U vrijeme kada brojna reizdanja uglavnom jednosmjerno s konzola dolaze na PC, zaista je rijedak slučaj kada jedna PC igra naknadno izađe i na konzolama, osobito ukoliko je u pitanju neko indie ostvarenje. Stoga je pravo iznenađenje bilo kada je jedna malena indie PC igra iz 2011. godine pomalo stidljivo stigla i na nove konzole, točnije PlayStation 4. Igra o kojoj govorim i koju ćemo danas malo analizirati jeste Unepic španjolskog indie developera Francisca Téllez de Menesesa.

Unepic je na PC-u postigao popriličan uspjeh, no bilo je pitanje kako će ga konzolaši primiti gotovo pet godina kasnije. Sada kada je igra konačno dostupna i na PlayStationu 4, vrijeme je da vidimo što nam ona donosi i razlikuje li se i u kolikoj mjeri od svoga originala.

(Ne) epska avantura

Za sve one koji se po prvi put susreću s ovim naslovom, Unepic je metroidvania 2D RPG platformer koji svoju inspiraciju crpi iz neiscrpnog D&D univerzuma, s tim da nam ovaj globalno popularni socijalno-igrački fenomen prezentuje iz nešto drukčije perspektive. Tu prije svega mislim na zabavnu priču koja na šaljiv način prezentira jednu Dungeons & Dragons igru.

Na koju stranu krenuti a ne pogriješiti?

Priča Unepica započinje kao i svaka „stvarna“ D&D storija – igranjem omiljene fantasy društvene igre. Daniel je potpuno običan lik koji voli SF filmove, stripove, video igre i sve ostale stvarčice koje geeku zlata vrijede, no „konzumiranje“ svih tih silnih izvora zabave  uvući će ga i u mnogo ozbiljnije i mračnije probleme koji ga mogu i glave koštati.  Tako se Daniel za vrijeme uobičajene RPG igre, nakon odlaska u toalet iznenada našao teleportiran u misteriozni dvorac po imenu Harkanon. Budući da je tijekom svoje igre „maznuo“ nekoliko piva, Daniel ispočetka biva ubijeđen da halucinira te se nastavlja ponašati u skladu s time „igrajući igru i dalje“ , no kada u njega uđe misteriozna sjena po imenu Zera, on počinje shvaćati da je sve što mu se događa i te kako stvarno, naročito kada shvati koje su Zerine istinske namjere. Naime, s obzirom da je Zera zarobljena u Danielovom tijelu, ona može komunicirati s Danielom ali ne i kontrolirati ga, a njezin jedini bijeg na slobodu preko Danielovog mrtvog tijela, tako da će ona na tisuću i jedan način svojim sugestijama nastojati Daniela odvesti u smrt. Shvativši da njegov jedini put do slobode leži u uništenju zamka i njegovog vladara, Daniel kreće u avanturu života, u kojoj će morati osloboditi sve duše koje je Harkanon zarobio unutar dvorca, a hoće li iz te avanture izaći kao pobjednik, ovisi od samih igrača.

Ako vas je ovaj screenshot podsjetio na Lost Vikings, niste jedini

Kao što smo već naveli, Unepic je klasičan metroidvania RPG naslov, što znači da nas u 8-bitnoj NES maniri očekuju sati i sati istraživanja, borbe i brojnih odluka koje će nas odvesti ili na jednu ili na drugu stranu, a budući da će nam za napredovanje kroz igru konstantno trebati raznorazni predmeti, vraćanje na već posjećene lokacije i više je nego uobičajena stvar.

Sama igra počinje vrlo škrto – stojite u mraku (doslovno) i polako osvjetljavate prostoriju po prostoriju (upaljač koji imate tijekom igre glavno je vaše oruđe), nikad ne znajući što se u njoj nalazi. Je li u njoj blago, krvoločni ork ili neka smrtonosna zamka, uvijek ćete morati biti na oprezu i pametno planirati svaki svoj sljedeći potez jer ovo je igra koja ne prašta srljanje uprazno. Iako možda na prvu ne djeluje tako, Unepic ima prilično složen RPG sustav zahvaljujući kojem pravilna raspodjela i opremanje oružjem, sposobnostima, vještinama i lootom zaista znače i ne predstavljaju samo kozmetičke dodatke, već ključna sredstva za napredak kroz igru, koja definitivno nije laka. Prilikom borbe igračima su na raspolaganju tri različita sustava – melee, ranged i magija, a dodijeljivanjem skill poena jačamo neki od sustava i na taj način krojimo svoj stil borbe koja se inače odvija u stvarnom vremenu. Baš kao i u svakom dobroj fantasy igri, na kraju svake razine očekuju nas ogromni „šefovi“, a borba s njima predstavlja pravu poslasticu, budući da svaki boss traži posebnu taktiku, što opet znači da se prilikom borbe s njime nećemo uzdati u što brže lupanje po kontroleru kako bismo mu skresali energiju, već ćemo morati tražiti njegove slabe točke i svaki svoj idući potez dobro isplanirati želimo li tu borbu u našu korist privesti kraju.

Boss fajtovi su jedan od najboljih dijelova igre

Unepic je prilično teška i izazovna igra i definitivno nije za one koji će se prema njoj ophoditi kao „još jednom lakom indie RPG platformeru kojeg će završiti za sat vremena“. Štoviše, Unepic na momente zna biti veoma nemilosrdan  prema igračima, tako da ćete često ginuti, a što bi opet pojedine igrače moglo obeshrabriti i natjerati ih da odustanu od igranja. Zato su developeri u igru ubacili čak četiri razine težine, kako bi se i oni koji konstantno traže izazov mogli pronaći u igri, ali i da oni casualci ne izgube sve živce igrajući je (na lakšim razinama ponuđena je i autosave opcija, koja koliko – toliko olakšava stvari).

Kao s NES-a

Kada je u pitanju njegova prezentacija, Unepic se defintivno neće svidjeti svima. Tu prije svega mislimo na igrače koji ne žele ni da probaju igru koja nema ultra nabrijanu HD grafiku od koje se oči tope. Naime, Unepic krasi šarena 8-bitna NES grafika kakve se sjećamo s kraja osamdesetih, odnosno početka devedesetih, no upravo to ovoj igri daje posebnu draž. Ne mora svaka igra imati milijune piksela da bi bila oku primamljiva, a to Unepic najbolje dokazuje. No, ono u čemu je ova igra definitivno zakazala jeste dizajn likova, koji je i za gore navedeni standard ispodprosječan i totalno nezanimljiv. To se odnosi i na lokacije koje, iako ih ima više, gotovo sve izgledaju isto s tek nekom varijacijom na temu. S druge strane, ono što bi svakog ozbiljnijeg igrača ugodno iznenadilo jeste činjenica da u Unepicu svaki lik ima svoj voice over. Da, tijekom igre svi likovi govore, a time se i dan-danas ne mogu pohvaliti ni brojni RPG-ovi sa znatno većim budžetom.

Priznajemo, nismo pretjerano oduševljeni dzajnom likova i razina

Drugi veliki plus ove igre jeste njen scenarij koji je prepun humora i humorističnih dosjetki i konstantnih referenci na brojne geekovske stvarčice koje bismo često mogli usporediti s onima iz najboljih dana The Big Bang Theoryja, što bi moglo oduševiti sve one koji se nalaze u tom pop-kulturalnom bubnju.

Igrati ili ne?

I što na kraju reći? Preporučiti ovu igru ili ne? Hm, Unepic u svakom slučaju vrijedi vaše pažnje, a koliko ćete se u njemu zadržati to ovisi isključivo o vama i dojmu koji će isti ostaviti na vas. Ukoliko vas „zarazi“ mogli biste s njime izgubiti i do stotinu sati, no ukoliko ipak spadate u onu skupinu igrača kojim je na primjer Limbo bio pretežak i prestresan, onda Unepic ipak nije igra za vas. Probajte je, no budite upozoreni!