Direktor ste uspješne firme. Došla vam je mlada osoba na razgovor za posao. CV je dobar, osoba simpatična, komunikativna i znate da će dobro odraditi posao. Međutim, nešto nedostaje. Ni sami ne znate što točno. P.S. nije plava članska iskaznica. Takav je slučaj i sa ovim naslovom. Ne mogu mu naći pravu negativnu kritiku, ali nešto nedostaje kako bi užitak bio potpun.

Izgled ovog platformera je dobar. S obzirom da sam više verziran u Nintendovim igrama, za usporedbu koristim Kirby’s Extra Epic Yarn (lijevo). Where’s Samantha (desno) iako izgleda puno ispranije u svojim bojama (Snyder cut), nadoknađuje to detaljima u teksturama. Cijeli svijet je uzorak tkanine, a predmeti koji ga ispunjavaju i na velikim ekranima izgledaju impresivno. Ponekad su toliko detaljni da zaboravim da je Nintendo Switch ipak samo 1080p.

Osim Samanthe (okrugla narančasta krpica) koja je navedena u naslovu, tu je i glavni lik George (četvrtasta crvena krpica). Njih dvoje su dvije zaljubljene krpice, no jedan povjetarac ljubavnu priču pretvori u dramu, te Samantha biva otpuhana u jedan čudan svijet. Slika iznad i ispod su primjer kako vam se prezentira priča u ovoj igri.

Bez brige, ako nemate volje čitati, možete slušati. Za naraciju je zadužen komičar Rufus Hound i daje dodatni štih cijeloj priči. Sama priča nije nešto ni duboka ni komplicirana, no u sebe ima utkana i egzistencijalna pitanja, duboke filozofije i sl. Ne, ovo nije sarkazam. Mislim ozbiljno. Pojedini elementi igre su iskorišteni kako bi si postavili neka bitna pitanja i preispitivali vlastitu svijest. To vam prepuštam da iskusite detaljnije kroz gameplay. Kako prelazite staze, tako vam se otvaraju nove stranice. Međutim, kako bi vam priča bila dostupna morate u prethodnoj stazi skupiti sva ”slova”. Bez brige, većina vam je usput radi samog dizajna staze i uz minimalni trud ih skupite. Kroz 50 staza koju igra nudi, dogodilo mi se da sam jedno jedino promašio. Uvijek s možete vratiti pa nije problem, a imate i klizni indikator koliko cca posto slova ste skupili u danoj stazi.

Gameplay je u startu odlično koncipiran. Progresija je postepena i ugodna. U početku imate jednostavne zagonetke, a na kraju je kaos i sve ovisi o savršenom tajmingu. Okosnica gameplaya je sposobnost igrača da se spaja i razdvaja sa svojim klonovima. Na jednoj od prvih staza čete naletjeti na nešto nalik cvijetu od tkanine. Kao i sa gljivom iz Super Maria, efekt je rast. Vaš lik iz crvene krpice pređe u plavu krpicu puno veće težine. No za razliku od Talijana, vi u tom trenutku stečete sposobnost da se u bilo kojem trenutku razdijelite na dvije crvene lakše krpice. Upravljati možete istovremeno samo s jednom dok ostali spavaju. Da, ostali, ne druga krpica. Možete još jednom ”otežati”, odnosno imati 3 odvojene crvene krpice ili jednu ljubičastu.

Valja napomenuti da su dvije odvojene crvene krpice lakše od jedne plave. Jedan i jedan nisu dva nego jedanaest. Većina mehanika se svodi na težinu vašeg lika/likova. Platforme koje su vezane elastičnim konopima, odskočne daske, rotirajuće platforme, klizna vrata, ogromni blokovi, poluge i sl. su obojani odgovarajućim bojama kako bi u svakom trenutku znali koja težina lika vam je potrebna. Težina zagonetki kreće od očitih laganih do kaotično ali ne prekomplicirano, te nije ovisna o uzrastu koliko o samoj koncentraciji i predanošću prema rješavanju iste. Ginut ćete svako malo, bilo od lasera, pada, šiljaka, ljubavi, no na sreću su check pointovi na svakom uglu i odmah vas respawnaju. Staze su kratke. Svega koja minuta, a gotove su u trenutku kada aktivirate čep/ove na kraju staze. Jedina kvaka je što su čepovi aktivni samo dok vam lik stoji ispred, pa u nekim trenutcima morate tempirati skok na odskočnu kako bi ih sve aktivirali u istom trenutku.

Osim klonova, odnosno četvrtastih crvenih krpica koji su klonovi glavnog lika Georga, kroz priču naletite još na dvije krpice. Neću ih imenovati da ne idem u spoilere, ali su na slikama u recenziji. Jedna je lakša i posjeduje duži skok (glide), a druga je viša i posjeduje dupli skok, dvoskok (double jump). Ovisno o tome kojom krpicom upravljate u trenutku pritiska tipke za spajanje, novonastala plava ili ljubičasta krpica nasljeđuje njenu sposobnost.

Na koncu bi se za igru moglo reći da je kao moja današnja recenzija. U redu, sve je tu, sve štima, odrađeno kako treba, ali fali ono nešto. Možda glazbena referenca? E, to nadoknadite u komentarima kada Goodgame.hr podijeli ovu recenziju na Facebooku. Ukoliko isti bude radio. Ne znam… možda ponovno procure nekakvi dokumenti u javnost pa se sruši.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.