Igra koju ne treba previše predstavljati i koju svaki okorjeli igrač i ljubitelj grand-strategy žanra poznaje. Victoria II: Hearts of Darkness, druga je po redu ekspanzija ove popularne (u strategy krugovima) igre, a danas vam donosimo „mali“ pregled, jer „puno“ je za ovakvu igru apsolutno nemoguće, a o svim detaljima Victorie mogle bi se napisati knjige.

Paradox Interactive je već duže vrijeme među vodećim developerima strategy igara, a sve njihove strategije su redom dobre. Kako je zajednica igrača ovakvih igara zahtjevna podjednako kao i sam žanr, ali ne zaboravimo i puno ozbiljnija populacija, developeri sa svojim igračima provode jako puno vremena na forumima i daju igračima mogućnost da sudjeluju u samom razvoju igre. Victoria II je igra koja je od svog izlaska prije točno tri godine napredovala do mjere kada se može reći da više nije ista igra. Bila je odlična, a sada je još bolja.

Prethodna, tj. prva ekspanzija, A House Divided, bila je fokusirana na naprednu politiku i ekonomiju, što je odlično pristajalo u Viktorijansko razdoblje u kojem se radnja igre odvijala, čime je pokazala da je Victoria oduvijek pucala na isključivo na te čimbenike za razliku od recimo krvnih, dvorskih previranja u jednom Crusader Kingsu i naprednog strateškog ratovanja u Hearts of Ironu. The Hearts of Darkness sada objedinjuje svoje novitete oko kolonizacije i diplomatskog ratovanja, uz poboljšanja ratovanja na moru, kojeg je zajednica tako dugo očekivala.

Dakle, glavno vrijeme oko kojeg se vrti ova igra je razdoblje industrijalizacije, a zatim i širenje Europe na Afriku i Indijski potkontinent, a s druge strane Ameriku i njeno širenje na velika prostranstva zapada. Ekspanzija uvodi novu mehaniku u igru koja se primarno odnosi na „utrku“ većih sila za osvajanjem tih ne industrijaliziranih država. Naravno, ljudi žive u tim državama i imaju vlastita uređenja, da ne bi pomislili da se kolonizacija odvija tako što ćete doći u neku državu koju ste odredili tlačiti i pozabijati svoje zastave. Ne ide sve na barbarski način, politika i utjecaj je glavno oružje u svim velikim strategijama pa tako i u ovoj. Neke zemlje se osvajaju jednostavnije, a neke teže. Afriku će Europa u početku pregaziti svojim naprednijim oružjem po principu „puška vs. luk i strijela“, dok s druge strane pokušajte takvo što izvesti na nekoj prenapučenoj državi, poput Kine ili Indije.

Osvajanje je dakle jedno, a kolonizacija drugo, jer zapravo ne želite da vam države u kojima imate svoj utjecaj i od kojih želite napraviti koloniju budu samo na teret. Dovoljno je pogledati stanje doma, kada shvatite da su vam državne blagajne pune kao što su i govna puna vitamina, a jedino što prividno ostavlja dobru sliku su vaši radnici koji rade zapravo fiktivno. Da se vratimo na početak, u ovoj ekspanziji igru ćete započinjati klasično, i nećete odmah primijetiti novitete koje ekspanzija donosi, oni dolaze kasnije u igri i za njih se treba dobro pripremiti, jer kao što sam rekao, kolonizacija je igra za moćne države. Izgraditi tvornice, ekonomiju dignuti na zavidnu razinu, pustiti prihod u razvoj tehnologije i prvenstveno mornarice koja će vam kasnije biti od itekakve koristi u igri, a jednom kada se odlučite na sljedeći potez i pokažete zanimanje na nekim državama, onda je potrebno u istima graditi i infrastrukturu i utjecaj.

Kroz mehanizam igre je to izvedeno u obliku Colonial Pointsa, „CP“ ili kolonizacijskih bodova koje prikupljate i uredno ulažete u države koje želite kolonizirati. U početku je ta država vaš protektorat iz koje crpite nove resurse i ne koštaju puno CP-a za održavanje, no ako želite da ta država postane kolonije, ulagat ćete više i više će vam se vraćati. Nije sve tako jednostavno kako se čini jer Victoria je zapravo igra održavanja balansa svih čimbenika, od ekonomije i diplomacije do politike i ratovanja, a čimbenika je vjerujte mi bolesno mnogo i nimalo nije jednostavno pronaći zlatnu sredinu. Da se vratimo na kolonizaciju. Ako državu presporo promovirate iz protektorata u koloniju, ako vam je proces spor, istrošit ćete sve colonial pointse i onda se nalazite na mrtvoj točki, a ako sve izvedete na brzinu, nećete imati vremena fino iskoristiti sve resurse koje vam svako uređenje nudi čime je automatski i ekspanzija otežana. Nadalje, kako to obično biva, istu zemlju na koju ste bacili oko, primijetila je i neka druga država. Kada ona pokaže zanimanje i počne stavljati svoj utjecaj, tada nastaje Colonial Influence Race, odnosno utrka dviju država za prevlast nad kolonijom, a pobjednik je država koja će na kraju „uložiti“ više colonial pointsa ili će suparnik jednostavno odustati i odlučiti da neka  zemlja nije vrijedna ulaganja. No to je rijedak slučaj, i kolonija obično postane centar zbivanja ili flashpoint u kojoj se dvije države nadmeću do iznemoglosti. Ako obje strane ne odustaju i tenzija raste sve više, često izbijaju sukobi pa naposljetku i rat. Ako je kolonija dovoljno „popularna“ i ako se radi o dvije jake sukobljene države, velike sile neće ostati neutralne nego će početi zauzimati strane. Tada se problem mora rješavati sporazumom, jer ako se ne riješi, često izbija rat svjetskih razmjera, a to je nešto što bi svakako željeli zaobići, jer recimo 5 godina ratovanja totalno mijenja tijek igre a vi se od uspješne države možete naći na dnu i vice versa. Neću opisivati u detalje, ali svako tko igra zna kako se ratovi vode i kako se mijenja način same igre, a više vremena u igri ćete provesti pod pauzom i čitajući i kopajući podatke i slidere te statistiku ne bi li od „guzice napravili lice“.

Druga velika stvar u The Hearts of Darkness ekspanziji je poboljšani sistem ratovanja na moru i gradnje mornarice općenito, kako ratne tako i flote za trgovinu. Mehanika je u naval baseu, odnosno morskoj bazi flote, koja direktno kontrolira tri stvari – colonial pointse, veličinu i tip brodova koje možete graditi, te naravno opskrbu folte resursima. Tehnički to znači, što je veća baza, veće brodove možete graditi, no to je rečeno „prosto seljački“, realnost je puno dublja. Dodana je i novost u vezi samih brodova odnosno imate mogućnost raditi raznolikost u vašoj floti. Iako nemate direktan utjecaj u samom činu borbe, za nju se možete dobro pripremiti određujući hoćete li i u kakvim situacijama koristiti brze brodove koje je teže potopiti jer mogu bježati od protivnika i više puta će ih protivnik promašiti svojim topovima pa sve do teških krstarica s većim dometom topova. Dobra mornarica će uvelike pomoći u koloniziranju država pa čak i cijelih regija. Novitet je, ima više fleksibilnosti i logično je, svakako aspekt kojeg se isplati isprobati.

Hearts of Darkness je dakle ekspanzija koja nadopunjuje Victoriu i stavlja naglasak na kolonizaciju i globalnu svjetsku politiku. Pruža itekakav uvid u neke povijesne činjenice, a količina podataka i statistike koje prolaze kroz igru su zastrašujuće. Zabavna novost u igri je i novinski prikaz događanja u svijetu oko vas. Svako toliko na ekranu se prikazuje simpatično dizajnirane old-school štampane novine s prikazom događanja u igri, koja je država koju napala, koja je bankrotirala, tko podiže kredite, tko s kime sklapa saveze i slično, a sve izvedeno u obliku novinskih članaka kako bi imali što bolji doživljaj da stvarno upravljate nekom državom. To u ovoj igri svakako neće biti problem.

Stari poznavaoci žanra ne trebaju ovaj tekst uopće, oni i sami već znaju što je „novo“. Za vas sve druge pak nikako ne može biti poziv da igrate ovakvu igru. Na ovakav tip igre morate biti spremni i odlučni. Malo koja igra se može pohvaliti količinom sadržaja u igri kakvu ima Victoria. Neću vas lagati i preporučivati igru osim ako ne volite ovaj žanr. Tko se pak odluči na pokušaj, mora biti spreman na veeeeeliku krivulju vremena koje otpada na učenje igre. Mnogi igrači kažu da se „cake“ u ovakvim igrama uče stalno, godinama. No, tko ima volje i vremena, a i živaca, mogu komotno reći da će profitirati od ove igre. Zna ona biti itekako zabavna i izazovna.