Neke stvari jednostavno ili volimo ili ne volimo – to je činjenica i o ukusima se ne raspravlja, međutim isto tako činjenica je i da na taj naš stav o nečemu direktno ili indirektno utječu brojni vanjski i unutarnji faktori, poput sredine u kojoj živimo i odrastamo, kao i profili i karakteri osoba koje nas okružuju. Nepobitna psihološka činjenica je da ćemo se u mimimum 70% slučajeva razviti u persone slične onima s kojima provodimo najviše vremena te da ćemo od tih osoba preuzeti mnoge karakteristike, kako pozitivne tako i negativne. Preostalih 30ak % otpada na naš osobni stav o nečemu i to najčešće vrijedi samo za osobe s izrazito snažnim karakternim osobinama. Ostali će se utopiti s okolinom i ostati bez svog mišljenja i stavova sve do kraja svoga života.

Sad se malo zaustavite ovdje i dobro razmislite o ovome? Nije li činjenica da ste neku vrstu glazbe počeli slušati jer su je slušale i osobe s kojima ste u neposrednoj psihofizičkoj blizini? Niste li slučajno počeli pušiti jer je i većina ekipe s kojom provodite vrijeme to isto učinila? Prisvojili ste odjevni stil svojih prijatelja jer želite izgledati poput njih? Budite iskreni i priznajte da ste barem djelić svojih osobina doslovno naslijedili od okoline i vaših najbližih – to je točno, zar ne?

Upravo takva je situacija i s avanturističkim žanrom – ili ste teški zaljubljenik u isti ili ga prezirete jer spadate u kategoriju „ultrarealista“ kojima smeta sve što ima veze s izmišljenim i fantastičnim stvarima koje mogu, ali ne moraju biti izvodive u stvarnom svijetu. Ili je crno ili je bijelo jer, u ovom slučaju, oni koji preferiraju sivu stranu uopće nisu bitni.

Tako sam i ja osobno, tamo negdje krajem osamdesetih godina, kao osmogodišnjak i đak drugog razreda osnovne škole, postao veliki fan avanturističkog žanra. Sjećam se kao da je jučer bilo kada sam zakoračio u dvoranu lokalnog kina kako bih pogledao „Indijanca Džonsa“. Očekujući film s kaubojima i indijancima, kojima sam još od svoje četvrte godine bio opsjednut, dočekalo me je veliko iznenađenje budući da film nije imao apsolutno nikakve veze s gore spomenutim kaubojcima i indijancima, međutim napeta potraga za svetim Gralom i jurnjava s nacistima diljem egzotičnih lokacija i taj famozni karizmatični „Indijanac Džons“ čiji je nadimak, kako sam doznao kroz radnju filma, zapravo glasio drukčije (bez tog „c“ na kraju, naravno…) ostavili su na mene nevjerojatan dojam, u tolikoj mjeri da sam odmah sutradan natjerao roditelje da me još jednom odvedu u kino kako bih „utvrdio gradivo“ (znate kako je to bio dok smo bili mlađi – vrtili smo jedne te iste filmove sve dok se traka na istim ne bi u potpunosti izlizala, zgužvala ili pukla, a onda bismo ponovo došli do istog filma i nastavili činiti sve ispočetka..). Potom sam doznao da je Indiana Jones and the Last Crusade zapravo treći dio filmskog serijala, pa sam brže bolje iz najbliže videoteke posudio i prva dva filma, pogledao ih mali milijun puta i presnimio ih na iznimno skupe AGFA videokazete pomoću nezaboravnog spajanja svog videorekordera s frendovim (mlađi čitatelji, nemate pojma što ste propustili odrastajući u neko drugo vrijeme…). Da se razumijemo, Indiana Jones and the Last Crusade nije bio prvi avanturistički film koji sam u to vrijeme pogledao (filmovi su se iz videoteka u to vrijeme uzimali na hrpetine), tu su bili i slični hitovi kao što su Romancing the Stone, Jewel of the Nile, Emerald Forest i mnogi drugi, no ipak je Indy taj koji je u mojoj glavi stvorio viziju idealne avanturističke priče.

Vjerojatno se, čitajući ovaj poduži uvod, pitate o čemu ovaj priča i kakve sve to veze ima s video igrama. Bez brige, ubrzo ćemo doći i do toga…

Naime, filmski avanturistički žanr osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća bio je iznimno bogat i često je developerima video igara znao poslužiti kao inspiracija za kreiranje istih. Tako smo između ostalog dobili i hrpetinu Indiana Jones igara od kojih su se izdvojile samo nezaboravne Lucas Artsove point & click avanture, no „prava stvar“ stigla nam je tek sredinom devedesetih dolaskom Eidosovog revolucionarnog avanturističkog serijala Tomb Raider, koji je ubrzo nakon svoje premijere postao jedna od najusijanijih priča gaming svijeta devedesetih.

Tomb Raider serijal je na više načina uspio osvježiti i redefinirati žanr akcijskih avantura i ustoličiti se na njegovom vrhu dugi niz godina, a njegova glavna protagonistica Lara Croft, ženska verzija Indiana Jonesa s vidno izraženim „ženskim atributima“ koji su je proslavili, ubrzo je postala popkulturalni fenomen i zlatna koka Core Designu i Eidosu, koji su počeli „štancati“ igre jednu za drugom, bacajući svima dragu Laru u najnevjerojatnije avanture diljem svijeta. Sve je to bilo dovoljno da Tomb Raider, uz nekolicinu drugih megauspješnih serijala kao što su na primjer Resident Evil, Final Fantasy ili Syphon Filter, obilježi eru originalnog PlayStationa. Međutim, nakon čak pet igara izašlih na „sivonji“ jednostavno smo se zasitili Lare i njezinih manje-više sličnih avantura, a onda je još došao i PlayStation 2. Ne znajući što i kako dalje sa serijalom, autori su ga pokušali načiniti mračnijim i ozbiljnijim te su nam tako isporučili ostvarenje pod imenomTomb Raider: The Angel of Darkness, koje je serijal poprilično „šutnulo“ unatrag. Lara je polako odlazila u zaborav pa je period najpopularnije PlayStation konzole gotovo u cjelosti prošao bez novih Larinih avantura. Tek „preuzimanjem posla“ od strane Eidosovog razvojnog tima Crystal Dynamics, inače zaslužnog za Legacy of Kain klasike, stvari kreću na bolje i rađa se nova retro – trilogija, no već u to vrijeme stigao nam je i PlayStation 3, a ubrzo potom i igra koja će promijeniti sve.

Naime, američki razvojni tim Naughty Dog, koji je prvu Sonyjevu PlayStation konzolu podržao s nezaboravnim Crash Bandicoot serijalom, a potom je na PlayStation 2 donio još jedan kultni platformerski serijal, poznat pod imenom Jak and Daxter, nastavio je tijesnu suradnju sa Sonyjem te je marljivo radio na potpuno novoj PlayStation 3 ekskluzivi koja će se odmaknuti od platformerskog žanra. Dolaskom mnogo moćnije konzole, bilo je vrijeme za mnogo ozbiljniju priču, za buđenje usnulog avanturističkog žanra i stvaranje još jednog nezaboravnog lika, a E3 2006 nam je dao priliku da po prvi puta vidimo igru koja će postati najbolji predstavnik tehničkih mogućnosti Sonyjevog PlayStationa 3, ali i nečega što će kasnije izrasti u jedan od najboljih i najzabavnijih gaming serijala svih vremena.

U vrijeme samih početaka znatno brže širokopojasne internet konekcije i „pokojnog“ ali sjajnog web sajta Gametrailers te domaćeg gaming magazina koji i dalje postoji u nekom drugom ruhu pod nekim drugim imenom (respect ekipi Reboota za sav dosadašnji trud i rad), polako ali sigurno počelo se odmotavati klupko zvano Uncharted: Drake’s Fortune. Novih informacija o Naughty Dogovoj misterioznoj avanturističkoj igri svakim danom bilo je sve više, a onda je gotovo dvije godine nakon inicijalne najave, famozna igra konačno ugledala svjetlost dana.

Bio je kraj 2007. godine kada je Uncharted: Drake’s Fortune stigao u prodaju. Kako je igra izašla krajem godine, u lokalnim trgovinama pojavila se s manjim kašnjenjem, na samom početku 2008. godine. Sjećam se da sam sam sebe te godine natjerao da za novogodišnju večer ostanem sa svojom ljepšom polovicom u toplini svoga doma zbog čega sam uspio „ušparati“ solidnu količinu novca koju sam potom prvi radni dan nakon novogodišnjih praznika bez mrvice žaljenja istresao za upravo pristigli primjerak gorespomenute igre, a potom i jurnuo doma da je što prije isprobam. Ono što me je dočekalo s druge strane ekrana, ostavilo me je bez daha i natjeralo da se istog trena zaljubim u igru. Sve ostalo je povijest,  a Naughty Dog ju i dalje zlatnim slovima piše.

Rođenje nove avanturističke ikone

Izlaskom Uncharted: Drake’s Fortunea, Naughty Dog je uspio ono što mnogim drugim razvojnim timovima, scenaristima i piscima rijetko kad polazi za rukom. Stvorio je Nathana Drakea, nejvjerojatno živog i realnog protagonista s kojim bi se apsolutno svaka osoba mogla poistovjetiti i upravo je to ono po čemu se Drake razlikuje od ostalih heroja i heroina video gaminga. Potpuno običan, a u isto vrijeme zabavan, uporan i neustrašiv, Nathan Drake je lik koji vam odmah prirasta k srcu, a sve ostalo što ide uz njega, uključujući zanimljivu prateću priču i genijalno osmišljenu kombinaciju storytellinga i kompletne raskošne produkcije koje su tu da upotpune cjelokupan dojam, omogućile su Naughty Dogovcima da od Sonyja dobiju neograničene resurse i u potpunosti odriješene ruke pri stvaranju nove, do sada najveće franšize, koja je do sada iznjedrila tri velike i nekolicinu manjih igara, a koja bi već idući mjesec trebala dobiti maestralan epilog. Pa pogledajmo zajedno kako je izgledao evolucijski put Nathana Drakea i kompletnog Uncharted serijala (UPOZORENJE – nastavak teksta sadrži manje spoilere, no trudit ćemo se da ih bude što manje).

Uncharted: Drake’s Fortune (2007)

Jedan od najslavnijih PlayStation serijala započeo je krajem 2007. godine veoma bombastično, upoznavši nas s Nathanom Drakeom, vještim lovcem na blago i navodnim potomkom legendarnog moreplovca sira Francisa Drakea, koji surađujući s reporterkom Elenom Fisher prilikom snimanja dokumentarca, u morskim dubinama smještenim nedaleko od panamske obale pronalazi škrinju koja je pripadala upravo famoznom Francisu Drakeu. U njoj umjesto blaga, on pronalazi Drakeov dnevnik koji upućuje na to da je Francis Drake uspio pronaći mitski „zlatni grad“ El Dorado te da je potom, zajedno sa svojom posadom sakrio brodove krcate zlatom i lažirao svoju smrt. Uvjeren da se radi o vjerodostojnim informacijama, Nathan zajedno sa svojim dugogodišnjim prijateljem i mentorom Victorom „Sullyjem“ Sullivanom kreće u nezaboravnu avanturu, koja će ga odvesti u gustu prašumu Amazona, prepunu drugih lovaca na blago, nemilosrdnih pirata, zamki i drugih opasnosti o kojima nećemo govoriti kako ne bismo spoilali priču onima koji još uvijek nisu zaigrali ovu igru.

Uz sjajno napisanu priču, fantastičnu scenografiju i originalan narativno – produkcijski element, Uncharted: Drake’s Fortune je akcijska avantura koja se igra u jednom dahu i koja niti jednog trenutka ne prestaje iznenađivati. U pitanju je igra koja će ostati upamćena i po sjajnoj gameplay koncepciji koja na suptilan način kombinira klasične 3D platformerske scene sa modernim cover based napucavanjem iz trećeg lica koje je patentirao Epicov Gears of War, a koje je Naughty Dog vješto „posudio“ i doradio po svome receptu. Sve to rezultiralo je originalnim igraćim iskustvom, prodanom u preko tri milijuna primjeraka i u više navrata proglašenim igrom godine, a koje će u godinama koje će uslijediti bivati nadmašeno samo od strane svojih novih nastavaka.

Uncharted 2: Among Thieves (2009)

Ohrabreni sjajnim reakcijama kritike i igrača upućenim na račun Uncharted: Drake’s Fortunea, Sony i Naughty Dog su se vrlo brzo bacili na razvoj nastavka, kojeg smo konačno dobili sredinom listopada 2009. godine. Nakon sunčane Južne Amerike i potrage za El Doradom, radnja nove igre našeg je heroja odvela na sasvim drugi dio svijeta, čak do Nepala i vrhova Himalaja, u potragu za izgubljenim budističkim gradom Shambalom i mističnim Cintamani kamenom koji krije tajne vječnog života.

Dvostruko veći od originala, Uncharted 2: Among Thieves nas je upoznao s nekolicinom novih likova, od kojih će neki nastaviti biti dio velikog Uncharted kanona, a pored tada već standardno sjajno ispričane priče i još bolje audiovizualne prezentacije koja je već u to doba pošteno znala oznojiti PlayStation 3 konzolu, dobili smo i nekoliko zgodnih dodataka, poput stealth mehanike i veoma dobrog multiplayer moda, koji je i danas vrlo rado igran.

Uncharted 2: Among Thieves će po mnogima (uključujući i autora ovog teksta) ostati upamćen kao najbolja igra u kompletnom serijalu, a tome u prilog idu i činjenica da se radi o jednoj od sveukupno najbolje ocijenjenih igara svih vremena, koja se okitila brojnim titulama igre godine, prodavši se do danas u preko šest milijuna primjeraka.

Uncharted 3: Drake’s Deception (2011)

Gotovo s jednakim vremenskim razmakom, dvije godine kasnije na red je stigao i treći nastavak igre, Uncharted 3: Drake’s Deception.

Trojka nas je odvela do arapskog poluotoka, do same ivice nemilosrdne pustinje Rub’ al Khali, gdje su Nate i Sully, u društvu Charlieja Cuttera i dobro poznatog ženskog dua Elene Fisher i povratnice iz dvojke Chloe Frazer, ujedinili snage kako bi pokušali pronaći legendarni “Iram od Stupova”,  još poznat kao Ubar ili “Pješčana Atlantida”. Naravno, oni nisu jedini koji su se uputili u potragu za ovim izgubljenim gradom – tu je i misteriozna organizacija na čelu s još misterioznijom Katherine Marlowe, koja baš i nema dobre namjere s pronalaskom Ubara.

Naughty Dogovci su s Uncharted 3: Drake’s Deceptionom još jednom uspio nadmašiti sami sebe i iz Sonyjeve konzole izvući još spektakularnije rezultate, koji su se očitovali u potpuno novom okružju koje je zauzimalo dobar dio ove igre – sjajno dočaranom pustinjom, koja nikoga nije ostavila ravnodušnom (iako je meni osobno najsjajniji dio ove igre bila potjera na konjima u Indiana Jones stilu). Naravno, priča igre još jednom je ispričana na najvišem mogućem nivou, a Nolan North i ekipa još jednom su svoj glumački posao odradili vrhunski. Jedina ozbiljnija mana koju je igra imala, odnosila se na pucački dio igre koji je bio prilično problematičan zbog loše riješene detekcije pogodatka, no i unatoč tim problemima, multiplayer, koji inače ovisi upravo od tog pucačkog segmenta bio je iznimno popularan i rado igran, a igra je sveukupno još jednom pokupila brojne maksimalne ocjene i u više navrata bila proglašena igrom godine, pri tome prodavši se u preko šest milijuna primjeraka.

Uncharted: Golden Abyss (2012)

Samo nekoliko mjeseci nakon izlaska Uncharted 3: Drake’s Deceptiona, stigla nam je još jedna Uncharted igra, ovaj put ekskluzivno namijenjena Sonyjevoj friško izašloj PS Vita prijenosnoj konzoli. Bila je to prva igra na kojoj Naughty Dog nije izravno radio, već je razvoj iste bio prepušten SCE Bend Studiosu koji je, uz nadzor Naughty Dogovaca, odradio veoma dobar posao.

Radnjom smještena neposredno prije prve igre, priča Uncharted: Golden Abyssa Nathana Drakea odvodi ponovo do Paname, u potragu za izgubljenim gradom Quivirom, a baš kao i njegovi veliki rođaci, i “džepni Uncharted” uspio je privući veliki broj igrača i sve do danas ostati jednom od najboljih igara za Sonyjevu handheld konzolu.

Uncharted: Fight for Fortune (2012)

Krajem 2012. godine mnoge je zbunio leak s australskog Classification Boarda, na kojem je osvanuo trademark Uncharted: Fight for Fortune. Mnogi su pomislili da se radi o novoj velikoj ili maloj Uncharted avanturi, no ipak je u pitanju bila kartaška igra na poteze namijenjena PS Viti.

Za razliku od ostalih Uncharted igara, Uncharted: Fight for Fortune je prikupio pomiješane kritike, a mnogi su ga naveli kao pojednostavljenu verziju kartaškog hita Magic: The Gathering.

Uncharted: The Nathan Drake Collection (2015)

Još od samog izlaska PlayStation 4 konzole, samo je bilo pitanje vremena kada će se Sony odlučiti na izdavanje remasterirane Uncharted trilogije. Na takvo što čekali smo ipak gotovo dvije godine, da bi krajem prošle godine Uncharted: The Natan Drake Collection napokon ugledao svjetlost dana.

U pitanju je jedna od najboljih remaster kolekcija portana od strane Bluepoint Gamesa, u kojoj su se našle tri glavne igre iz serijala. Reakcije igrača i kritike bile su sjajne, budući da su sve tri igre doživjele značajna tehnička unaprijeđenja na svim poljima, tako da ukoliko još uvijek niste zaigrali dosadašnje igre iz serijala, propušteno možete nadoknaditi igranjem Uncharted: The Natan Drake Collectiona, koji će vam poslužiti kao idealna uvertira za ono što će uslijediti već sredinom idućeg mjeseca.

Uncharted 4: A Thief’s End

Finalno poglavlje Drakeove avanture očekuje nas već 10. svibnja. Radnja posljednje Drakeove avanture odvijat će se nekoliko godina nakon događaja iz Uncharted 3: Drake’s Deceptiona te će biti fokusirana na “umirovljenog” Natea, kojeg iz vedra neba posjećuje davno izgubljeni brat Sam, koji ga tom prilikom moli da mu se pridruži u potrazi za Libertatiom, legendarnom izgubljenom gusarskom kolonijom s Madagascara i blagom koje je gusarski kapetan Misson skrio.

Iako smo dosad zaigrali samo multiplayer betu, svima nam je jasno da ćemo za samo 15ak dana zaigrati jedno od najboljih ostvarenja godine koje će još jednom pomaknuti granice audiovizualne dopadljivosti, a hoće li njegov izlazak uistinu značiti kraj jednog nevjerojatnog gamerskog putovanja i jednog od najboljih serijala, doznat ćemo u godinama ispred nas.

Uncharted kroz druge medije

Baš kao i svaka uspješna blockbuster franšiza, Uncharted se nije zaustavio samo na video igrama. Uz more igračaka, figurica, društvenih igara i drugih memorabilija, priča o Nathanu Drakeu proširena je i na druge medije, poput online browser igara, romana i stripova, a već nekoliko godina i film je u pretprodukciji. A kada smo već spomenuli sve ovo, red je da vas i konkretnije uputimo u drugi dodatni sadržaj ovog fantastičnog serijala.

Ovu priču započet ćemo s 2007. godinom i Uncharted: Drake’s Trailom – online igrom koja više nije u funkciji, a čija je svrha bila da ispromovira originalnu igru. Naime, ova mini igra sastojala se od 10 poglavlja, a njezina priča zapravo je predstavljala svojevrsni prequel originalnoj igri.

U Uncharted: Drake’s Trailu mogli smo nešto više doznati o događajima koji su prethodili onima s početka Uncharted: Drake’s Fortunea, od trenutka kada je Elena Fisher angažirala privatnog detektiva da uđe u trag poznatom lovcu na blago Nathanu Drakeu, naslućujući da je Nathan na tragu velikog otkrića.

Drakeove avanture mogli smo također pratiti i kroz interaktivne stripove Uncharted: Eye of Indra i Uncharted: Drake’s Fortune. Potonji je predstavljao prolog originalnoj igri i bavio se događajima koji su obuhvatili period od Nathanovog otkrića.

Francis Drakeovog kovčega pa sve do prvog susreta s Gabrielom Romanom. I dok je Uncharted: Drake’s Fortune ipak na određeni način reciklirao momente iz prve igre, originalno stripovsko djelo stiglo nam je krajem 2009. godine, gotovo paralelno s izlaskom igre Uncharted 2: Among Thieves. U pitanju je interaktivno stripovsko ostvarenje pod imenom Uncharted: Eye of Indra, koje je kroz četiri epizode ispričalo događaje koji su se zbili prije onih iz Uncharted: Drake’s Fortunea.

“Ozbiljnije” stvari stigle su nam 2011. godine. Izlazak Uncharted 3: Drake’s Deceptiona ispraćen je zanimljivim dodatnim  sadržajem u vidu stripa, sjajne “making of” enciklopedije i pravog pravcatog avanturističkog romana.

Uncharted: Drake’s Journal – Inside the Making of Uncharted 3: Drake’s Deception, genijalna “behind the scene” knjiga napisana od strane Nolana Northa (za one koji su kojim slučajem spavali zadnjih 10ak godina, radi se o glumcu koji je svoje fizičke i vokalne sposobnosti posudio Nathanu Drakeu, ali i mnogim drugim poznatim likovima iz svijeta video igara). Ovo sjajno ostvarenje predstavlja pravu malu arhivu svih značajnihi informacija o igri i razvojnom timu Naughty Dog, a čak je uz njega dolazio i QR kod pomoću kojeg smo mogli pogledati ekskluzivne video klipove iz igre i dokumentarce o njezinom nastajanju.

Tijekom listopada 2011. godine u prodaji se pojavio i roman Uncharted: The Fourth Labyrinth. Ovo literarno ostvarenje izdano od strane izdavačke kuće Del Ray Books, inače zaslužne za izdavanje drugih romana zasnovanih na Sonyjevim igrama (prije svega, na romanima zasnovanim na Resistance i God of War serijalima), djelo je nagrađivanog pisca Christophera Goldena, koji je svojom pričom uspio prilično osvježiti serijal.

Naime, potpuno nova Drakeova avantura bavi se njegovom potragom za poznatim mitološkim Deadalusovim labirintom (da, istim onim kojeg smo imali priliku vidjeti u finalnom poglavlju God of Wara), poznatog po jednom od najpoznatijih bića grčke mitologije, Minotaurom.

Ovaj roman kod fanova i publike prošao je veoma dobro, a za zainteresirane, moguće ga je pronaći na brojnim online trgovinama knjiga po cijeni od oko 10ak dolara.

Kao što smo već spomenuli, kraj 2011. godine bio je iznimno plodan za Uncharted serijal, pa smo tako uz treći nastavak igre, roman i enciklopediju, dobili i posebno strip-izdanje izdano od strane velikog DC Comicsa.

Ovaj mini strip serijal, nastao u suradnji pisca Joshue Williamsona i crtača Sergia Sandovala i Adama Hughesa, kroz šest brojeva ispričao je priču o Drakeovoj potrazi za legendarnoj “ćilibarskoj sobi”, skrivenu od strane istraživača Sira Richarda Byrda negdje u podzemnom izgubljenom gradu Agarthi, smještenom negdje u samom središtu Zemlje.

Ovaj mini serijal izašao je u periodu od studenog 2011. do travnja 2012. godine, a svih šest brojeva moguće je pronaći na internetu po cijeni od nekih $3 po broju, a oni uporniji mogu se baciti i u potragu za stranicama na kojima je moguće besplatno pročitati iste.

Drake na filmu

Gotovo odmah nakon izlaska Uncharted: Drake’s Fortunea, pojavile su se glasine o potencijanoj visokobudžetnoj filmskoj adaptaciji igre, a istu je Sony sredinom 2009. godine i potvrdio. Brojna poznata filmska imena dovođena su u vezu s  Uncharted filmom. Tako smo uz producenta Avija Arada (Spider-Man, Iron Man, Punisher: War Zone..), koji je jedini od starta pa sve do danas u igri, svjedočili brojnim izmjenama i glasinama. Mnogima (uključujući i autora ovog teksta) najveći favorit za ulogu Nathana Drakea, Nathan Fillion osobno je izrazio želju za glavnom ulogom, međutim tadašnji scenarist i redatelj filma David O. Russell (Three Kings, The Fighter), imao je druge zamisli pa su tako krajem 2010. godine objelodanjeno da ćemo u ulozi Nathana Drakea vidjeti Marka Wahlberga, dok su se u sporednim ulogama trebali pojaviti glumački velikani Robert De Niro i Joe Pesci.

Nove nevolje za filmsku verziju Uncharteda nastavile su se i sredinom 2011. godine, kada je objavljeno da je David O. Russell odustao od filma, no samo nekoliko dana kasnije otkriveno je da bi O. Russella trebao zamijeniti Neil Burger (Limitless, The Illusionist).

Dolaskom Burgera na čelo, pojavile su se glasine da bismo u glavnoj ulozi mogli vidjeti Bradleya Coopera, s kojim je Burger već tada bio surađivao na filmu Limitless, međutim prije nego što se situacija oko filma dalje počela razvijati, krajem ljeta 2012. Godine od filma je odustao i sam Neil Burger. Još nekoliko imena smijenilo se na čelu ovog filmskog projekta da bi početkom 2014. Godine bilo otkriveno ime novog potencijalnog redatelja, a u pitanju je bio Seth Gordon (Horrible Bosses, Identity Thief, Baywatch). Snimanje filma trebalo je početi početkom 2015. godine a premijera istog bila je predviđena za ljeto 2016. godine. Za scenarij filma studio je angažirao Marka Boala, a nakon Wahlberga, postojao je plan da se za ulogu Nathana Drakea angažira Chris Pratt, međutim Pratt je odbio ulogu, a Seth Gordon je prošloga ljeta napustio projekt zbog kreativnih nesuglasica. Krajem ljeta, Sony Pictures Entertainment odgodio je premijeru filma za 30. lipanj 2017. godine, no male su šanse da ćemo ga i tada vidjeti budući da su se povodom kompletne situacije koja se tiče filmova Uncharted i The Last of Us oglasili i glavni Naughty Dogovci, koji su izjavili da su projekti trenutačno u kreativom limbu i da se radi na njima,  ali da ih nećemo uskoro moći vidjeti u kinima. Ono što bi moglo ohrabriti najveće fanove jesu glasine koje su se pojavile posljednjih mjeseci, a prema kojima se probudila nada da bismo u ulozi Nathana Drakea ipak mogli vidjeti Nathana Filliona (još kada bi za ulogu Sullyja angažirali Brucea Campbella…) – ukoliko bude potrebno potpisati još milijun peticija da se takvo što ostvari, ni to neće biti problem…

Budućnost serijala – što dalje nakon Uncharted 4: A Thief’s Enda?

Uncharted 4: A Thief’s End će prema riječima Naughty Dogovaca označiti kraj Drakeovih avantura, međutim niti jednog trenutka nije isključen izlazak nove Uncharted igre s nekim novim protagonistima (iako, ruku na srce, Uncharted nikada ne bi bio Uncharted bez Nathana Drakea, zar ne?). Nakon Uncharted 4: A Thief’s Enda, Naughty Dog će se okrenuti razvoju nastavka još jednog svog velikog hita, survival horrora The Last of Us, a budući da ni njega nećemo vidjeti u prodaji barem do kraja iduće ili tijekom 2018. godine, svašta se u međuvremenu može promijeniti, ali nekako smo sigurni da ćemo kad – tad ipak vidjeti još barem jednu Drakeovu avanturu (ako ga ova nadolazeća ne bude koštala glave, u što čisto sumnjamo..) . U svakom slučaju, ako Naughty Dog s Uncharted 4: A Thief’s Endom ipak odluči zaključiti ovaj fantastični serijal, nećemo biti tužni – do neba ćemo biti zahvalni ovom genijalnom američkom razvojnom timu što nam je omogućio da uživamo u jednom od najboljih gaming serijala ikada, a poštovanje ćemo im odati učestalim vraćanjem svim igrama iz serijala, koje nam nikada neće dosaditi. Dok čekam na review kopiju Uncharted 4: A Thief’s Enda, odoh još jednom obnoviti gradivo i zaigrati prve tri igre, a isto bih savjetovao i vama.