Zadnjih tjedana, kad god imam vremena, igram i uživam. Tomb Raider, DMC, Lollipop Chainsaw, Skyrim… Ima se što raditi, ima se što igrati. Život je lijep… Ustvari lijepo je biti gamer ovih dana. Najavljeni su i neki naslovi kojima se izrazito veselim, a vjerojatno igra koju očekujem s izrazitim nestrpljenjem je The Last Of Us. Obećavaju mnogo i nadam se da, od srca, da neće razočarati. U hrpi ovih lijepih stvari desila se jedna igra koja me je poprilično razbjesnila. Pa, evo, nakon što sam se uspio malo pribrati i smiriti, odlučio sam to podijeliti sa vama.
Sim City je igra, franšiza, koju volim i koju igram od samih početaka. Dobro je nekad za promjenu graditi i usrećivati male čovječuljke koji protestiraju s vaših monitora. Ozbiljno. Nekako ispunjava čovjeka. Iako čovjek ne bi očekivao da će rješavanje svakodnevnih briga i problema pučanstva koje i sami imamo priliku vidjeti svaki dan u medijima, ovako usrećivati. Sim City igram od samog početka i nijedna verzija nije izišla da je ja nisam nabavio. Stoga, malo je reći da su me najave ove igre obradovale i da sam s nestrpljenjem očekivao izlazak. Ovdje dolazimo do moje prve pogreške. Prednarudžba. Svečano se kunem pred svima da nikad više neću prednaručivati igre. Jedno je kad pročitaš recenziju, pogledaš gameplay video, pa malo poslušaš što ljudi govore o naslovu. Ovako prednaručivanjem poklanjam svoje povjerenje velikoj kompaniji, bez da znam u što se upuštam. Zadnjih par godina svjedoci smo da igre često izlaze nedovršene i neispolirane. Prodaju se za punu cijenu, bez obzira na stanje u kojem se nalaze. Ne preostaje nam ništa nego čekati sljedeći patch koji će popraviti ono što i nije trebalo biti pokvareno. Znam ja to sve dobro i bio sam svjestan toga kad je pokazivač mog miša kliknuo dugme za transakciju. Ipak sam u sebi razmišljao, to je EA, to je Sim City, to im je praktički serijal koji ih je stavio na noge, neće ovdje podbaciti. Velika greška. Čak sam progutao i najave o tome da ćemo, da bi igrali, morati biti ulogirani na server i da nećemo moći igrati bez internet konekcije. Naivno sam vjerovao da to neće predstavljati problem, jer tako velika kompanija neće podbaciti prilikom izdavanja svog najvećeg naslova ove godine. A serveri i povezanost i cijelo socijalno iskustvo, kojim su se iz EA hvalili, postali su jedna gorka pilula koju mnogi neće moći tako lako progutati.
Problemi počinju od same instalacije, predugi download i instaliranje, na koje neću gledati toliko negativno, ali da je moglo brže – moglo je. Igra je instalirana, šalica kave pored mene, a ja spreman biti najbolji gradonačelnik na svijetu. Udovoljiti svojim građanima… Dati im sve što požele. Svi serveri zauzeti. Gledam ja netremice u ekran, još uvijek nesvjestan što će mi ova igra napraviti. I tako prolazi veliki dio dana, a svi serveri i dalje zauzeti. I napokon, nakon možda nekih desetak sati čekanja, ulazim u igru. Bitno je spomenuti, da još uvijek imam strpljenja i živaca, tješim sam sebe, da je mnogo ljudi kupilo igru, pronalazim razloge da opravdam vjerojatno najgori izlazak igre u povijesti igranja. I tako nakon dugo čekanja ulazim u igru, s novom šalicom kave, novom kutijom cigareta i nepokolebljivom voljom da moj grad bude svjetionik u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji. Lagano polažem temelje za prve građevine kad se desi neočekivano, podmuklo, izbacivanje iz igre. Ponovno sam stavljen na čekanje. Ostatak dana se sastojao od mogu pokušavanja spajanja i igranja. Najduži period bez prekida unutar kojeg sam uspio odigrati išta bio je 15 minuta. Doslovno – 15 minuta. Ovo se nastavilo i narednih dana, a u trenutku dok pišem ovaj tekst serveri i dalje ne rade kako bi trebali.
I tako nakon dugo čekanja ulazim u igru, s novom šalicom kave, novom kutijom cigareta i nepokolebljivom voljom da moj grad bude svjetionik u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji.
Sad s malim odmakom na ovu situaciju spreman sam racionalno ustvrditi par stvari. Sim Ciy je single player igra, to je oduvijek i bila, ubacivanje socijalne komponente je simpatično, ali bespotrebno. Ovim se ograničava kupac (igrač) da igra na način na koji on želi. Platio sam punu cijenu, a nisam siguran hoću li moći igrati. Tu više nije pitanje same nedovršenosti igre, tu dolazimo do ograničavanja korištenja proizvoda koji smo platili i koji sad pripada nama. Ako ikada ostanem bez internet konekcije, ostajem i bez igre. A kao što smo i vidjeli ni sam izdavač nije bio pripremljen da igračima omogući uživanje u kupljenom proizvodu. Origin, od samog početka, nije funkcionirao kako treba. Origin klijent i njegovi serveri su već dosta dugo trn u oku mnogim gamerima, a ovaj fijasko sa Sim Cityijem je samo potvrdio koliko je u biti Origin nefunkcionalan. Činjenica koja iznenađuje je žar s kojom EA brani Origin. Ispričajte se ljudima, priznajte da ste pogriješili i popravite što treba. To je sve što trebate napraviti i što gaming zajednica očekuje od vas. Kupovanje našeg povjerenja downloadom besplatnih igara je korisno koliko i socijalno iskustvo igranja Sim Citya.
Logiranje je uvedeno s namjerom da se ograniči piratizacija. Zaustavimo se malo i razmislimo o ovoj prijašnjoj rečenici. EA svakog kupca svoje igre vidi kao potencijalnog pirata. Za kompaniju koju je Sim City i prodaja ovog serijala doslovno stavila na mapu igraće industrije zvuči malo licemjerno. Najveći problem je što je igra u biti dobra, ali što svi oni koji su je platili ne mogu igrati kako žele. Ovo baca mrlju na jednu od najvećih kuća u povijesti igara i cijeli serijal baca u sjenu nepripremljenosti i nepromišljenosti. Toliko sam se veselio ovom naslovu da bi se samo razočarao i svaki put kad pokrenem igru osjećam taj gorak okus u ustima. Obezvrjeđivanje mene kao kupca, uništavanje franšize koju volim, postavljanje uvjeta za igranje, i obezvrjeđivanje novca kojim plaćam igru. Istina – situacija se poboljšala, ali nekako se osjećam skoro kao da sam kažnjen, jer inzistiranje na serverima i neomogućavanje adekvatne podrške, je kao pljuska u lice, meni, igraču koji na kraju dana samo želi odigrati igru koju sam kupio.
Origin klijent i njegovi serveri su već dosta dugo trn u oku mnogim gamerima, a ovaj fijasko sa Sim Cityijem je samo potvrdio koliko je u biti Origin nefunkcionalan.
Kad jedna velika kompanija, jedan od svojih najvećih naslova godine pretvori u fijasko, ne zbog toga što je igra loša, već zbog nesposobnosti tih ljudi da odrade ono što su prisilno uveli kao nužnu komponentu da bi igrači odigrali njihov naslov, onda stvarno nikakva isprika nije dovoljna. Ostaje samo žaljenje što se igre ne mogu vratiti, jer sad više nije pitanje da li je igra dobra ili loša, sad je stvar principa. Uništavanje jedne od velikih franšiza, od same kompanije koja je tu igru i stvorila. Sramotno….
Leave a Comment