu ili modificiranog Infinipuzzle moda u kojem morate očistiti nekoliko tabli za redom, proceduralno generiranih blokova koji pri tome padaju u Tetris stilu (te ako dođu u kontakt s vašim likom prije dizanja s table dobiju neutaživu želju da ga zgnječe, što znači gubljenje dotadašnjeg progresa unutar nivoa), ubrzo postaju zamorni. Unutar Story moda moguće je zaraditi i tokene u vidu kockarskih čipova, koje je moguće uložiti za preskok nekog nivoa, ali generalno suviše su rijetki da bi mogli iole uticati na popravljanje lošeg balansa.

Gotovo očajnički pokušaj unošenja raznovrsnosti u samu strukturu Story moda su razni modifikatori na igraćoj tabli u vidu raznih prepreka koji se otvaraju nakon odigranog poteza, višenamjenskih kocki, raznih kocki sa specijalnim efektima itd. Iako ovi modifikatori zvuče dosta zanimljivo jedino su dobro upotrebljeni u režimu za više igrača, unutar Story moda prilično su loše integrirani u samu osnovnu formu, tako da dodatno narušavaju balans koji je ionako bio već u lošoj poziciji. Ovo će u konačnici uzrokovati da imamo gomilu dosadnih nivoa koji su prelagani i gomilu iritantnih nivoa čija težina ne nudi nikakvu satisfakciju nakon rješavanja. Onih nekoliko dobro dizajniranih brzo će pasti u zaborav.

Kažem, sušta činjenica, u slučaju da mi neko nije povjerovao

Za biber na uskvaslu tortu tu je sama priča, koja je razvučena, fragmentirana i sumnjivo napisana. Priča prati nekoliko slabo motiviranih likova koji su međusobno povezani, najčešće banalnim ljubavnim peripetijama ili prisiljenim prijateljstvima, a svima im je zajedničko da imaju problem sa šarenim prevrtljivim kamenjem, koji ih spriječava u odlasku na ručak, odlasku u krevet, odlasku na piknik, odlasku… Uglavnom, svi negdje idu ili su se zaputili negdje. Kao klasična postmodernistička kupusara kakav jeste dizajnerski, Tumblestone je tu logiku primijenio i na priču. Ovo je dalo i neke pozitivne rezultate, jer je teško u kojoj videoigri naći goblina koji se zaljubio u Kleopatru, koja pak ide na talijanski ručak, dok morska kraljica špijunira ovo dvoje, kujući plan iz prosječne jutarnje sapunjare. Sve ovo je začinjeno pokatkad uspjelim humorom, koji je najčešće potisnut diletantski pisanom prozom i satima razmaka između jeftino (ne)animiranih sekvenci. Možda još vrijedi napomenuti da kako priča odmiče sve manje suvisle integracije između interaktivnog čišćenja kamenja i pomenutih spodoba se može primijetiti.

Kamena mu starog, ima li što da valja?

Ima, ima… Kako rekoh Tumblestone ima uspjelu osnovnu mehaniku, a ona najviše dolazi do izražaja u arkadnom modu, koji je skriven u menijima kao sporedni mod, kojeg možete pronaći nakon što se krenuli na opciju izlaza iz igre, jer ste ostali uznemireni činjenicom da ste upravo vidjeli goblinskog kralja i gigantsku kobasicu na ukradenom biciklu od krofni. Tri osnovna arkadna moda su Marathon, Heartbeat, te već pomenuti Infinipuzzle. Cilj u svakom od modova je polučiti što bolji rezultat, te zauzeti što bolji plasman uspoređujući svoje rezultate s rezultatima drugih igrača preko online tablica.

Koliko generično podloge mogu izgledati

Maratonski mod je prilično zanimljivo koncipiran jer je dio kamenih kocki prekriven staklom. Ako očistite cijelu tablu kocki ispod stakla, nivo stakla se diže. Kamene kocke u staklu možete također koristiti u svojim kombinacijama, ali svakom njihovom upotrebom nivo stakla se spušta. Ako nemate mogućnost trostruke kombinacije, možete taktički raditi pogrešnu kombinaciju kako bi osigurali sljedeću, ali onda se nivo stakla još više spušta. Svako spuštanje stakla pomjera i kamene kocke, a ako dođu u kontakt s vašim likom igra se završava. Heartbeat je sličan Puzzle Raceu, ali je dodatno dinamiziran, s obzirom na to da pogrešan potez ne resetuje igraću tablu, tako da se igra završava kada vi ili protivnik dođete u kontakt s kamenim kockama. Ako nemate izlaza i morate odabrati pogrešnu kombinaciju, pad kocki se ubrzava. Također, Heartbeat sadrži i proceduralno generirane postavke. Klasični Infinipuzzle funkcionira slično kao i onaj u Story modu, samo što ovdje ima beskonačan niz umjesto ograničenog. Ono što bitno razlikuje klasični infinipuzzle mod od ostalih modova za jednog igrača je mogućnost korištenja modifikatora po vlastitom izboru ili pak korištenja generično odabranih modifikatora. Modifikatori se nažalost otključavaju kroz napredak u Story modu, ali ako se uzme u obzir da je većina partija u arkadnom modu proceduralno generirana, te da se svaki rezultat bilježi na Steam tablice s rezultatima, to i ne smeta previše. U arkadnom modu također možete sami birati lika sa kojim upravljate, što je opet ograničeno na napretku Story modu i njihovo otključavanje, ali s obzirom da je odabir čisto estetske prirode, ni to se ne može uzeti za veći minus, sem možda što odabir lika za arkadni mod ide preko opcija za mp igrarije, pa bi ga mnogi mogli i promašiti. Uglavnom, arkadni mod možda ponajbolje ističe dobre elemente osnovne Tumblestone mehanike, jer je pročišćen od raznih pokušaja pseudo-naprednog dizajna i prepušten jednostavnoj arkadnoj zabavi, koja je dovoljno dinamična da samu sebe održi.

Tumblestone također ima i prilično solidan režim za više igrača, no nažalost što se tiče online zajednice, barem u Steam verziji, teško ćete pronaći ikoga da igra s vama. Razloge vjerojatno treba tražiti u ispranoj grafičkoj prezentaciji i velikoj konkurenciji, pa možda i u artificijelnom pritisku koji se stvara u raznim modovima. Situacija je toliko kritična da Tumblestone dolazi s beskonačnim generatorom Steam kodova koje možete slati svojim Steam prijateljima ukoliko se odlučite za igranje nekog od mp modova, te vam treba partner.

Mala li je gužva

Unatoč tome, Tumblestone u lokalnom režimu za igranje više igrača nudi možda i više nego li u mrežnom. Prije svega, u lokalnom režimu postoji mogućnost uključivanja Party moda, koji vam otkučava sve likove i modifikatore za lokalni MP. Minus za lokalno igranje je svakako gotovo isključivo podržavanje Xbox 360 gamepada, te nemogućnost da miš i tipkovnicu odvojite kao zasebne uređaje za igranje u režimu za više igrača. Vrijedi možda napomenuti da Tumblestone ne podržava kombinovano igranje miša i tipkovnice, ali to i nije neki problem jer igranje s tipkovnicom solidno emulira osjećaj arkadnog puzzlera koji Tumblestone pokušava nametnuti. Što se tiče modova tu su već pomenuti Puzzle Race, koji se razlikuje jedino po dodatnim opcijama i mogućnosti da ga igrate protiv živog protivnika. Battle mod je kompetitivna varijanta Heartbeata. Tug of War je mod specifičan za mp igranje, a posjeduje i neke unikatne elemente. U ToW igrači se rješavaju kocki koje se nalaze između kamenih pregrada. Kada očistite sve kocke između dvije pregrade, one se ruše i prelaze kod protivnika. Cilj je uništiti tri pregrade i očistiti tablu. Ovo u suštini znači da ako ste vi recimo na posljednjoj pregradi, vaš protivnik je vjerojatno u zaostatku od tri pregrade. Sve ove modove se može dodatno modificirati raznim opcijama, poput odabira rundi, igre na broj kamenih kocki ili u slučaju Tug of Wara korištenja modifikatora. Opcija je zbilja mnogo, a moguće je igrati i protiv botova različitih težina. U svakom slučaju, bogat, masivan i prilično dobro koncipiran multiplayer.

Što više, to gore

Kako je Tumblestone naslov s teškom krizom identiteta, najbolje pokazuju nakalemljeni RPG elementi koji gotovo ničemu ne služe. Gomila raznih znački, mikro-achievementsa, bižuterije i džidža svakodnevno iskače ispred vas kako bi vam pokazala koliko ste bonus iskustva zaradili. Tumblestone posjeduje čak i Quest sistem koji, ako ga budete slijedili, može uništiti i one preostale pozitivne aspekte u arkadnom ili mp modu. Nivo nekog igrača, ukoliko ga slučajno sretnete, ne mora ništa govoriti o njegovoj kvaliteti, modifikacije se zarađuju svakako tako što prelazite svjetove, kao i likovi, zato se postavlja pitanje, čemu sve to?

Morska kraljica baca sihir protiv ljubavi i kocke

Odgovor vjerojatno treba tražiti u potpuno pogubljenom dizajnu same igre. Često se dobiva dojam da razvojni tim nije imao samopouzdanja ići sa svojim bazičnim idejama, te da gotovo panično pokušavaju širiti solidan fundament u nešto što bi trebalo poslužiti kao reklama za napucanu match-3 revoluciju.

Tumblestone je u osnovi kukavički dizajnirana video igra. Posjeduje za svakoga ponešto, a gotovo nikoga neće zadovoljiti. Zbog toga ga je u neku ruku i teško procijeniti, jer i ono pozitivno često biva zamagljeno u kaotičnom nedostatku filtriranja. Ono što je gotovo sigurno je da će Tumblestone ponuditi preko 50 sati zabave tvrdokornim ljubiteljima match-3 koncepcije. Ostali će vjerojatno pronaći ponešto za sebe, no da li je to dovoljno u oštroj konkurenciji žanra, vrlo je upitno.