Ako je netko igrao Melty Blood, zanimljivu fighting igru/vizualni roman japanske developerske ekipe French Bread, onda ćete svakako biti najbliže tome da odmah shvatite o kakvoj se igri ovdje radi. Izuzetno popularni naslov (prvenstveno u Japanu) dobio je svoje fanove i na europskom i američkom tržištu, a iako ostaje nepoznanica mnogima (pa i meni, jer nisam igra Melty Blood), bilo je dovoljno da u suradnji sa Arc System Worksom izdaju fighting igru Under Night In-Birth Exe:Late[st]. Budući da živimo u”novom zlatnom dobu” fighting igara, uistinu ne treba tražiti puno izlika da se ovakva jedna igra prebaci i na tržišta izvan Japana, a to je učinjeno skoro 8 mjeseci nakon njenog izlaska u Japanu. Nakon što je izašla na PlayStationu 4, PlayStationu 3 i Viti u veljači ove godine, ovih dana su i fanovi fighting igara na Steamu dobili šansu da kupe ovu igru, pa je idealno vrijeme da vidimo kako se igra dosta dugog i čudnog imena uspijeva snalaziti u kontekstu s drugim fighting igrama, te ima li za Under Night In-Birth mjesta u današnjem svijetu.

Neke bi mogao iznenaditi (i razočarati) roster od svega 20 likova

Under Night je, bar što se tiče izlaska na PlayStation konzolama još u veljači, došao u nezgodno vrijeme. Razne zvučnije fighting igre na tržištu su upravo izlazile, pa čak i od Ark Systema svoje mjesto su sve sigurnije dobivali na policama dućana i BlazBlue Cross Tag Battle, a i velika Dragon Ball Fighter Z igra. Kad tome još nadodamo još uvijek popularan Injustice 2, Street Fighter V i Tekken 7 koji su i po raznim turnirima glavne igre, a tu je bio još i dugoočekivani (iako razočaravajući) Marvel vs Capcom Infinite, dobije se dosta bezizlazna situacija za igru koja nema nijednog poznatog lika, nije dio velike anime ili strip franšize i nema već pozamašnu hordu fanova, osim onih koji jednostavno obožavaju sve 2 D/2.5 D fighting igre koje izlaze pod izdavaštvom Arc System Worksa. I tako, nekoliko mjeseci nakon izlaska, za ovu igru znaju samo entuzijasti, a igraju je oni kojima su se slojevitost borbene mehanike i neke  sitnice koje ne vide u drugim igrama svidjele i koji imaju oformljenu zajednicu igrača/ica s kojima mogu isprobavati sve naučeno.

Vizuali i 2D osjećaj su standardno dobro napravljeni

Igra svakako ima razloga da nađe te spomenute redovnije igrače/ice, ali i mnoge druge fanove. Lijepi izgled, animacije i dizajn likova možda i neke natjera da se više zanimaju za njih, pogotovo jer su neki dosta jasni arhetipi likova u fighting igrama, od strašnih snagatora koji su veći od drugih likova, zvrckastih boraca i borkinja koji su brzi, borkinje s lasom do samozatajnih i depresivnih momaka koji se služe nejasnim magijama. Ecole Software / French Bread sus e potrudili da zabilježe sve kućice potrebnih stavki u fighting igrama što se tiče prezentacije, pa tako imamo i dinamični soundtrack sa par jako dobrih i pamtljivih melodija, najavljivače prije početka svake runde, punove likova nakon što dobiju borbu, a i razne single play modeove koje možemo očekivati u ovakvoj igri. Tu prvenstveno mislim na time trial, tutorial i challenge mode u kojima možete brusiti svoje vještine, a i naučiti puno o donekle inovativnom sustavu borbe, o kojem ćemo malo kasnije. Tu je i, naravno, story mode, koji je napravljen kao kombinacija klasičnog Arcade modea i Chronicles modea. Potonji je vizualni roman, nepomične slike s naratorom i dijalozima u kojima možete puno naučiti o pozadini svakog od likova. Nakon svakog odgledanog/odslušanog dijela priče za pojedinoga borca/borkinju otvarati će se novi likovi čije motivacije možete detaljnije provjeriti, dok Arcade mode donosi klasičnih deset bitaka sa zadnjom boss bitkom. Ni kroz Arcade mode ne dobivamo prave animacije ni kratke filmove, kao što je na primjer sami intro igre, nego i dalje dobivamo samo slike i dijaloge koji najavljuju (objašnjavaju motivacije) same bitke. Što se tiče tih dijaloga i same priče, ona ima i dobre i loše strane.

Akcije i lijepih poteza ima na pretek

Dobre strane uglavnom ulaze u domenu humora i zahtijevaju od igrača/ice da inače voli ovakve čudnije premise i smiješne dijaloge koji se nekad vezuju sa ozbiljnim temama i mogu biti interesantne. Što se tiče same premise igre, čudovišta zvana voids, jednom mjesečno izlaze i hrane se energijom, ilitiga EXS-om. Tko preživi void attack postaju In-Birth, a to su većina glavnih likova u rosteru. No, kontakt s čudovištima donosi razne druge posljedice, neki postaju također ta čudovišta, neki završe ”između” i polude, a mnogi su dio posebnih organizacija koji čuvaju red i štite civile koji ni ne vide ta čudovišta, dok druge organizacije pokušavaju iskoristiti voide u druge (podmukle) svrhe. Kao što možete očekivati, premisa koliko je jednostavna toliko je slojevita i pruža podlogu za razne likove, različite osobnosti, čudovišta i junake, a dodatnu slojevitost možete vidjeti upravo u Chronicles modeu i pažljivim praćenjem svega štos e događa s likovima u Arcade modeu. Naravno, kao i sama igra, i priča nije za svakoga, no komplicirano-interesantna premisa je kvaliteta koja je karakteristična za ovakav tip igara. Ha, bar se ne radi o turniru do smrti sa novčanom nagradom.

Sve scene u story modeu se odvijaju na ovaj način, neke sadrže nešto humora, a neke obilježava predvidljivost

S obzirom na prošli nastavak (koji nisam igrao, a malo tko mi se čini i jest igrao na našem tržištu) igra donosi nova 4 lika, među kojima je svakako najbolja Wagner – što se tiče dizajna, ali i poteza i same priče. Mač, štit, brzina i jednostavnije izvođenje nekih specijalnih poteza, prizivanje duhova koji su bili vitezovi, mističan plašt i zanimljiva pozadinska priča njenog života u Japanu čine je dosta zanimljivom borkinjom, iako će mnogi naći neke druge favorite. Uz nju su tu još redom Enkidu, Mika i Phonon, što neće puno značiti svima koji prvi put igraju ovaj serijal, no važno je za napomenuti da je prva igra, izašla još na ”trojki” dobila neke dodatne modeove koji su tada nedostajali onima koji su igrali ovu fighting igru, barem ako je suditi po navodima igrača/ica sa Reddita i foruma. Likovi su, naravno, po svojim potezima različiti, i unutar rostera od (svega) 20 likova imate one koji su range likovi, dash likovi, koji su opasniji u bliskim borbama, koji imaju jače projektile itd. I tu igra pokriva razne borbene stilove i omogućuje mnogima razne strategije ovisno o tipu igrača/ice koji jesu. A da se uđe uopće u strategiju, prvotno se mora razumjeti borbena mehanika koju ova igra donosi. A ona u svakom slučaju zahtjeva dosta navikavanja i učenja.

Uputa za igru ima dosta, što ukazuje na njenu slojevitost, ali i na dosta vremena koje će biti potrebno da savladate sve tajne i specijalne poteze, i samim time budete konkurentniji online.

Neke stvari će ljudima koji su fanovi ovakvih tučnjava biti dosta bliske. Osnovne komande su tri tipke, za lagane, srednje i teške napade, sa dodatnom tipkokm za skupljanje energije. Blokiranje, dashanje je također tu, a dulje držanje tipke za najteži napad čini taj napad još jačim. Sukladno svemu navedenom, likovi su brži, imaju jače poteze na daljinu, ili jače osnovne napade. Uglavnom, sve finese su naravno tu, a sam sustav izvođenja posebnih i pojačanih napada je glavni novitet koji zahtjeva od vas učenje i navikavanje. No, budući da sam se našao nebrijeno puta u koštac s time da to dosta jasnije objasnim, vrteći tutoriale i nekoliko puta, i dalje postaje očito da razne nijanse, dodatne mogućnosti i izvođenje comboa nisu pokriveni. A ni ne trebaju zapravo biti, ali osnovni dio te mehanike koji se može na kraju objasniti (tj. koji je unutar mojih mogućnosti)  je poseban bar na dnu ekrana, u sredini (koji možete vidjeti i na screenovima), zvan Grind Grid. Držeći taj četvrti gumb (x) ili aktivnostima u napadu i obrani, taj krug u samom centru se puni, a onaj igrač/ica koji/a prvi popuni krug dobiva posebni buff i jača si poteze koji taj grid bar automatski i troše. Drugi bar lijevo (odnosno desno) od grida omogućuje još dodatnih pojačanja po malo tipičnijem principu za žanr, što trenutnih sa stiskanjem sva 4 gumba istovremeno ili još jače specijalne poteze. Specijalni potezi kao i comboi su polu-jednostavni, tj. njihovo izvođenje će poprilično biti poznato svima koji igraju BlazBlue i slične igre. Ono što još igra ima jest ultimate potez koji je moguće izvesti kada imate manje do 20 posto healtha, a i određene comboe koje isto trebate posebno aktivirati. A to je, čini mi se ponekad, tek vrh ove sante leda. Kao što vidite, komplikacija je puno, podložno je vježbanju, a sama borba je slojevita i potpregnuta velikom dozom strategije. Dosta toga se može i odbaciti ako ste casual igrač/ica, naravno, no svoj puni potencijal Under Night upravo ispunjava kroz  navedeni grind grid i te dodatne poteze. Naravno, ima i onih koji su iskusni igrači žanra i pravi znalci, pa im sve ovo možda i neće odgovarati, no vjerujem da će onima koji igraju igre Arc Systema ovo biti zanimljivo (i zahvalno) iskustvo. Nekad pri izvođenju svih tih poteza, što je vidljivo i u tutorialu, ostavlja se dojam da kontrole ne reagiraju na vrijeme, te da neki potezi, unatoč vašem pravilnom izvođenju, se ipak ne događaju. Sve u svemu, to može biti i zbog brzine same borbe ili zbog našeg nedovoljnog vježbanja, no igra ne odaje dojam da sluša sve što napravite kao, npr. Street Fighter ili Injustice.

Chronicles daje uvid u pozadinu svih likova, no u njemu nema igranja

Under Night In-Birth Exe:Late[st] čak i sad, kada je tek izašla na Steam, i tamo čeka velika konkurencija. No, u slučaju i konzolaške verzije, tako i za PC verziju, igra se pouzdaje u to da želite još jednu fighting igru, malo svježine i samostalno i kompetitivno igranje u pravom Arc System Works ambijentu. Igra nije bolja od Dragon Ball Fighter Z-a, Guilty Geara, BlazBluea, no ni ne trudi se biti. Pokušaj je da se samo rame uz rame, donekle, nalazi s ovim igrama, unutar domene solidnih fighting igara.  I to uistinu jest, i toplo je preporučujem svima da je barem isprobaju ili nabave na nekom od današnjih popusta.