Kada Omega Force i Koei Tecmo rade neku igru, dobro znaju za koga je rade. Warriors All-Star je jedan od najnovijih njihovim projekata, hack and slash musou igra kojom su još, prilikom najava, bili oduševljeni svi fanovi žanra, ali i ostalih Koei Tecmo likova koji su najavljeni za ovu cross-over ekstravaganzu. Warriors All-Stars je napokon došao ovoga rujna i donio sa sobom sve posebnosti arkadne verzije, veliki broj likova, akciju i atmosferu žanra, a samim time i puno aspekata koji zahtijevaju podrobnije sagledavanje i procjenu. Isto će se pokušati obaviti u ovoj recenziji.

ZABAVA MOŽE POČETI

Atelier, Dead or Alive, Deception, Dynasty Warriors, Haruka: Beyond the Stream of Time, Nights of Azure, Ninja Gaiden, Nioh, Opoona, Rio, Samurai Cats, Samurai Warriors, Toukiden: The Age of Demons. Ako ste upoznati sa barem pola ovih serijala, onda je svakako i ovo igra za vas. Naime, iz ovih serijala (nekih planetarno popularnih, a nekih opskurnih) dolazi više od 30 igrivih likova u igri, što je i jedna od jačih snaga Warriors All-Stara i opravdanje za takvo ime. I, sasvim je opravdano, Kasumi, Ryu Hayabusa, William Adams, Horō, svi odišu svojim stilom i karakterizacijom kroz jednu čak i pristojnu priču koja omogućuje spajanje svih ovih likova. Naime, kraljevstvo koje počiva na snazi prirodnog izvora je u opasnosti, budući da sam izvor, nakon smrti kralja, ostaje bez svoje moći. Njegovo troje djece, Tamaki i  Shiki, kao i njihov rođak Setsuna pokušavaju vratiti snagu izvora koristeći magiju koja dovodi razne junake iz drugih dimenzija, a ujedno pokušavaju i za sebe preuzeti to prijestolje.

Kad imate preko 30 likova iz tuceta franšiza, solidna priča postaje izazov.

Dolazak svih ovih heroja nije išao planu, tako da su svi raštrkani po raznim dijelovima kraljevstva te kasnije surađuju sa samo jednim od troje djece ( potencijalnih nasljednika) te se bore s druga dva tima kako bi pomogli svojim ”vođama/summonerima” te se u konačnici vratili doma. Priča koja miješa predvidljivu premisu i neke klasične likove također donosi i dobru početnu točku za stvaranje tri navedena ”klana” i tri različite verzije kampanje. Vaše vodstvo i put u priči određen je izborom jednog od likova s kojima ćete igrati story mode, a taj lik će biti logički uparen u frakciju sa sličnim likovima, bilo iz iste franšize ili neke slične. Tako će William iz NiOha biti logički uparen sa Ryu Hayabusom (vjerojatno će i oni, barem izvan Japana, biti najčešći izbor), a Kasumi (moj prvotni izbor) biti će dio Setsunine frakcije zajedno sa Arnice i Marie Rose. Reakcija poznatih likova unutar frakcije biti će važan i zabavna detalj igranja, a njihovi zajedničke moći i potezi poseban doživljaj. Naravno, sve će ovo prvenstveno imati smisla ako bar malo poznajete većinu likova, ili ste bar voljni prepustiti se ovakvom tipu igre i likovima. Unatoč tome što ”zahtjeva” poznavanje svih serijala i barem osnovno razumijevanje ovakvog stila, dizajna i atmosfere, igra ostavlja prostora i za totale početnike što se tiče ovoga žanra, donoseći jasan tutorial, podrobno objašnjavanje svih aspekata igranja i, zapravo, jednostavan i zabavan gameplay.

Što mislite, koliko je ljudi izabralo Hayabusu za početak svog putovanja?

SLASH i HACK ZA JEDNOG I ZA SVE

Igra vas jako brzo, nakon uvodnog dijela i objašnjava svih poteza i mogućnosti dovodi u centralni hub gdje možete razgovarati s NPC-evima, vježbati i kupovati iteme koji vam pojačavaju likove. U početku imate tri lika u timu i s njima ćete obavljati nekoliko početnih misija. Ulazak u misije je u ovoj igri prezentiran preko standardne mape sa izraženim točkama na kojima se preporučuje level vaših likova, stoji glavni cilj misije te moguće nagrade. Nagrade se protežu od novih likova u timu do dodatne zarade experience bodova i širenja vaše vojske po kraljevstvu, kako bi u konačnici vaš potencijalni nasljednik došao do trona. Uz tu glavnu priču, nailazit ćete na svakakve dodatne mini bossove i bossove, posebne dijaloge s drugim likovima i opcionalno obavljanje sporednih misija koji donose određene nagrade. U suštini, sve misije se svode na uništavanje velikog broja protivnika button-mashanjem u koji se ukomponira neka posebna pod misija ako zaštita vašeg vođe da dođe do baze ili skupljanje određenih itema. No, ubrzo postaje jasno da se sve svodi na, za ovaj žanr standardno button-mashanje, trčanje, skakanje i uživanje u svim mogućim potezima. Iako zvuči simplistično, zapravo je dosta zabavno i zarazno, te brzo postane jasno zašto je ovaj žanr i dalje popularan, kako u Japanu, tako i izvan njega.

Koliko je malo posvećeno ičemu u gameplayu izvan samih borbenih poteza, vidljivo je od prvog trenutka kad pokušavate upravljati svojim likom. Kontrole su preosjetljive i vaš lik brzo sumanuto trči po terenu, sudarajući se u biljke, zidove i prolaze, ujedno bez ikakvog osjećaja da udarate u te stvari. Tolika količina neprijatelja na jednom ekranu, očigledno je limitirala izgled svih tih lokacija koje su užasno napuštene, a i svaki njihov dio, onaj koji je nepomičan i onaj koji se doima nepomičnim je praktički beživotan i nepromjenjiv. Skakanja i upravljanje likom u većini slučajeva je kaotično, a samim time i kamera ima svojih problema za vrijeme glomaznijih bitaka. Igra, jednostavno, ne skriva, da smo tu zbog borbe i button-mashanja i svih tih lijepih poteza koji su s takvom lakoćom izvedivi.

Neprijatelji, iako raznovrsni na prvi pogled, zapravo postanu dosta jednolični i predvidljivi

Što se tiče tih lijepih jednostavnih poteza, uz light i heavy napade puni vam se posebna energija s kojom možete izvoditi posebne poteze pritiskom na samo jedna gumb. također, možete jednostavnom kombinacijom dvaju tipki pozvati u pomoć jednog od svojih članova/ica tima i u vrsti tag team napada riješiti se velike količine neprijatelja. Budući da imate u svom timu mjesta za još 4 lika koji vam mogu pomoći, a njihovo korištenje je donekle ograničeno meterom koji se prazni nakon korištenja, u jednadžbu ulazi planiranje kada i kako ćete koristiti pomoć vaših likova. Iako, na onim lakšim razinama igranja, poprilično je svejedno kada to napravite, jer uz njih uvijek imate još neke dodatne opcije i posebne poteze kojima se možete riješiti velikog broja neprijatelja. Također, jedan od novijih i luđih poteza (koji je prezentiran i u gameplay videu ispod) donosi čudan rush mode u kojem uz navijanje vašeg tima ulazite u poluminutno razbijanje svih protivnika i time obavljate ogroman combo napad.

Uz standardno nadograđivanje vašeg lika i tima, u bitkama je dodan i bravery sustav koji se puni kako pobjeđujete sve više neprijatelja, a taj bravery bar je važan za susrete s nekim neprijateljima koji vam mogu zagorčati bitku ukoliko je njihov bravery level veći. Budući da počinjete od nule u početku svake bitke, bravery se puni sa što hrabrijim i luđim napadima na protivnika za što morate dobro proučiti svoju okolinu i krenuti sami u napad prije svoje vojske i prijatelja. Srećom, mapa se nalazi sa gornje desne strane koja jasno označava glavni cilj misije, napučena područja i kompletne dijelove koje možete posjetiti. Na neke možete odmah, na neke morate prije toga pričekati ostatak tima, ili pobijediti preostale neprijatelje, ovisno o misiji i kontekstu. Koliko ovaj sustav donosi prostora za taktiziranje, teško je reći, jer u većini slučajeva, udaranje po tipkama i po svim protivnicima koji se nalaze u blizini, najlakši je i najjednostavniji put do uspjeha u većini slučajeva. Barem na lakšim razinama igranja i za one koji se tek upoznavaju sa ovakvim igrama.

Ludih oružja ne nedostaje

Dodatak svemu ovome je i sistem s kartama koje dobivate u misijama i koje omogućuju nove poteze i pojačavanje statistike vašim likovima. Također, karte se mogu kombinirati, stvarati neke nove, i svakako je jedna zaseban sustav za sebe koji je, u konačnici, možda i postao nepotrebna zanimacija i dodatan aspekt igranja kojeg neće mnogi prihvatiti. Jer, ako se već ide na ljude koji vole akciju i jednostavno izvođenje raznih ludih poteza, ovakav jedan RPG-ast sustav može donijeti više štete nego koristi što se tiče trajnosti. Sve u svemu, taj gameplay već nudi opasnost da mnogi odustanu ili postanu nezainteresirani na pola puta od prosječnih deset sati igre koje je potrebno da se kompletiraju sve tri priče i obave glavne misije.

DANCING WITH MYSELF

Upravo zbog toga je i prava šteta što igra ne donosi neku vrstu dodatnog sadržaj. Multiplayer, online turniri i općenito online igranje bi svakako dobro došlo u ovoj igri. Skupljanje karata, poboljšanje vaših likova, nakon prelaska story modea je, praktički, bačeno u vjetar, a bilo bi sjajno da neki od koncepata iz story modea, kao varijacija capture the flag modea, ili osvajanje tuđih baza, je dio igre sa ostatkom fanova i testiranje vlastitih vještina.

Unatoč tome što nema multiplayera, nikakvog drugog moda, a ima poprilično jednolične neprijatelje i nezanimljivi okoliš, Warriors All Stars nudi veliku dozu zabave. Iako je svojom mehaniku i igrivošću pristupačan svima koji vole akciju i barem neke od velikog izbora likova iz raznih franšiza, poprilično je brzo jasno da će u igri najviše uživati oni koji i inače vole ovaj žanr. Izuzev tih negativnih aspekata igre koje sam ovdje napomenuo, većina ostale prezentacije i korištenja svih tih likova, pa čak i priča, mogu biti lijepi primjer mnogim drugim mash-up cross over naslovima koji se nekad previše trude i naprave krivu stvar ili onima koji uopće ne iskorištavaju sve likove i serijale koji imaju pod sobom. Ovakve igre su tu da ostanu, i vjerojatno ćemo u narednih godinu-dvije vidjeti još koji naslov koji ispravlja neke od grešaka ovdje, a za sve koje zanima zašto – probajte ovu igru.