Vikinge često zamišljamo kao neuredne divljake s rogatim kacigama koji u berserkerskom gnjevu, očiju zamagljenih mržnjom jurišaju na civilizirana naselja i boje zidove postojećih građevina krvlju, paleći za sobom sve što može gorjeti. I iako je među njima bilo silovateljske marve, konjokradica i džepokradica, dosta toga su samo neinformirane predrasude. Vikinzi nisu nosili rogate kacige. Unatoč popularnom mišljenju, a i situaciji u većini tadašnjih civilizacija, vrlo su držali do osobne higijene. Viking je bio gospodin koji je izbjeljivao dlake na tijelu, jer je to bilo društveno poželjno, a i zato što se plavuše više zabavljaju. Žene su imale prava, razvodi su bili normalna stvar, a skijanje je bilo omiljeni način provođenja zimskih praznika. Tako je i Fatshark, razvojni tim iza War of the Roses, rekao ne predrasudama i krenuo napraviti povijesno vjerodostojnu simulaciju ratovanja Vikinga i Saksonaca. Mrežni simulator dekapitacija i amputacija svih vrsta. 

NABIJ DO BALČAKA!

Igra počinje tutorialom koji će vam objasniti osnovne kontrole, ručna i priručna oružja, kao i sam sustav borbe. Igra je napravljena za igranje isključivo tipkovnicom i mišem, kao što bi svaka mrežna pucačina i trebala biti. Udarac punite lijevom tipkom miša, zamahnete u smjeru u kojem ga želite uputiti i otpuštanjem tipke ga lansirate. Desna tipka miša služi za pariranje. Ovo zahtijeva malo vježbe, ali je krajnje zadovoljavajuće ako se izvede ispravno. I dok ovi osnovni napadi zahtijevaju vježbu i navikavanje, specijalni napadi se izvršavaju samo pritiskom na puce.

Ono što je novo u War of the Vikings za razliku od War of the Roses jeste Stamina gauge. Tako da nema više mahnitog mahanja oružjem, sad je to više stvar finese i tempiranja. Ovo daje veću dubinu samoj borbi, jer je potrebno procijeniti kad je vrijeme za udarac i koliko udaraca možemo izvesti. Također udarci gube na snazi ako ih dugo držimo napetima, tako da ne možete trčati okolo s mačem spremnim za udarac.

Nakon tutoriala vas ne čeka kampanja od par sati, kao što je to uobičajeno u naslovima sličnog žanra, nego vam je jedina opcija krenuti u ukrštavanje mačeva sa živim protivnicima. I tu se susrećete s matchmakingom ove igre, koji je pravedan i učinkovit ko potplaćeni političar. Tako sam se ja našao u situaciji gdje, oboružan nožem za maslac, izbjegavam vatrene strijele i slične kreacije za koje nisam ni znao da postoje.

Iako sam sustav borbe dopušta impresivne duele, čak i ako s protivnikom izmijenite par dobro tempiranih udaraca, pitanje je vremena kad će vas neka kukavična hulja ubosti u leđa. A ako se to i ne dogodi, često u cijelu priču uleti nepozvan loš mrežni kod i onda kreće teleportacija na neplanirane lokacije.

Nakon što neprijatelja zatučete do te mjere da mu je jedina opcija ležati na podu, potrebno ga je i smaknuti. U suprotnom ga igrač njegovog tima može oživiti. Iako kažu da ne udaraš čovjeka dok je na koljenima, ovo zna biti krajnje zadovoljavajuće, nema nikakve vještine u iživljavanju nad lešom.

Još jedna stvar koja je odsutna u odnosu na prethodnika su konji. Ovo je izbačeno zbog same povijesne točnosti, jer pravi Viking je jahao samo žene, a ne životinje. U War of the Roses borba na konjima je dovodila do smiješnih situacija, ali ako Fatshark želi da njihov naslov bude vjerodostojan, mogu ih samo podržati u toj namjeri.

Igra ima 4 moda igranja – Arena, Team Deathmatch, Pitched Battle i Conquest. Arena je 3v3 mod igre, gdje nema respawna, a koji se odvija na malim mapama. Team Deathmatch, sad već klasika među modovima mrežnih pucačina, je gdje cijeli tim skuplja bodove u namjeri da budu tim koji je poklao više protivnika. Pitched Battle je mod koji zapravo i očekujete od naslova koji se zove Rat Vikinga. Veliki broj igrača i velike mape, što omogućuje pokolje epskih razmjera. Conquest, iako već viđen kao capture the point u mnogim drugim igrama, ovdje se igra malo drugačije. Nije dovoljno manično trčati i skupljati bodove, nego je potrebno zauzete lokacije i zadržati, jer pobjednik je onaj s najviše zauzetih strateških točaka u trenutku kad vrijeme iscuri.

Same mape su puno raznolikije nego u War of the Roses. Tako ćete vitlati kovanim željezom po utvrdama, pucati strijele po saksonskom šljamu na liticama ili ležati na ledenjaku dok vas neprijatelj mlati sjekirom. Potonja situacija, koliko god brutalna, bar će vas lišiti upale bubrega. Prilično banalne bolesti, koja je u vrijeme moćnih Vikinga bila jednako opasna kao i primjena oštrih komada čelika u vitalne organe.

SVAKOGA DANA U SVAKOM POGLEDU SVE VIŠE NAPREDUJEM

Napredovanje kroz igru je već klasični unlock sistem viđen mnogo puta. Samo podešavanje lika je dostupno tek nakon 4. levela. Tako ćete levelima i novčićima dobivati pristup i otključavati nova oružja, perkove ili samo kozmetičke dodatke. Igra je u početku imala 3 klase, a već postojećem warrioru, championu i skirmisheru je posljednjim patchem dodana i shieldmaiden, s kojom možete igrati za 5 eura.

Sami strijelci u igri koristeisto staminu za ispaljivanje strijela, a ne municiju, tako da par dobro pozicioniranih kukavica, koji nisu pravi muškarci pa da se bore da se bore prsa o prsa, može kontrolirati mapu. Ovo, u kombinaciji sa sustavom koji vas uparuje bez grižnje savjesti uparuje s igračima koji su otključali sve, zna na momente biti frustrirajuće, jer očekujete da tu i tamo i vi nešto ubijete.

Početak je težak, jer u većini pucačina jedino što vas koči je nepoznavanje samih mapa i idealnog setupa, u War of the Vikings vas koči i zahtjevna mehanika igre za koju treba vremena da se usvoji i izvježba. Ali u konačnici je zadovoljavajuće doći do razine vještine kad možete izvozati par igrača, dvojicu skratiti za glavu, a ostale natjerati u bijeg.

NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA

Grafika u igri je dobra. Sve je dovoljno detaljno, osvjetljenje je kvalitetno odrađeno. Ovo, u kombinaciji s opremom i okolišima koji su odrađeni vjerodostojno, daje jedan poseban ugođaj. Pogotovo u današnje doba kad je sve ili stilizirano ili prenabrijano, osvježenje je vidjeti nešto što izgleda uvjerljivo i stvarno. Jedino što smanjuje cijeli taj ugođaj su animacije likova. Jednostavno su prekrute i prijelazi među njima su daleko od tečnosti. Ovo je šteta, jer bi sama igra izgledala puno fluidnije s ispoliranijim animacijama likova. Tim više što je sam sustav borbe baziran na tečnom izvršavanju i tempiranju. Iako se igra ne čini previše zahtjevna, dojam kvare povremena štucanja, koja dijelom mogu pripisati neobjašnjivim padovima sličica u sekundi, a dijelom štucavom mrežnom kodu.

Glazba koja sve to prati zvuči kao nešto što biste čuli u nekom dokumentarcu ili filmu slične tematike. Koliko je ona blizu onom što su Vikinzi slušali na svojim glazbenim sviračima, to ne znam, ali zvuči pogođeno. Sami zvučni efekti nisu loši, ali po meni se moglo puno bolje i energičnije. Ipak je u pitanju sudar čelika i ratni uzvici pravih muškaraca.

CLOSE, BUT NO CIGAR!

Na kraju, War of the Vikings je puno manje nego što bi mogao biti. Ono što je potencijalno mogla biti vrhunska mrežna pucačina, kultni simulator dekapitacije, je u najboljem slučaju samo pristojna igra. Traljav mrežni kod koji prečesto uništi potencijalno jako zabavne situacije, užasan matchmaking i nedostatak duel moda igre, samo su neke od sitnih boljki koje umanjuju doživljaj. Možda je igra trebala ostati duže u beti, možda su developeri trebali više slušati zajednicu na forumima. Igra je jednostavno puna potencijala koje razvojni tim nije uspio iskoristiti. Ali sve te sitne boljke, koje bi značile razliku između pristojnog i izvrsnog naslova se mogu riješit s par patcheva. Nadam se da Fatshark neće, ponukan relativno niskim ocjenama recenzenata, proglasiti War of the Vikings mrtvorođenim i krenuti na razvoj nove igre. Ova igra ima potencijala, jer je od kultnog naslova dijeli samo malo finog podešavanja i poliranja. Ali čak i u ovakvom stanju, uvjeren sam da će naći svoju publiku.