Poznata table top franšiza World of Darkness polako ali sigurno budi se iz dugogodišnjeg sna. Nije tajna da je već nekoliko godina (a i tko zna koliko će dugo još biti) u pripremi novi Vampire the Masquarade, a dok čekamo na nastavak jedne od kultnih igara s početka ovog vijeka, stigla je još jedna igra smještena u ovaj mračni fantasy univerzum. Ovaj put, umjesto vampira, glavna tema su vukodlaci, a pred nama je gaming adaptacija legendarne franšize Werewolf: The Apocalypse.

Ekološki vukodlaci

Werewolf: The Apocalypse – Earthblood je akcijska avantura s RPG elementima koja dolazi iz dobro poznate, ali slabo eksploatirane World of Darkness RPG franšize, te nam na poseban način otkriva da vukodlaci baš i nisu toliko strašni i zli. Naprotiv, oni su u ovoj igri ujedno i pravi pravcati zaštitnici Zemlje.

Radnja ovog ostvarenja smještena je na sjeverozapad SAD, a bavi se očajničkom borbom ekološki savjesnog čopora vukodlaka da zaštiti Zemlju od zlih korporacija iza kojih stoji misteriozna sila Wyrm. Dio tog eko-terorističkog čopora je i glavni protagonista Cahal, koji je zapravo hibrid čovjeka, vuka i vukodlaka. Naime, zbog spleta nesretnih okolnosti i nemogućnosti da se iskontrolira, on svojevremeno napušta čopor i odlazi da živi u izgnanstvu, no vraća se nekoliko godina kasnije, nakon što njegovom čoporu i šumi u kojoj žive zaprijeti velika opasnost.  Tu počinje naša priča prepuna klasičnih obrta, ali i brutalne i veoma krvave akcije, kakvu i očekujemo od ove legendarne franšize.

Da mi je biti vuk…

Kao što smo već spomenuli, Werewolf: The Apocalypse – Earthblood je brutalna akcijska avantura sa „laganim“ RPG elementima, čija se radnja odvija na nekoliko različitih lokacija američkog sjeverozapada, koje funkcioniraju u formi svojevrsnog huba, prepunog različtih glavnih i sporednih misija. Tu je još i „međuprostor“ fizičkog i materijalnog svijeta, poznat kao Penumbra, gdje nas također očekuje cijeli niz sidequestova i izazova, koji dodatno produljuju trajanje igre.

Budući da je Cahal hibrid, on može mijenjati svoj oblik, pretvarajući se u vuka ili vukodlaka. Igranje sa svakom od njegovih formi ima svoje prednosti i mane. Na primjer, u vučijem obliku možemo istraživati inače nedostupne lokacije provlačeći se kroz uske prostore i ventilaciju. Kao čovjek možemo da komuniciramo s ljudima, da se šuljamo i u na baš najpametnije riješenom stealth modu onesposobljujemo protivnike vlastitim rukama ili samostrijelom. Očekivano, igranje u ulozi vukodlaka definitivno je najzabavnije, a sa sobom donosi žestoku akciju i hektolitre prolivene krvi i otkinutih ekstremiteta. Na igračima je da balansiraju između Cahalovih formi i pronađu svoj način igranja, iako je taj balans pomalo narušen, budući da cijelu igru možete da proletite kao vukodlak, masakrirajući sve pred sobom. Naime, u formi vukodlaka se možete liječiti izvođenjem što dužih i atraktivnijih combo poteza, čime vas sama igra donekle podstiče na agresivni pristup. Neprijatelja u igri ima više vrsta, od običnih ljudi, preko elitnih vojnika, pa sve do specijalaca opremljenih srebrnim mecima. Naravno, tu su i boss fajtovi, koji su nažalost dosta šablonizirani i ne toliko zanimljivi.

Borba u igri bila bi mnogo uzbudljivija, da su protivnici barem mrvicu pametniji. Njihova veoma loša umjetna inteligencija drastično utječe na sam gameplay, pa igra vrlo često ne pruža gotovo nikakav izazov, bez obzira na izbor nivoa težine igre.

Tu je i poseban RPG sistem napredovanja, koji nam pruža priliku da otključamo i nadogradimo sposbnosti glavnog protagoniste. Međutim, kako se uglavnom radi o „lite“ RPG elementima, svi novi skillovi i sposobnosti gotovo i da ne utječu na sam gameplay i ponašanje Cahala.

Werewolf: The Apocalypse – Earthblood je prilično kratka igra. Za njen prelazak potrebno je nekih 10ak sati, a budući da nam osim glavne priče i ne nudi pretjerano mnogo toga, sam njen replay value jako je nizak i ne opravdava prilično visoku cijenu.

AAA bez jednog “A”

Osrednja je situacija i sa samim tehnikalijama igre, budući da sve varira na relaciji „budžet – AA“. Modeli likova su solidni, što se ne može reći za animacije tokom dijaloga, kada sve izgleda veoma plastično. Jednako veliki problem je i dizajn nivoa, koji je, blago rečeno, generičan.

Cijeli audiovizuelni ugođaj donekle popravlja zvuk i žestoki metal soundtrack, koji se jako dobro uklapa u karakter same igre, posebno prilikom akcijskih scena.

S druge strane, kada su u pitanju tehnički aspekti igre, moramo naglasiti još nekoliko velikih problema. Tu je prije svega česti pad frejmrejta, pogotovo prilikom akcionih sekvenci. Prisutna je i tona većih i manjih bugova, dok su učitavanja doista preduga te ponekad traju i duže od minute.

Igrati ili ne?

Na kraju, Werewolf: The Apocalypse – Earthblood je solidna akcijska igra kojoj njena budžetnost jednostavno ne dozvoljava da se izdigne iz mase sličnih ostvarenja. Zbog svoje kratkoće i tehničkih problema, trenutno ne vrijedi tih 50ak eura, koliko košta. Zato, ako zaista želite da zaigrate ovo ostvarenje, najbolje je da pričekate neku rasprodaju.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.