Specijalna poslastica za sve ljubitelje dobrog kooperativnog napucavanja stiže nam iz malenog studija Fatshark. Nezavisni studio sa švedskom adresom u nešto više od sedam godina postojanja ostavio je iza sebe nekoliko manje ili više uspješnih naslova od kojih su vama zasigurno najpoznatiji War of the Roses te War of the Vikings. Nešto kasnije vidjet ćemo i na koji način su oni zapravo povezane sa zvijezdom ove recenzije – Vermintideom!

Punog naziva Warhammer: End Times – Vermintide, nova je co-op makljaža koju je najbolje, točnije najlakše, opisati kao “copy-paste” Left 4 Deada. Vermintide u nekim segmentima toliko krade od Left 4 Deada da je blago rečeno besramno, no vjerovali vi ili ne, to uopće nije loša stvar!

Pogledajmo nekoliko godina unatrag i primjetimo da poslije genijalnog Killing Floora koji je, što zbog svog hardcore pristupa, što zbog ne pretjerano financijski potkovanog studija, ostao na margini raširenosti i popularnosti u gaming vodama, zasjao jedino Left 4 Dead. Naravno, Valve je imao i ljudi i resursa da od nešto “manje” dobrog naslova napravi legendarnu co-op igru. Osim ta dva velikana u co-op žanru, zapravo nema više dobrog izbora i svoje riječi neću trošiti na druge naslove. Želio sam samo istaknuti na kakvu plodnu situaciju je naletio upravo Warhammer: End Times – Vermintide.

Ubersreik – posljednje ljudsko utočište i mjesto otpora Skavenima

Pravo ime igre je kratko Vermintide, a Warhammer: End Times označava lore, setting u kojem se igra nalazi. Veliko ime kao što je Warhammer naravno neću objašnjavati, svak zna, pa i mala djeca da se radi o vjerojatno najraširenijem, najvećem i najkompleksnijem settingu u svijetu prvenstveno stolnih i video igara te knjiga iz kojeg su mnoge druge igre i settingsi vukli ideje, pa tako čak i veliki Warcraft. Warhammer: End Times označava granu koja se tijekom godina izdvojila i razvila u samostalni veliki setting koji odskače od klasičnog Warhammera i smješten je u mračnom, srednjovjekovnom loreu.

You’ll never find a more wretched hive of scum and villainy

Priča u Vermintideu je poprilično jednostavna – rasa čovjekolikih štakora imena Skaven ustala je u gradu Ubersreiku kako bi uništila ljude, a vi uskačete u kožu nekoliko živopisnih heroja koji će se oduprijeti toj pošasti. Kao i u L4D u Vermintideu sa svojim suborcima prelazite različite misije napredujući kroz njih po segmentima. Između borbi sa hordama Skavena, svako toliko naletite na specijalne bosseve koji su od Tanka ili Smokera iz Left 4 Deada različiti jedino po modelu i teksturi. Naravno naleti tu i tamo koja razlika koja je dovoljno drugačija od spomenutog naslova, dovoljno dobro napravljena da mi je žao što ih nema više, no što je tu je.

Vesela družina džentlmena, probisvijeta i vucibatina

Heroja je u igri točno pet. Oni su redom Victor Saltzpyre (Witch Hunter), Bardin Goreksson (Dwarf Ranger), Markus Kruber (Empire Soldier), Sienna Feugonasus (Bright Wizard) i Kerillian (Waywatcher). Iako su po modelima i izgledu samog oružja i efekata različiti, istina je da su u suštini oni poprilično slični. Vermintide za razliku od Left 4 Deada stavlja veliki naglasak upravo na melee borbu, korištenje hladnog oružja, raznoraznih mačeva, buzdovana, sjekira, toljaga, noževa i ostalog nam dragog sječiva. Sekundarna oružja su u ovom slučajevu samostreli, kubure, kremenjače i ručni topovi ili naravno u slučaju naše “čarobnjakinje” raznorazne vatrene vradžbine i magije. Jasno se da zaključiti da ćete iz ovog sofisticiranog oružja pucati u daleko manjem omjeru nego u L4D ili Killing Flooru, točnije u situacijama “kada zagusti” ili kada igra zahtjeva ozbiljniji pristup mehanici protivnika. Svoj put ćete dakle uglavnom čistiti dobrim razbijanjem glava, kidanja udova te raznoraznim razmrskavanjem štakorskog mesa i kostiju. Ne treba naglašavati kako će ovaj pristup uzrokovati finu količinu nasilja, krvi, udova, iznutrica i ostale prljavštine koju ćete ostavljati iza sebe, a koje se nebi posramila ni zadnja inkarnacija Killing Floora.

Svaka prava avantura počinje u birtijetini

Na početku sam spomenuo prethodne igre koje je nam je Fatshark predstavio, War of the Roses i War of the Vikings. U tim igrama također je glavni naglasak bio stavljen upravo na kompliciranu melee borbu sječivima, a mehanika iste je zahtjevala vježbanje raznih zamaha, sječe, udaraca, ubadanja i pravovremeno kombiniranje istih. Takav pristup je odbio mnoge igrače, jer današnji igrači ne vole puno vremena podariti igri na učenje. Vermintide je ovu primarnu borbu pojednostavnio, i neka je. Ona je sada točno kakva bi trebala biti, sa osnovnim udarcima i bez previše kompliciranja, a sam naglasak je na uživanju i prelaženju misija sa svojim živim suborcima, a ne petljanju po kompliciranoj mehanici.

Upute i misije su poprilično jednostavne…

Vratimo se kratko i na naših pet heroja. Objasnio sam da su oni zapravo po načinu igranja jednaki, ali velika razlika se odvija upravo u drugom sistemu koji nam je Fatshark predstavio, različitim class-specific itemima koje ćete na svom putu skupljati za svoje heroje. Tako ćete stalno moći nadograđivati opremu svojim herojima raznim boljim i jačim primarnim i sekundarnim oružjima koja imaju različite “statse”. Odmah valja objasniti kako ovaj sistem ne treba shvatiti kao klasičan rpg sistem napredovanja, jer on to i nije. Različita oružja ne daju gotovo nikakvu prednost nad drugima iz iste klase već oni sa nekim svojim karakteristikama mjenjaju način na koji igrate pojedinog heroja. Stoga valja zaključiti kako ćete sa različitim herojima igrati različite role, odnosno uloge. Jednostavno je fantastična činjenica da u Vermintideu za razliku od L4D možete biti tank, range damage dealer, close combat damage dealer te razne druge specifične specijalnosti koje će vaš heroj moći napraviti u pojedinim situacijama, a da se nismo uopće odmakli od jednostavnosti igranja.

…dok se stvari naglo ne zakompliciraju

Već smo se dotakli samog settinga igre, te ne treba naglašavati da Vermintide upravo svojem settingu može zahvaliti da za rezultat ima fantastičan izgled igre. Ne morate voljeti srednjovjekovni, tamni, gotički dizajn da primjetite kako je stil i izgled Vermintidea odlično izveden. Ekipa iz Fatsharka odradila je odličan posao što se tiče količine i razine detalja ubačenih u svoju igru, a glazba koja nije ništa specijalno posebna uz odlične zvučne efekte totalno paše u mračni setting, stvarajući fantastičnu atmosferu. Ja doduše volim srednjovjekovnu “mač & magija” atmosferu, ali ruku na srce, samo Warhammer ime donosi izuzetnu prednost za stvar učiniti dobrom. Zapravo bi bilo i glupo da Vermintide u tom pogledu nije dobar.

Iako sam rekao i ponovno naglašavam, igra je brutalno pokrala brojne principe i ideje Left 4 Deada, ali ni u kojem slučaju to nije loša stvar, kao što ni, ako dobro razmislite L4D nije loša igra. Dečki i cure iz Fatsharka su jednostavno uzeli provjeren model i izveli ga na svoj način. Moj plus obično ide dobro ispoliranoj igri, Vermintide se na tom polju također pokazao kvalitetnim. Neće vam trebati radna stanica NASA-e da fino upogonite igru i držite framerate i na najzahtijevnijim i najnagomilanijim scenama.

Rijetko kad ćete imati vremena gledati okoliš, no haos je svuda oko vas

U krajnju ruku, Vermintide je kao i L4D ili Killing Floor, co-op timska igra i samo uživanje igre proizlazi upravo iz zajedničkog igranja i doživljaja sa svojim prijateljima. Imate li sreće da dobre igrače pronađete kroz igru, tim bolje, toksične igrače kao i u bilo kojoj drugoj online igri neću komentirati niti ubrajati u konačnu procjenu. Ako imate ekipu s kojima tu i tamo podjelite vrijeme online igranja i tražite dobru co-op rokačinu (a u zadnje vrijeme ih znate iznimno fali), ne vidim razloga da se zajedno ne zabavite sa Vermintideom. Šteta je jedino što Fatshark nije dodatno provukao neke svoje kvalitetne ideje, ali jamčim vam da ni u jednom trenutku nećete osjetiti da ovo nije iznimno kvalitetna i dobra igra. Postoji izreka: Dobar umjetnik kopira, odličan umjetnik krade! Nebitno je li to izrekao čuveni Pablo Picasso ili ne, bit je dotaknuta. Ako je Vermintide krađa Left 4 Deada, onda dao Bog da uskoro vidimo još ovako dobrih krađa!