Naslov ove igre će svakako dvojako odjeknuti među čitateljima koji primijete ovu skromnu recenziju. Naime, jedni će zasigurno biti zbunjeni ovim ”šarenim robotom koji liči na one Transformerse”, a drugi će s oduševljenjem i uzbuđenjem pročitati kako je došlo do stvaranja igre u 2012. godini na temelju popularnog animea iz osamdesetih koji im je obilježio djetinjstvo i/ili mladost. Voltron svojom pojavom, cijenom i velikim napadom nostalgije mami pozornost svakoga tko preleti PSN-om ili Xbox Liveom, no samo se neki odlučuju za igranje ove igre, prvenstveno zbog toga što su obožavatelji, no i zbog znatiželje.

Za one koji ne znaju, evo u kratkim crtama par činjenica o Voltronu. Moćan robot i branitelj svemira koji nastaje kad se individualna vozila u obliku lavova spoje i time se dodatno ojačaju s ciljem da pobjede i najveće prijetnje svemiru kojeg štiti pet hrabrih pilota. Iako se ne smatram velikim fanom serijala, niti se svega sjećam što se događalo dok sam imao svega desetak godina, youtube nekad pomogne i osvježi pamćenje. No, i da toga nema, svakako sam zahvalan svom prijatelju koji mi je davno ukazao na dubinu i ozbiljnost radnje i na sve spletke i zaplete koje se događaju do kraja serijala kojeg nisam gledao jer lokalna videoteka nije imala više od par nastavaka. Ako sam bio previše nejasan, jednostavnu premisu i kul intro možete pogledati i na videu ispod.

Bili vjeran fan Voltrona (koji i do današnjeg dana čita sve stripove i skuplja sve figurice) ili casual gledatelj u mlađim danima, svakako će vas zahvatiti određena nostalgija gledajući intro. Ako igrate igre i danas, barem na trenutak ćete poželjeti zaigrati Voltron i ispuniti svoje dječačke fantazije iz vremena kada bi zasigurno ubili nekoga za količinu akcije kakvu igra pruža. No, sada je ipak jedno drugo vrijeme, vladaju drugi junaci, koriste se drugačije tehnologije. Koliko nostalgija zapravo dobiva iz bitke s modernom tehnologijom ostaje da vidimo na mnogim primjerima u gamerskoj industriji, a jedan od njih je upravo Voltron.

Kad je život bio jednostavniji, a Voltron je vladao svemirom

Svojim izgledom, uvodnom glazbom i scenama, Voltron svakako pripada jednom drugom, po mnogima boljem, vremenu. Vremenu kad su crtani filmovi vladali vikendima ujutro i zabavljali kroz raznovrsne žanrove. Ako se sjećate Voltrona, sjećate se i Saber Ridera, gledali ste i Power Rangerse, smijali se dvojici glupih pasa, željeli igrati nogomet kao Uragani i tko zna što još. No, većina je spomenutih stvari pala u zaborav (osim, naravno, Power Rangersa, koji su kao vino), a sada imamo druge junake za kojima će se isto žaliti za deset ili više godina. No, to je svakako neka druga tema koju sam morao barem malo otvoriti jer je važna za prezentaciju i pristup koji je proizvođač Behaviour Interactive preuzeo pri kreiranju ove igre.

Naime, Voltron franšiza, unatoč nepostojanju novog animiranog serijala i dalje žari i pali prvenstveno putem stripova, a i velikog broja fanova stare serije koji i dalje održavaju community živim na raznim anime sajtovima. U sve to uključio se i Mattel prošle godine s novom kolekcijom igračaka, a izdana je solidna Voltron igra za ”pametne mobitele”. Behaviour Interactive su developeri koje nisam previše pratio. Sjećam se samo jako dobre Bugs Bunny igre i Spiderman: Friends or Foe, igre koja je zaudarala na 1992. godinu i igre iz tog vremena. No, budući da su se specijalizirali za 2D i 3D akcijske avanture i već neko vrijeme rade igre prema Disneyevim crtićima, mogla se očekivati solidna reinkarnacija i Voltron franšize na konzolama treće generacije, ukoliko iskoriste maštu kao u nekim starijim igrama, a klone se zastarjelih mehanika kojih imaju u nekim novijim igrama.

No, nažalost nismo dobili takav konačni rezultat.

Voltron šepa..

Budući da je Voltron downloadable igra s cijenom od svega 65 kuna, nitko nije bio toliko lud i očekivao remek djelo gaming industrije. No, neke stvari smo opravdano čekali i njima se nadali. Pogotovo nakon introa koji je identično VHS-ast kao i u originalnom animeu, a izbornik šaren, jasan i nabrijan vizualima iz animea čime se ostavlja dojam da će igra jednako vjerno pratiti identičnu estetiku. Tu upravo dolaze i prvi problemi budući da je grafika u najmanju ruku arhaična. Način igranja je u većem dijelu sveden na upravljanje jednim od pet lavova iz ptičje perspektive, a to upravljanje se (barem u Playstation 3 verziji na kojoj sam igrao) svodi na analogno upravljanje. Lijeva ”gljiva” je naravno smjer, dok je desna pucanje iz lava u bilo kojem smjeru, ovisno o vašoj komandi. Po nezanimljivo uređenim stazama pucate po svemu što se miče, a ovisno o lavu kojeg ste izabrali imate i poseban potez koji vas može izvući iz neke veće nevolje. Apsolutna morbidnost dolazi u trenutku kad vas toliko napucaju da izgubite energiju, lav se uništi, a vi onda, kao samo jedan od pilota, trčite po ekranu i izbjegavate napad dok ne otkuca određeni broj sekundi dok vam se lav ne oporavi. Kakvim čudom se oporavlja stvarno mi nije jasno. Možda bolje da ne tražimo pretjeranu logiku u igri jer bi svaku mogli manje-više napasti zbog nečega, zar ne? No, kad je nešto apsurd onda je apsurd.

Seksualne insinuacije? Malo fali…

Najbolja stvar u igri je povezanost s određenim Voltron epizodama koje zapravo ”igrate” pa vas to drži još neko vrijeme, budući da znate da će se dogoditi trenutak koji su nam ionako obećali u najavama, a to je upravljanje Volotronom. Tada je uslijedio šok. U svakoj Voltron borbi zapravo ne upravljate Voltronom koliko tupkate određene kombinacije na vašem kontroleru i dosta pasivno odlučujete o svim potezima. Da, to su napravili. Nema upravljanja, letenja, mahanja poznatim mačem, ničega. Samo stisni  ”X” što brže i nastavi ga stiskati, ukucaj određenu kombinaciju tipki, pritisni određenu komandu u određenom trenutku i slično. Jako demotivirajuće i nekvalitetno obavljeno, budući da nijedan tehnički aspekt igre nije lijepo izrađen pa ne možete ni uživati u nekim super-kul-uber potezima. Šablonu koju odigrate u prvoj epizodi odigrat ćete (s malim preinakama i pokušajima osvježenja koja isto ispadnu očajna) i u ostale tri epizode (svaka epizoda je podijeljena na četiri levela). Ako ste dovoljno spretni i završite igru koju ste ipak platili nešto (da baš ne bude bačenih 65 kuna) potrošit ćete, u vrh glave, tri sata. Tu je i multiplayer mode u kojem do pet igrača može istodobno prelaziti sve razine kao i single play, a Volotronom ”upravljate” naizmjenično.

Netko je ”zabrazdio” u devedesetima

Igra nije toliko loša, i za novac koji ste potrošili mogli ste dobiti solidan proizvod (koji će neki i doživjeti kao solidan već ovako), no osjećaj je isti kao i u Spiderman: Friend or Foe. Jednostavno, kao da je netko ”usisao” zadnjih 15 godina i izbrisao sve što se dogodilo i onda su developeri u toj novoj vremenskoj zoni odlučili napraviti ovakvu igru. Lijenost ili neznanje? Prije produkcija i novac koji su imali na raspolaganju, jer sumnjam da bi imali neke lijepe detalje iz animea i što vjernije uključili nekoliko originalnih epizoda u nastojanju da daju smisao ovoj bjesomučnoj jurnjavi pčela da nemaju bar malo mašte. No, ponekad se i pravi developeri prepoznaju po izvrsnim rezultatima s malo para zahvaljujući njihovoj kreativnosti.

Da smo dobili bolju mehaniku igranja s Voltronom (tj. da se može uopće igrati s Voltronom) te da se izbjeglo koketiranje s nostalgijom na način da su i grafiku i zvuk degradirali u ta davna vremena, možda završni proizvod ne bi doživio ovoliki kolaps.

Možda i nekome bude gušt..

Činjenica ostaje da bi vjerojatno i dalje ubili za ovu igru u danima kad smo gledali i voljeli Voltron. I danas se ova igra ne mora sramiti kao neke druge slične konverzije kao što su (praktički sve) Power Rangers igre. THQ se nada da će Voltron fanovi zaluđeni i nevjerojatno jeftinom cijenom pohrliti za igrom bez obzira na krajnju kvalitetu proizvoda. Vjerojatno su u pravu. Svi ostali željni starih epizoda mogu naći iste uz malo truda na internetu, uštediti 65 kuna i pričekati nešto bolje. Ako ste skeptični i u dilemi i dalje, odigrajte demo.

Unatoč željama i nastojanjima, kako mene kao igrača, kako developera i izdavača, Voltron nije uspio postati relevantan akter u gamerskim prostranstvima. Ipak, barem još neko vrijeme, ostaje stvar prošlosti i dio nostalgičnog konstrukta kojeg poneki povlašteni sretnici posjeduju.

Eh da, šalio sam se za Power Rangers seriju…nije baš toliko dobra.