Survival horror žanr trenutno proživljava svoju drugu mladost. Druga renesansa ovog nekad iznimno popularnog žanra natjerala je developere da se okrenu stvaranju što originalnijih i šokantnijih ostvarenja, koja u neku ruku predstavljanju istinsku evoluciju žanra. Tromi zombiji koji su nas nekada plašili sada su prošlost, a pravi horror stiže nam u formi raznoraznih interaktivnih psiholoških manifestacija, čiji je glavni cilj da nas pošteno isprepada i uznemiri. Nekim naslovima to je zaista pošlo od ruke (SOMA, P.T.), dok su se druga slična ostvarenja jednostavno utopila u moru generičnosti i bezidejnosti, no u vrijeme kada se svi trude napraviti nešto originalno (barem u survival horror žanru..), kič i horror stereotipi teško mogu zasjati u punom svjetlu, ali naravno uvijek postoje rijetki izuzeci…

Upravo jedan od takvih izuzetaka je i Sonyjeva i Supermassive Gamesova PlayStation 4 ekskluziva Until Dawn. Inicijalno osmišljen kao PlayStation 3 ekskluziva namijenjena za igranje pomoću PS Movea, Until Dawn je prošao prilično trnovit put do svog konačnog rođenja, a taj put ga je od ružnog indie pačeta doveo na sam labuđi tron survival horror žanra.

Naime, kada je Supermassive Games najavio Until Dawn, mnogi su u najboljem slučaju očekivali osrednje ostvarenje koje baš i neće privući veći broj igrača i to iz više razloga – prvi razlog je bio sam developer, koji je prije toga sudjelovao na igrama prilično drukčije tematike, a koje su pri tome bile tek osrednje (Doctor Who: The Eternity Clock je najbolji primjer), a drugi razlog je bila činjenica da je igra trebala biti jedan od pionira ekskluzivnog igranja pomoću PS Movea, Sonyjevog motion dodatka koji se, kao što je dobro poznato, baš i nije proslavio. Na sreću svih nas, Sony se predomislio i odlučio iz korijena promijeniti stvari i, evo tri godine kasnije, PS3 i PS Move su prošlost a pred nama je potpuno drukčije ostvarenje, veliki PS4 hit koji niti jedan pravi fan survival horror žanra ne bi smio propustiti.

Tko kaže da teen horrorci ne mogu biti dobri?

Naprotiv, teen horrori mogu biti sjajni, a najbolji dokaz je upravo Until Dawn. Iako smo svi već pogledali kultne klasike kao što su Scream, I know what you did last Summer ili npr. Friday the 13th i svi već znamo kako se priča svih sličnih filmova odvija (i završava) i što nas u svakom od njih očekuje, ima nešto u njima što nas i dalje tjera da ih gledamo, nadajući se da će nas neki od njih ponovo iznenaditi. I dok se iznenađenja u ovom filmskom (pod)žanru zaista rijetko viđaju, Sony i Supermassive Games su nas sa svojom igrom odlučili prilično šokirati i prije svega ugodno iznenaditi i dokazati da teen horrori imaju još mnogo toga za pružiti.

Horror momenata u Until Dawnu svakako ne nedostaje

Naime, Until Dawn je teen horrorac prepun klišeja, koji nam donosi miks gotovo svega što smo do sada mogli vidjeti u filmovima slične tematike – koliba, svjevernoameričke legende i folklor, iritantni i prilično glupi teen likovi, golotinja, ljubav  i intrige te naravno maskirani ubojica i hrpetina zaista odvratnih scena smrti glavnih likova. Ako sam nešto zaboravio, slobodno dodajte jer Until Dawn sadrži apsolutno sve elemente klasičnih teen horroraca, ali nam pruža priliku da ih sagledamo iz jednog sasvim dručijeg kuta.

Romansa, intrige, smrt na tisuću i jedan način – sve to možemo vidjeti u ovoj igri

U pitanju je nelinearna interaktivna horror avantura u stilu najboljih predstavnika žanra, čija priča prati skupinu od osmero teenagera koji dolaze u zimsku kolibu čiji su vlasnici roditelji jednog od njih godinu dana nakon tragičnih događaja u kojima su sestre blizanke  Hanna i Beth misteriozno nestale. I dok mi (zahvaljujući uvodu u igru) od starta znamo što se zapravo dogodilo s blizankama, ekipa koja se okuplja točno na godišnjicu njihovog nestanaka, kako bi se suočila s tragedijom koju su oni sami indirektno izazvali (nećemo ništa spoilati), a svatko tko je pogledao barem jedan film iz ovog podžanra već zna kako se njihovo okupljanje baš i neće završiti najbolje….

Tragične blizanke – Beth i Hannah

Butterfly Effect preživljavanje

Kao što smo već spomenuli, Until Dawn je nelinearna interaktivna horror avantura koja nam donosi prilično originalnu scenarističku mehaniku zahvaljujući kojoj sami krojimo svoju sudbinu kroz igru. Naime, zahvaljujući Butterfly Effect mehanici igra pred nas konstantno stavlja brojne mogućnosti izbora, a svaka odluka koju kroz igru donosimo otključava potpuno novu granu scenarija koja nas polako ali sigurno vodi do jednog od brojnih završetaka igre. Upravo ova nelinearnost pruža nam zaista ogroman broj izbora, zahvaljujući kojima ni 10 završetaka neće biti dovoljno da vidimo sve što ova igra nudi. Tijekom igre vodimo svih osam likova i u potpunosti je na nama i našim odlukama hoće li svi oni preživjeti ledenu noćnu moru ili će neki (ili pak svi) od njih ipak poginuti na neki od mnogobrojnih načina. Svaka naša odluka, svaki naš potez, pa čak i onaj najmanji, može znatno utjecati na daljnji ishod priče, što opet znači da nas prilikom svakog igranja očekuje dosta svježe i neizvjesno igraće iskustvo, a to se u zadnje vrijeme, kada story mod AAA naslova u prosjeku traje tek nekoliko sati, zaista rijetko viđa.

Koga spasiti? U svakom slučaju jedno mora poginuti..

Sama gameplay mehanika igre prilično je jednostavna i podsjeća na Quantic Dreamove hitove kao što su Heavy Rain ili Beyond: Two Souls – dakle, pred nama je klasično kretanje linearnim i prilično ograničenim lokacijama te istraživanje i interakcija s likovima, predmetima i okolinom, uz neizbježne akcijske QTE sekvence koje su, za razliku od onih u sličnih igrama, veoma dobro odrađene i ne dozvoljavaju igraču opuštanje niti na sekundu (nekoliko puta me je umalo glave došlo razgibavanje prstiju za vrijeme neke od animacija u igri).

Ako vam nedostaju klasični survival horrori, bez brige – uskih i mračnih hodnika ima koliko god hoćete.

Igra se sastoji od dva velika segmenta – većeg, u kojem pratimo trenutnu priču kontrolirajući svih osam likova, te manjeg, kojeg zapravo predstavljaju psihijatrijske seanse koje vodi doktor kojeg u igri tumači sjajni Peter Stormare, a koje vam sve do kasnog drugog dijela igre neće biti baš najjasnije. Baš kao i igranje s glavnim likovima, i interaktivne seanse kod psihijatra također imaju značajan utjecaj na sam ishod priče igre.

Psiho seanse također utječu na ishod priče

Kako bi nam pružio što neizvjesnije i originalnije igraće iskustvo, Until Dawn stiže s striktnom auto-save opcijom, koja nam ne dozvoljava popravni prilikom neke od pogrešaka. Pritisnuli ste pogrešnu tipku na DualShocku 4 prilikom neke od QTE scena – mrtvi ste! Odabrali ste lijevi put umjesto desnog i to vas koštalo glave – mrtvi ste i nastavljate priču dalje.. Dakle, nema popravnog i sve ovisi o vašim odlukama koje ponekad morate donijeti u veoma kratkom vremenu, što zna biti poprilično stresno, osobito ukoliko se vežete za likove (iako je to poprilično teško, budući da je većina njih nevjerojatno iritantna tako da ćete jedva čekati da ih vidite obezglavljene, prepolovljene, upucane…). Until Dawn je igra koja pored brzopoteznog rasuđivanja i donošenja odluka traži i brze reflekse, što se možda neće svidjeti ljubiteljima nešto sporijih avanturističkih igara, no upravo ta dinamika igri daje dodatnu draž. Isto tako, oni koji preferiraju horrore nabijene akcijom, kao što su nove Resi igre, Alan Wake isl. , neće ostati zakinuti jer akcije, pogotovo pred kraj igre, ima u priličnoj količini, a iako se također radi o QTE scenama u kojima je dovoljno samo dobro naciljati i pravovremeno pritisnuti pravu tipku, napetost i konstantno bježanje od protivnika i svoje izvjesne smrti kod pojedinih igrača moglo bi stvoriti određenu dozu panike pa i ono ciljanje i pravovremeno zna biti prilično izazovno.

Drugi dio igre s Mikeom prepun je dinamičnih akcijskih scena, a u jednom dijelu igre imat ćete i društvo u vidu četveronožog divljeg dlakavca

Mozgalica u igri nema previše i one se uglavnom svode na ono klasično „pronađi ključ kako bi otvorio zaključana vrata“ isl, a ono što nam kod rješavanja istih i preživljavanja općenito također može pomoći, jesu tragovi i totemi koje nalazimo razasute kroz igru. Kroz igru skupljamo tragove koji nam otkrivaju detalje o događajima u igri, a tu je i nekoliko vrsta indijanskih totema koji nam zapravo pomažu kroz igru. U igri je 30 totema koje dijelimo na pet varijacija – Death, Guidance, Loss, Danger i Fortune, koji predstavljaju vizije i proročanstva koja nam pokazuje kako bi pojedini likovi mogli poginuti, kako riješiti određeni problem, kako se spasiti i izvući iz određene situacije isl..

Ljepše od većine hollywoodskih teen horrora

Promatrano s produkcijske strane, Until Dawn je jedna od najkvalitetnijih igara na trenutnoj generaciji konzola. Superiorna grafička prezentacija (svakako moramo pohvaliti dizajn glavnih likova, koji su „identične kopije“ glumaca koji su ih utjelotvorili) i fantastična cjelokupna zvučna podloga (u igri su svoj glas i stas dale glumačke zvijezde koje uglavnom poznajemo iz brojnih hit serija i filmova, a svakako najzvučnija imena su već spomenuti Peter Stormare, Hayden Panattiere, Brett Dalton i Rami Malek) samo su djelić cjelokupnog prezentacijskog paketa koji je zaokružen autentičnom horror atmosferom najboljih horror filmova i hrpetinom horror suspense momenata, koji vam niti jednog trenutka neće dati mira (čak ni tijekom veoma dobro režiranih animacija).

Sjajni Peter Stormare u još jednoj fantastičnoj izvedbi

Možda jedini problem koji se tiče vizualne prezentacije mogli bismo pripisati povremenim problemima s lip – syncom likova prilikom razgovora te ponekom lošem kadru kamere, no radi se o zaista minornim propustima koje će rijetko tko primjetiti. Kontrole u igri su intuitivne i jedne od najboljih koje smo imali priliku vidjeti u igrama ovog tipa, a bugova i nema previše (osim jednog priličo ozbiljnog koji je pojedine igrače sprječavao da završe igru, no taj problem brzo je riješen zahvaljujući velikom patchu), priča je odlično osmišljena (iako bi okorjelim ljubiteljima horrora mogla biti veoma predvidljiva..) i u potpunosti odgovara svojim filmskim uzorima te ih u brojnim aspektima i znatno nadmašuje.

Moramo priznati, igra izgleda zaista fantastično

Slatki paket horrora namijenjen samo PS4 igračima

Upravo tako bismo mogli zaključiti ovu recenziju. Until Dawn je odlična igra koju krasi ogromni replay value i odlična audiovizualna prezentacija i produkcija općenito, što bi trebalo biti dovoljno svakom PS4 igraču koji je u potrazi za igrom koja će ga zabaviti na duži period. Radi se o jednom od najboljih PS4 ostvarenja te ujedno jednoj od najboljih igara godine koju će, nažalost, baš poput fantastičnog Bloodbornea, moći zaigrati samo vlasnici Sonyjeve aktualne konzole. Ukoliko ste upravo jedan od takvih, Until Dawn ću vam bezrezervno preporučiti jer radi se o jednom od najboljih gaming paketa kojim se možete počastiti ove godine.