Kao strastveni ljubitelj vizualnih novela i igara s naglaskom na narativ, smatram da je za ovaj žanr ključno da vas igra privuče odmah na početku. Nije bitno koliko je duga, važno je da vas može potpuno zaokupiti svojom temom, stilom, grafikom, dizajnom likova i atmosferom. Vampire Therapist je igra koju nisam očekivao – nikada nisam mislio da će netko spojiti vampire i psihologiju na ovakav način. U ovoj igri imate priliku preuzeti ulogu pravog “terapeuta”, donoseći zaključke i pomažući drugima na temelju određenih dedukcija. Iako se tehnički ne usmjerava toliko na same terapije, već više na priču, način na koji protagonist postaje terapeut možda djeluje neobično, ali svakako vrijedi dublje istražiti ovaj naslov.

Igra vas stavlja u ulogu Sama, vampira i kauboja koji već stotinu i više godina hoda Zemljom, a koji odluči postati terapeut. On to čini upoznavanjem Andromachosa, „kralja vampira“ koji podsjeća na Drakulu. U igri ćete raditi s nekoliko različitih vampirskih klijenata. Kombinirajući humor i emocije, igra istražuje koncepte kognitivno-bihevioralne terapije. Likovi, svi vampiri, prolaze kroz pažljivo razvijene karakterne lukove koji se bave kognitivnim distorzijama – obrascima pogrešnog razmišljanja koji utječu na mentalno zdravlje. Kognitivno-bihevioralna terapija upravo služi kao središnja mehanika igre.

Dok Sam radi na pomoći svojim klijentima s njihovim problemima, otkrit ćete njihove prošlosti i trenutne situacije. Kada niste na terapijskim sesijama, možete se upustiti u interakciju sa sporednim likovima. Osim toga, igra je jednostavna i oprostiva. Kada klijent pokaže kognitivnu distorziju, vi trebate pronaći odgovarajuću vrstu među pet ponuđenih. Nema kazni za pogreške, samo tragovi koji vam pomažu. Također, povremeno se pojavljuju odluke koje utječu na Samov dijalog ili pitanja.

Ovi aspekti igre mogli bi se smatrati svojevrsnim zagonetkama koje morate prepoznati i riješiti tijekom razgovora. Pojmovi poput etiketiranja i izjave poput „trebao bih“ i mnogi drugi nastoje vam na jednostavan način prikazati važnost iskazivanja vlastitih emocija. Vampirska tema igre također stvara distancu između igrača i ozbiljnih stvarnih problema koje istražuje, kao što su ovisnost, samoubojstvo i trauma.

Kao što igra sama opisuje, Vampire Therapist istražuje osjetljive i potencijalno uznemirujuće teme unutar povijesnog konteksta, poput rata, zlostavljanja, seksualnog ugnjetavanja, suicidalnih misli, religije i ovisnosti. Također, budući da se radi o igri o vampirima, pojavljuju se elementi krvi i seksualnosti (iako ništa eksplicitno nije prikazano). Sve ovo trebate imati na umu kada krenete igrati ovaj naslov.

Možda je najbolji aspekt ove igre njezini likovi. Dr. Drayne je istraživač s ovisnošću koja je povezana s njegovim poslom. Isabella d’Este osjeća besmisao svog života. Glumac Edmund Kean bori se s ljutnjom i strahom od kritike. Meddy, starija vampirica i influencerica, suočava se s pritiscima svojih sljedbenika. Ovo su jedni od mnogih likova koji se pojavljuju u igri. Svi ovi likovi imaju izražene glasove koji nisu razočarali, iako je, osobno, povremeno glasovna gluma bila nešto manje uvjerljiva; međutim, to se može prepoznati kao manji nedostatak.

Iako je glavni fokus igre na priči, uključene su i mini-igre poput pijenja krvi koje, više kao klišeji, dodaju malo raznolikosti uz priču. Ipak, te mini-igre nisu presudne za iskustvo igranja i lako ih je zanemariti. Također, igra ima nekoliko tehničkih problema, poput povremenih neslaganja između glasovne glume i teksta, no većina tih problema je u međuvremenu riješena.

Osobno mi se dnevnik u igri nije svidio, iako inače volim kada igre uključuju takve mehanike. Izgled i općeniti način na koji je dnevnik predstavljen nisu bili impresivni. Iako dnevnik evocira stare dane Divljeg zapada, odakle dolazi i Sam, okretanje stranica i manje čitljiv tekst nisu mi se činili privlačnima. Dapače, bitno je da se dobro upoznate s likovima, odnosno s informacijama koje dobijete od njih. Naravno, ovo je samo moje mišljenje, i drugi mogu imati različit dojam. Najveći problem je što se svi koncepti kognitivno-bihevioralne terapije dosta ponavljaju. Ponekad će se promijeniti jer ih sami birate kada budete napredovali dalje, ali općenito nema neke prevelike razlike u sadržaju.

Kada sve stavite u perspektivu, Vampire Therapist je zaista zabavna igra. Ako ste brzi čitatelj poput mene, možete lako preskočiti tekstove, koji inače nisu previše dugački, a također je vrijedno poslušati neke od glasova. Ako se odlučite sve polako istražiti, igra će vam možda oduzeti oko 6 do 7 sati, ali ako se ne zadržavate previše, bit ćete gotovi brže. Vrijeme igranja ovisi o tome koliko pažnje posvećujete tekstu i glasovima. Ipak, za one koji su spremni istražiti mračnije teme, igra pruža intrigantno i stimulirajuće iskustvo, dodajući zanimljiv element ovom žanru. U konačnici, bitno je da je priča dobra, a u ovoj igri je to dosta dobro napravljeno.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.