Prva recenzija i odmah težak zadatak. Where Angels Cry, igra koju su napravili Hrvati. Naravno želim kao i svi dati ovim ljudima šansu, pohvaliti svaki njihov uradak, samo zato što su „naši“. Naravno tu odmah dolazi do sukoba interesa jer koliko god bio sretan što i Hrvati izdaju igre, moram barem donekle biti objektivan jer ipak igre nisu jeftine. Dakle, u ostatku teksta, pokušat ću na najbolji način i s minimalnom dozom subjektivnosti napisati nešto o igri…

Obećanja i očekivanja

Početak igre je u srednjem vijeku, u Rimu. Igrač je stavljen u ulogu svećenika koji mora istražiti nestanak drugoga svećenika koji se zove brat John. Igrač kreće na putovanje u samostan koji se nalazi negdje u Alpama gdje se uz sam nestanak svećenika događaju i neke druge, prilično neobjašnjive stvari.Tako se u samom zapletu nalaze i kip koji plače krvave suze, templari, čudne stvari koje se događaju noći, preplašeni seljaci koji ne znaju u što vjerovati. Sam početak obećava intrige, mistiku, vjerski motive, ubojstva. Sama uvodna animacija je odrađena poprilično dobro i sve pohvale na ovom uvodu. Ipak imam možda jednu primjedbu, čisto onako subjektivne prirode. Sama hrvatska mitologija i folklor su poprilično zanimljivi. Bilo bi zanimljivo da je ekipa iz CateiaGamesa odlučila iskoristiti Hrvatsku kao setting za priču. Čisto onako da napomenem za neku buduću igru. Iskreno bilo bi mi zanimljivije da se svećenik zove Ivan, umjesto John, ali to je stvar za neku buduću raspravu. Dakle nakon relativno zanimljive i intrigantne animacije, onako nabrijan krećem i u samu igru…

Onako na prvi pogled…

Prva stvar koju sam primijetio je grafika. Nisam osoba koja pati za grafičkim perverzijama, ali nekako upada u oko. Igre ovoga tipa inače imaju lijepu, čistu grafiku jer ipak tražite skrivene objekte po ekranu. Jednostavno to je jedan od preduvjeta da bi se ovakva igra mogla igrati. Ako ne mogu razlikovati škare od bacača plamena, nekako mislim da je cijela mehanika same igre narušena. WhereAngelsCry nije nipošto ružna igra, ali da postoji prostor za poboljšanje, postoji. Ne znam kakav budget su ljudi imali, ni s koliko su vremena raspolagali, ali igra pati od nekih početničkih promašaja i stvari koje su odavno trebale biti stvar prošlosti. Same teksture su poprilično jednostavne, tijekom cijele igre se provlače nekakvi dosadni zemljani tonovi koji samo narušavaju sam izgled. Očito je i da su dizajneri posezali za jeftinim i nimalo pohvalnim rješenjima kao što su copy- paste taktike. I na kraju izostanak bilo kakvih animacija kod likova koje srećemo. S druge strane moram pohvaliti glazbu u igri i glasove samih likova. Dijalozi su napisani poprilično dobro, a i izgovoreni tekst je odrađen više nego korektno. I nakon toga čovjek još više žali zbog propusta koji su napravljeni pri samoj grafičkoj izradi igre.

Klik tu, Klik tamo

Sam gameplay je poprilično klasičan. Pred vas su stavljeni problemi koji mogu biti riješeni pronalaskom određenoga predmeta ili kombinacijom dva predmeta. Ništa revolucionarno. Naravno nitko i ne očekuje nikakva revolucionarna rješenja ni nikakve revolucionarne pomake. Dakle igra pred vas stavlja jedan glavni zadatak i više manjih koji nakon što budu riješeni, većinom daju nekakav objekt koji će vam pomoći u glavnom zadatku. Zagonetke su raznolike i stvarno tu ima svega. Glazba, slagalice, kombiniranje, brave… U svakom slučaju pohvalno i dosta raznoliko. U igri također postoji i opcija i razgovora s ljudima. Ako vam se dogodi da zapnete i ne znate što dalje, lijepo porazgovarajte s nekim u blizini i dobit ćete dovoljno informacija da nastavite dalje. Što se same igrivosti tiče dobio sam ono što sam očekivao… I nisam bio razočaran. Dakako, nije sve savršeno. Igra je kratka, ali stvarno kratka. Dva sata, možda koji minut više. Opcije za težinu igre nemaju apsolutno nikakvoga primjetnog efekta na samu igrivost. Razumijem želju za približavanjem samoga naslova igračima, ali pojednostavljivanje igre i na najtežoj razini je nepotrebno.

I na kraju…

Sad dolazi onaj težak dio. Ponesen patriotizmom i ponosom na djelo Hrvata, stvarno sam želio dati malo višu ocjenu. Igra je točno onakva kakvu sam i očekivao. Prostora za napredak ima i to dosta prostora, ali iskreno Cateia Games iz naslova u naslov popravlja stvari i radi sve kvalitetnije i zanimljivije igre. Priča ove igre je puni pogodak iako sam kraj djeluje malo nedovršeno. Uzimajući u obzir i vrijeme i novac kojim je ovaj studio raspolagao, na kraju Where Angels Cry, nije uopće loše djelo, dapače poprilično solidna igra koja će se svidjeti većini igrača koji vole avanture i traganje za skrivenim objektima na ekranu. Nadam se da će se sljedeća igra odvijati u Hrvatskoj, valjda će netko iskoristiti sva ta praznovjerja i sve te priče iz davnina kojima ta zemlja obiluje.