U današnje vrijeme, kada je early-access izmišljotina uhvatila opasan zamah u gaming industriji, često je vrlo teško, narodno rečeno, odvojiti žito od kukolja. Ne samo da je problem među hrpom smeća pronaći dobru igru, koja će svoju finalnu verziju doživjeti u nekom razumnom roku, nego se dešava da dobre igre jednostavno promaknu našem “gaming” radaru. Sjetimo se samo velikih naslova poput DayZ-a, koji dan danas nije izašao u svojoj full verziji, a vjerojatno nikad i neće. Mene osobno to užasava i zgrožen sam u što se današnja gaming industrija pretvara, no s druge strane to je vjerojatno jedini način na koji nezavisni razvojni studiji mogu ugledati svoje mjesto pod suncem. Da ne duljim puno u svojoj ogorčenosti problema, reći ću samo da od sada posvećujem pažnju jedino onim early-access igrama koji ugledaju svoju finalnu verziju u roku šest mjeseci do godine dana – sve više od toga je jednostavno gnjusno.

Jedna od takvih igara je i zvijezda ove recenzije, dotični Victor Vran. Razvojni studio Haemimont Games je igru pustio u early-access fazu u veljači ove godine, a sada je već, niti pola godine nakon toga, ugledala svjetlo dana u svojoj punoj verziji. Za svaku pohvalu je činjenica da developeri ostaju dosljedni igri i svojim zadanim ciljevima koje u roku odrađuju, što je nagrada svim igračima koji od starta vijerno prate njihov projekt.

Zagorovia. Prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja… no, vrlo brzo će se stvari zakuhati.

No, da prijeđemo na samu igru, Victor Vran je akcijski RPG sa nekoliko simpatičnih funkcija zbog kojih će vjerojatno biti zanimljiv ljubiteljima žanra koji vole isprobati nešto, ne bih rekao novo, već drugačije. Victor Vran kao i svaki drugi akcijski RPG ilitiga hack’n’slash, započinje uvodom u mlaku priču o tome tko ste, što ste, gdje se nalazite i što vam je životni poziv i cilj. Naš glavni lik i protagonist Victor Vran je gospodin istančanog ukusa, visokog stasa i milozvučnog glasa. Morao sam ovo spomenuti jer voice-over u igri mu daje, ni manje ni više, nego sam Doug Cockle, svima vama vjerojatno poznatiji kao čovjek koji daje glas čuvenom Geraltu od Rivije iz The Witcher serijala. Nadalje, ono što je puno bitnije za našu igru, Victor Vran je lovac na demone! Nakon što ga je zatekao nestanak njegovog starog prijatelja, put ga dovodi do grada imena Zagorovia. Priča vam vrlo brzo objasni kako su grad i cijelu regiju zauzeli demoni i ostala čudovišta, što je savršena podloga za Victora i njegovu struku kako bi nastavio svoju potragu, a usput i pomogao napačenom narodu Zagorovie. Tu ćete odmah na početku vašeg puta upoznati i “misteriozni glas” poznat i kao The Voice, glas kojeg Victor čuje u svojoj glavi a vi u svojim slušalicama, te koji je važan aspekt igre i cijele priče. Kažem igre, jer vas on na vašem putu usmjerava, kritizira i često zabavlja različitim duhovitim i smiješnim “bazama” koje su reference na poznate igre, filmove i popularnu kulturu.

Možemo reći da je priča klasična za ovakav žanr i vrstu igara. Iako nije loša, te na dijelove čak i zanimljiva, moram priznati da me osobno nije pogodila, no u ovom slučaju to nije ni bitno. Meni, a kladim se ni većini vas koji volite akcijski RPG, priča nije bitna kako bi “mljeli i gazili” hrpe mobova i protivnika grajndajući tone itema i opreme. Hack’n’Slash se ionako svodi upravo na što brže prelaženje iz zone u zonu.

Navigacija po Zagoroviji, njenim kvartovima i okolnom grofovijom, uređena je ugodnom 3D mapom

Dosta priče, pogledajmo malo samu strukturu igre. U Victoru Vranu ne postoje klase niti sposobnosti specifične za pojedinu klasu i umjesto toga koristi se skill sistem baziran na korištenju različitog oružja, odnosno opreme. To ujedno znači i da ne postoje skill bodovi koje bismo klasično raspoređivali po različitim atributima poput attack brzine ili critical hit šanse, nego samo različita statistika oružja, odijelo (odnosno kostim koje Victor Vran nosi), te destiny karte.

Na početku birate jedan od tri ponuđena kostima, dok ih tijekom igranja možete “zaraditi” ukupno šest. Glavna razlika kostima, osim kozmetičkog izgleda vašeg lika, odnosi se na način na koji zarađujete, odnosno generirate overdrive, koji je ništa drugo doli klasična “mana” koju koristite za različite skillove, u ovom slučaju demon powers. U početku je otvoren samo jedan slot za demon power, a vrlo brzo tijekom igre ćete otključati i drugi. Demon powers su posebne sposobnosti koje su jače od običnih skillova koje dobijete korištenjem različitog oružja i zapravo su svojevrsne “ultimativne” sposobnosti. Kao što sam rekao, u jednom trenutku ih možete koristiti maksimalno dvije vrste, dok ih u igri postoji more i skupljat ćete ih kao i sve druge iteme, kroz regularni drop mobova i protvnika.

Ima arsenala, kostima, karata, žemski, ima sve…

No, vratimo se na Destiny karte, koje su zapravo zanimljiva mehanika i lagano osvježenje u ovom žanru. Svaka destiny karta ima svoju brojčanu vrijednost u obliku destiny bodova koji zapravo označavaju koliko karta “košta” i naravno passive effect za vašeg lika. Igru počinjete sa ograničenim brojem slotova za karte kao i bodova koje možete raspodijeliti u iste. Primjera radi, ukoliko imate pet destiny bodova koje možete koristiti i dva slota za karte, onda ćete koristiti dvije karte od kojih jedna ima dva, a druga tri destiny boda, a nećete moći nabaciti dvije karte od četiri boda jer je njihov zbroj ukupno osam. Nadam se da je sada jasno na koji način funkcionira ovakav sistem, koji ruku na srce uopće nije loš i dopušta vam veliku slobodu u kombiniranju različitih pasivnih skillova, iako smatram da nekako fali još dubine u sistemu ovakvog tipa igre i žanra kao što je RPG.

Naposljetku, glavna stavka mehanike, koja određuje vašu “klasu” su oružja. Sa oružjima dobijete još dva različita skilla na korištenje, koje ponovno ne otključavate sa bodovima ili čak levelima kao u drugim igrama, nego mjenjajući oružja mjenjate različite skillove i sposobnosti. Ubrzo otključate mogućnost zamjenje oružja u tijeku borbe tako da možete kombinirati različite mehanike kretanja i borbe. Glavna razlika kod oružja je naravno brzina vašeg napada, jer nije isto koristite li nekakvu izvedenicu samostrijela i sačmarice da brzo i sa neke udaljenosti pucate po hordama zla ili se opremite sa nadnaravno velikim maljem, čekićem ili popularno zvanom “macom”, te dijelite jako usporene, ali definitivno devastirajuće udarce koji često raznose po nekoliko protivnika odjednom.

Kakav je to hack’n’slash bez paukova?!

Super je mogućnost da uvijek budete opremljeni svime i da se možete prilagoditi svim uvjetima i različitim protivnicima koje susrećete po zonama, no nekako ostavlja mlak ukupan dojam. Vrlo brzo ćete naučiti mehaniku protivnika i koliko god ta paleta bila šarolika, sve se zapravo svodi na dvije vrste – one što vas napadaju prsa o prsa i onu drugu mučku gamad koja puca po vama iz daljine. Nakon nekoliko sati bijesomučnog klikanja, početni entuzijazam jednostavno splasne. No tu u igru dolaze različiti bossevi koji uspijevaju malo začiniti igru svojom mehanikom različitom od običnih “glupih” mobova i zapravo su u Victor Vranu jako zanimljivi i izazovni.

Jedna od zanimljivih stvari koja se nadovezuje na ovu priču, a nije totalno klasična u žanru, jeste mogućnost određivanja težine same igre. Ubrzo nakon početka igre, dobit ćete u inventoryu takozvane hexeve. Hex određuje, točnije modificira težinu igre na određene načine, tako će npr. Hex of Tyranny ukoliko je uključen, stvarati više champion mobova koji su generalno teži i sa većim health poolom, dok će im drugi hexevi davati veći damage, veći broj istih, brzinu i slično. Možete ih paliti i gasiti kako vas volja, ovisno koliko se moćno osjećate, možete ih upaliti i sve u isto vrijeme što definitivno daje itekakvu težinu i izazov u igri. Pored toga, neke questove koje rješavate u igri, možete rješiti jedino korištenjem određenih hexeva, a da oni nisu tu samo radi živciranja, dok su upaljeni, zarađivat ćete puno više experience bodova te naravno bolji loot.

Kraljica Zagorovije je jedna živčana žena, koja rijetko prima goste.

Još jedan ne klasičan pristup akcijskom RPG žanru je način na koji kontrolirate svog lika. Victor Vran je zamišljen da se igra na način da se WASD tipkama slobodno krećete kroz prostor, a mišem kontrolirate smjer u kojem ste okrenuti odnosno gdje pucate i napadate. Takav pristup, iako zanimljiv, daje totalno drugačiju mehaniku i osjećaj u žanr koji ima gotovo ustaljeno pravilo da svog lika kontrolirate mišem, odnosno klikanjem po mapi nakon čega se vaš lik kreće u zadano mjesto. Kako bilo, u opcijama se jednostavno mogu odabrati obe opcije pa će svaki igrač igrati kako mu paše. Osobno mi nije sjelo zamišljeno kontroliranje lika, pa sam se prebacio na klasično “klikanje”, no tek onda sam skužio da zapravo puno više problema postoji u takvom modu. Cijeli feeling kretanja je pomalo čudan, Victor često zapinje za rubove, zidove, stupove i ostala čuda razbacana po podu što stvara dojam da je sve skupa nekako traljavo i ne dovoljno fluidno za jednu brzu hack’n’slash igru. Postoji još i “rolanje” po podu, skakanje i odbijanje od zidova. Ovaj prvi odlično paše u mehaniku “derneka” na ekranu, gdje često dobro dođe izbjegavanje i izmicanje napadima neprijatelja, dok je skakanje užasno izvedeno (često skočite u prazno dok ne pogodite piksel na koji trebate skočiti) i ne služi ničemu osim za napredovanje kroz neke dijelove levela ili pronalazak secret prostorije.

Što se tiče samog izgleda igre, čini se da je nekakav srednjovjekovni gotički stil gotovo školski primjer za izradu akcijskog RPG naslova, tako da i Victor Vran nije izuzetak po tom pitanju, jedino što je u ovom slučaju ta gotika debelo začinjena steampunkom čiji detalji se najbolje vide po dizajnu oružja i likova. Igra izgleda lijepo i ugodno, a u ovakvom naslovu gdje se sve na ekranu događa brzo i eksplozivno uz hrpu svijetlećih efekata, detalje ćete ionako primjećivati usputno. Muzika u igri je dobra i što je još bitnije nenametljiva, tako da vas neke melodije koje se ponavljaju neće živcirati u tijeku igre, što je danas čest slučaj. Još bolji je voice-over, koji je izveden sa, kako sam već spomenuo, jako kvalitetnim glumcima. Sve u svemu, audio-vizualan doživaljaj iako nije nabrijan poput modernih naslova sa dinamičnom kosom i dimom spaljene gume, u okvirima prosječnosti je i više nego dobar i kvalitetan.

Nije sve u prelasku priče, svaka instanca ima svoje mini zadatke, koji nose bogate nagrade!

Victor Vran ima svojih mušica, loših strana, dijelova koje valja polirati, ali svakako ima i dobrih stvari. Uzmimo u obzir da se ovdje ne radi o velikom nabrijanom studiju iza kojeg stoji gigant s hrpom para. Radi se o nekoliko vrijednih ljudi koji su započeli svoju ideju iz čiste zaljubljenosti u gaming i marljivo su radili na svom naslovu kojeg su brzo izvukli iz kruga early-accessa, nisu kao mnogi digli ruke nego su nastavili rad na njemu koji traje i dalje. Svi bugovi u igri se redovito i ažurno krpaju, a developer je preko foruma u stalnom kontaktu s igračima. Velika pohvala i za najavljeni besplatni expansion DLC koji će u igru donijeti pregršt novog sadržaja i koji neće biti kraj. Igri kronično fali sadržaja u end-gameu, no to je normalna stvar za grinding igru i uopće ne sumnjam da će se to s vremenom još nadopunjavati i polirati.

Ukoliko ste zaljubljenik u akcijski RPG i dosadilo vam je stalno kopanje po Diablu, Path of Exileu, Van Helsingu i sličnim dostupnim naslovima, svakako razmislite o Victor Vranu. Bez puno kompliciranja i s naglaskom na čistu akciju, ova igra će vam doći kao opuštanje i odmor.