Warhammer i njegova distopijska varijanta Warhammer 40K čine meni osobno jedan od najdražih fantazijskih okruženja, a prilično sam siguran da imam i horde istomišljenika. Otkad je Games Workshop davne 1983. izdao prvi priručnik, hektari prašuma su raščišćeni da bi se tiskali brojni priručnici i romani. Kao što su sami stvaratelji ovog sad već kultnog gotičkog svijeta spominjali Tolkiena kao inspiraciju za svoju čedo, tako danas mnogi spominju Warhammer kao svoju inspiraciju. Čak i gigantski Blizzard ne može poreći utjecaj na svoje uspješne franšize Warcraft i StarCraft. Zlobnici viču plagijat, oni manje zlobni hommage.

Moj prvi susret sa Games Workshopom je bio davne 1995. godine sa igrom na ploči Hero Quest. Za razliku od dotadašnjih monopolističkih i ne ljuti se naslova, ovo je meni bila prva igra u kojoj su igrači morali surađivati da bi uspješno završili igru. Kao i svaki uspješan naslov, analogni ili digitalni, iste te 95. godine Games Workshop je izdao novu verziju, sad već kultni Warhammer Quest. Nastavak je donio nove mehanike, Warhammer ime i bio po svemu mnogo kompleksnija igra od prethodnika. Imali ste sve elemente RPG naslova, od inventorija do hrpe statistika, a sukobe u igri je rješavala kocka. Ono što je meni tad bilo najzanimljivije, je da se napredak likova mogao prenositi između različitih partija. Sama igra sad košta ruku i nogu na popularnim internet servisima za raspačavanje stvari koje vam više ne trebaju, ali srećom je tu Rodeo Games, koji su odlučili igru prenijeti u novi medij.

Tabletove gore list

Igra je svoj život počela na iOS platformi, pa je kasnije prenesena na PC. Ovo se donekle primijeti u jednostavnom sučelju i ostacima mikrotransakcija. Srećom na PC-u situacija nije tako monetarno izazovna kao u jabučnom dućanu pa će vas dodatni sadržaji koštati malo više u obliku sveobuhvatne Deluxe verzije, koja sa sobom donosi sve dodatne likove s kojima možete igrati, nove neprijatelje i nove podloge za tamnice. Ako se niste odlučili na Deluxe izdanje, svaki od dodataka košta nemalih 3 dolara, pa će igra biti jednako financijski neprihvatljiva kao i njezino tablet izdanje.

Old school makljaža

Još jedna manifestacija porijekla ovog naslova su i opcije. Osim odabira da igrate ili ne igrate u prozoru, daje vam na odabir jačinu zvuka i prikazivanja krvi. Pohvalno je doduše da se može odabrati rezolucija, kao i različit aspekt slike, nešto što često izostaje sa PC portova mobilnih igara.

Igra se odvija na dvije mape. Mapa svijeta, kojom putujete između gradova i tamnice, u kojima se borite protiv prilično generičkih fantazijskih likova. Put između lokacija može biti prekinut nasumičnim susretom, koji će vam priuštiti tamnicu koju niste očekivali.

Nisu prstenova družina, ali mogu proći

Pri ulasku u svako naselje čeka vas uvijek ista animacija, koju na svu sreću možemo preskočiti. U gradu se možete riješiti nepotrebnog smeća, dobiti blagoslov u obližnjoj crkvi i pokupiti nove questove. Tu kraj količine zlata koji posjedujete imate mali zlatni plusić, koji vas može virtualno obogatiti za relativno nerazumnu svotu vaših teško zarađenih novaca iz stvarnog života.

Dungeoni su klasični za ovaj žanr

Tamnice su nasumično generirane, s ciljem da svaki put igrate isto, a opet različito, ali taj sustav ne nudi dovoljno raznolikosti. Varijacije su tu, ali opet nedovoljne za pružiti novo iskustvo. Između većih tamnica je uvijek hodnik širine dvije pločice, pa ćete prakticirat standardnu strategiju tenkovi naprijed, artiljerija straga. Kad naiđete na prostoriju, igra će odlučiti uz pomoć matematičke magije šta se u samoj prostoriji nalazi.

Svega će bit, al neće biti sreće

Sama borba je prilično standardna borba na poteze, s razlikom da kretanje i borba imaju zasebne vrijednosti, pa ćete se moći kretati neovisno o samim udarcima. Za razliku od analogne verzije, gdje svaki igrač kontrolira svojeg lika, ovdje ste prisiljeni sami ko siroče vukeljati četvoricu kroz prilično monotone tamnice.

Pregledno je dok nema gužve na ekranu

Analogna verzija Warhammer Questa nije previše komplicirana. Iako ima dovoljno mehanika da bude kompleksna, nije nepotrebno komplicirana. Ova digitalna verzija vam daje na uvid statistike kojima vaši likovi raspolaži, ali skriva same vrijednosti bacanja kocke, pa vam većinu vremena neće biti jasno što se događa. Vaši likovi će tako mnogo puta, poput nekih vječitih baksuza, promašivati udarce, a opet rado primati udarce koji su prema njima upućeni. Ali sve je to radost nasumično genereriranih brojeva, na kojima se bazira cijela igra. Ovo doduše puno bolje funkcionira u stvarnom svijetu, dok sa par prijetelja bacate kocke, pa se često možete i narugati onima koji su manje sreće ili sa zajedno smo skupa logikom biti zabavljeni grupnom propasti.

A i krvi ne nedostaje…

Krajnji rezultat je taktička igra na poteze, koja se oslanja previše na sreću, a premalo do nimalo na vaše sposobnosti da razješite sukob u vašu korist. Vaši likovi će napredovati nakon svake bitke prikupljanjem iskustva, ali samo to iskustvo neće dobivati kao skupina, nego ovisno o svom učinku. Tako da ćete morati pripaziti da ravnomjerno rapoređujete klanje raznih spodoba između članova tima.

Nisan zgodan, al san nezgodan

Iako igra ne izgleda loše, nikad ne bi pogodili da ju pokreće Unreal Engine 4, super napredno programersko čudo nove generacije. Znam da je igra zaživjela na tabletima, i iako osvjetljenje i razni efekti nisu loši, izgledaju ko da su na silu naljepljeni na pikselizirane pozadine. Refleksije i presijavanja su očito previše za očekivati. Likovi, iako trodimenzionalni, izgledaju kao predrenderirani pikseli. Znam da je ovo igra na poteze, pa se ne mogu očekivati neke nevjerojatne animacije, ali sami pokreti su kruti i prilično bazični.

Mapa na kojoj se igra odvija nije loša

Zvuk i glazba su korektno odrađeni i više nego prigodni, ali opet ništa šta bi se moglo zasebno pohvaliti. Prosječno je riječ koja to najbolje opisuje.

Ostala je samo jedna bljeda slika

Čak i ako zanemarimo da je igra samo port sa iOS-a, ostaje puno problema. Razvojni tim je doslovno prebacio igru sa stola na ekrane, a krajnji rezultat je kao da igrate RPG verziju Čovječe ne ljuti se sami sa sobom. U početku zabavno, ali nedovoljno da potrošite neku zamjetnu količinu vremena. Ako tome dodamo da Deluxe verzija košta nekih tridesetak eura, vrijednost za novac je katastrofalna. Postoji puno boljih opcija za te novce, čak i ako ne računamo na sniženja. Igra je imala potencijala biti solidan dungeon crawler, ali za to bi bilo potrebno malo se odmaknuti od svog analognog predloška i napraviti igru za računala.