Akcijski RPG-ovi koji spadaju u popularnu kategoriju „Diablo klonova“, rado su igrani od strane velikog  broja igrača, a kao rezultat popularnosti žanra, dosad smo mogli zaigrati nevjerojatan broj sličnih igara, dobrih i loših. Dobar dio tih igara u prodaju je stigao s tendencijom svrgnuća kralja Diabla s trona, no naravno, takvo što još niti jednoj od njih nije pošlo za rukom, iako ih je bila nekolicina koje su „Vragu“ glasno disale za vratom. S druge strane, sličnih naslova ne baš vrijednih pomena nagledali smo se tokom svih ovih godina zaista bezbroj, osobito nakon eksplozivne ekspanzije indie scene, raznoraznih crowdfunding kampanja i ranih pristupa igrama. Stoga, poučeni dosadašnjim iskustvom, svakom takvom naslovu pristupamo s određenom dozom rezerve, a kada je nedavno najavljen još jedan srednjebudžetni Diablo klon po imenu Vikings: Wolves of Midgard, koji ubrzo nakon najave, bez pretjerane promocijske potpore i stigao u prodaju, priznajem, bio sam veoma skeptičan povodom njegovog uspjeha, a vjerujem da su istog  mišljenja bili i mnogi drugi gameri. Na svu sreću, moram priznati da mi je neizmjerno drago što sam se prevario…

Diablo i nordijska mitologija

Zaista je fascinantna činjenica da prebogata i zaista inspirativna nordijska mitologija dosad nije pretjerano eksploatirana u video igrama. Zaista, na prste jedne ruke možemo nabrojati naslove koji su svoju inspiraciju vukli iz nordijske mitologije, no činjenica je da je većina „vikinških“ igara koje su dosad izašle (The Lost Vikings, Viking: Battle for Asgard, pa i For Honor i naravno nadolazeći God of War) pokazala i dokazala kako se ovaj sjajni fantasy prijedložak može pametno iskoristiti. Sličnom politikom vodili su se i u razvojnom timu Game Farm, pa su prilikom razvoja svog najnovijeg projekta odlučili smiksati dva atraktivna prijedloška, Diablo i nordijsku mitologiju, a kao rezultat njihove ljubavi na gaming scenu je stigao akcijski RPG Vikings: Wolves of Midgard.

Diablo III? Ne, ovo je ipak Vikings: Wolves of Midgard!

Naime, Vikings: Wolves of Midgard je klasičan Diablo klon koji ne donosi previše noviteta, istovremeno počivajući na velikom broju standardnih i klasičnih elemenata uobičajenih za žanr akcijskih RPG-ova.  Tako nas u ovom ostvarenju očekuje ne pretjerano interesantna, ali u isto vrijeme klasična priča s ne baš pametno riješenim narativnim aspektom, koja će nas baciti u ulogu vođe Ulfung vikinškog klana, čije je selo uništeno i opustošeno od strane Fimbulvetra, vatrenih i ledenih čudovišta koja postaju prijetnja cijelom Asgardu. Kao vođa klana, morat ćemo se pozabaviti zaštitom i obnovom svoga sela, a to ćemo činiti na klasične vikinške načine – sukobom, pljačkom i otimanjem od susjednih klanova, skupljanjem resursa i naravno obranom sela od raznoraznih protivnika, a sve to očekuje nas u nekih 15-20 sati, koliko će nam biti potrebno za jedan prolaz kroz igru.

Klasično, da klasničnije ne može

Vikings: Wolves of Midgard je izometrični akcijski RPG koji svakim svojim aspektom podsjeća na Blizzardov Diablo, nudeći nam prilično linearan gameplay ispresjecan glavnom pričom i sidequestovima koji nisu pretjerno raznoliki niti interesantni te se uglavnom svode na ubijanje svega što se miče po mapi. Svoju avanturu započinjemo kreiranjem svoga lika, pri čemu nam igra nudi odabir spola, kompletnog izgleda i atributa koji dalje ovise od klase koju odaberemo. Naime, svaka od dostupnih klasa vezana je za jedno nordijsko božanstvo i sukladno tome definira osnovne sposobnosti i vještine lika te njegove preferencije kada je u pitanju vrsta oružja kojim se služi – tako na primjer, ukoliko se odlučite da za Thora, na raspolaganju će vam biti veliki i teški primjerci oružja poput čekića, sjekira za snažne i brutalne napade, odabirom Odina opredjelit ćete se za vitlanje štapom i magične napade, Loki je idealan za one koji preferiraju dual wielding, Tyr će najviše odgovarati taktičarima koji uz oružje u jednoj, u drugoj ruci vole imati i štit, a ukoliko vam više odgovara borba s distance, odlučit ćete se za Skathi. Svaka od pet ponuđenih klasa nudi različit pristup borbi i igranje sa svakom od njih jednako je zabavno, a tokom igre, bez obzira za koju se klasu odlučili, moći ćete bez problema pokupiti i koristiti sva moguća oružja, s tim da će oružje koje najbolje odgovara određenoj klasi, u rukama lika koji pripada toj klasi biti znatno ubojitije te će činiti više štete protivnicima.

Ma, nije Diablo III, lijepo vam kažem…

Sam gameplay nudi nam klasičnu koncepciju kakvu viđamo u svakom akcijskom RPG-u, što znači da nas očekuje standardno lutanje raznoraznim odgovarajućim fantasy lokacijama (snježne doline, vikinški gradovi, ledene pećine), uz rješavanje jednostavnih mozgalica, usput skupljajući sve što se da skupiti i tamaneći sve što se kreće a prema vama ne gaji prijateljske namjere, uz naravno veliko boss finale na kraju svake razine. Svim tim lokacijama pristupamo iz svoga sela  koje zapravo predstavlja svojevrsni hub, koji kroz igru možemo graditi i unaprijeđivati, za što su nam nadalje potrebni različiti resursi, kao što su drvo, željezo i zlato. Drvo dobivamo sječom šume, a željezo i zlato nam je da dohvat ruke prilikom osvajanja i borbe s protivnicima (možemo napadati susjedna sela u potrazi za resursima).

Borba u igri predstavlja definitivno jedan od njenih najboljih elemenata. Osim što je veoma brutalna i krvava, borba u igri se odvija u klasičnoj hack & slash maniri te se zasniva na combo chain sustavu (kakav recimo imamo u Arkham igrama), što znači da nas za što učinkovitije povezane eliminacije protivinika očekuju i određene nagrade i znatno veća efikasnost. Protivnici u igri, koji variraju od običnih ljudi, preko životinja, divova i raznoraznih karakondžula, nisu pretjerano pametni te ne predstavljaju neki ozbiljan izazov, tako da će se većina igranja svoditi na jurcanje mapama i ubijanje svega što se miče, a potom i lootanje svega što lešine palih protivnika nude, počevši od opreme i oružja, pa sve do krzna i drugih korisnih predmeta.

Ali neodoljivo podsjeća na Diablo, zar ne?

Vikings: Wolves of Midgard nam ne nudi pretjerano impresivan RPG sustav. Umjesto XP-a, u ovoj igri skupljamo krv palih protivnika, žrtvujući je potom svome bogu u zamjenu za nadogradnje lika i opreme, a za sve one koji uvijek traže nešto više tu su i određeni izazovi bogova koji se zapravo svode na borbu s hordama nasrtljivih protivnika u klasičnoj „Horde“ maniri, a čijim uspješnim kompletiranjem bivamo nagrađeni dodatnim količinama krvi te rijetkom opremom i predmetima.

Još jedan interesantan element koji ova igra donosi jeste konstantna borba s vremenom i vremenskim nepogodama.  Naime, osim protivnika koji vas žele skratiti za glavu, vaš život ovisi i vremenskim prilikama i neprilikama. Tako na primjer duže ostajanje na snijegu i ledu može rezultirati vašom smrću te je potrebno često grijati se uz vatru u obližnjim kampovima, a isto tako, u slučaju vrućine potrebno je skloniti se u hladovinu pećina i slično. Zbog ovog zgodnog dodatka, često ćete biti primorani pozabaviti se taktikom za vaš sljedeći potez jer pogrešna odluka može vas koštati života.

Stvarno, nije šala – ovo nije Diablo III

Kao što smo već spomenuli, za jedan prolaz kroz igru potrebno vam je 15-20 sati, što svakako nije malo, a kada k tome dodamo mogućnost igranja i s preostale četiri klase te New Game + opciju, razne izazove te četiri nivoa težine (među kojima je i Valhalla mode, koji nudi permdeath nakon kojeg morate kreirati novi lik..), jasno nam je da nam Vikings: Wolves of Midgard nudi priličnu količinu zabave, a takvo što zaista je rijetko u današnje vrijeme. Ono što ipak stiže kao šamarčina svima koji ovakve igre vole igrati u društvu i to ispred istog ekrana, jeste to da Vikings: Wolves of Midgard ne nudi lokalno co-op multiplayer igranje, već isključivo online. Zašto su se developeri odlučili na takav potez, zaista nije jasno, no istim su si zarili oštar čavao duboko ispod noktiju, jer svi znamo koliko za jedan ovakav naslov znači mogućnost couch co-op igranja. Iskreno se nadam da će ovaj propust biti ispravljen pomoću neke od nadolazećih nadogradnji, jer radi se o veoma značajnom elementu koji jednostavno nije smio biti izostavljen iz igre.

Krvavi pikseli

Budući da Vikings: Wolves of Midgard ipak nije AAA naslov u kojeg su ulupani silni milijuni, njegova prezentacija je i više nego dobra.  Grafika u igri je i više nego korektna, dizajn lokacija i likova je dobar, mada bi ponekim igračima možda mogla zasmetati prilična količina krvi (podsjećamo, krv skupljamo kroz igru iako smo vikinzi, a ne vampiri.. 🙂 ). Zvuk u igri također je veoma dobar, kao i zvučni efekti, mada zna pomalo smetati to što je glavni lik nijem i mutav u igri, što nadalje utječe na samu atmosferu i ugođaj jer se pomalo teško povezati s takvim likom. Kontrole u igri veoma su jednostavne i pitke, što dodatno doprinosi igrivosti koja je zaista na vrlo visokoj razini, a jedino što bi još moglo zasmetati kada je tehički aspekt igre u pitanju jeste umjetna inteligencija protivnika, koja varira od okrutno dobre do retardirano loše, no sve u svemu, radi se o ostvarenju s više nego korektnom prezentacijskom podlogom.

Nije Diablo III i točka!

Diablo killer? Ipak ne, ali…

Vikings: Wolves of Midgard, potpuno očekivano, ipak nije Diablo killer, ali se radi o veoma dobrom klonu, koji Blizzardov hit kopira na prilično učinkovit način isporučujući nam ugodan i vrlo zabavan igraći miks, kojeg pomalo narušavaju nedostatak originalnosti i lokalnog co-op multiplayera. No i unatoč nekolicini problema koje ima, Vikings: Wolves of Midgard je svakako naslov koji niti jedan ljubitelj žanra ne bi smio propustiti.