All right you.., worms!

Crvi… Sinonim za (prvenstveno multiplay) napucavanje i smijeh. Zaista, ova jedinstvena franšiza uveseljava nas već punih 17 godina, vjerovali ili ne. U zadnje vrijeme čak svake godine. Nevjerojatna je popularnost i zaraznost jedne tako jednostavne i “sirove” igre za koju vjerojatno znaju svi koji su ikad posjedovali bilo kakav komad hardware-a koji je bio sposoban zavrtiti bilo kakvu igru… Ahhh, Amiga 500 na kojoj sam se prvi put susreo s ovim krvoličnim živinama…

Uglavnom, Worms Revolution naziv je ovogodišnjih crvića i kako kaže naziv, u serijal unose nešto novo i nešto divlje. Na sreću, ovo nije još jedan pokušaj prebacivanja wormsa u 3D okruženje (koji je ipak, propao), već klasični crvi u, recimo 2.5D okruženju. Jednostavnost, zanimljive mape, krvožednost i hrpa oružja… Iako su Wormsi već godinama na svom grafičkom maksimumu, recimo da je ovaj nastavak malo šareniji i malo ljepši. Nebitno zapravo…

Lijepo i šareno…

U igru nas uvodi glas komičara Matta Berrya koji glumi sadističkog snimatelja dokumentarnih filmova (?!?) i svojevrsnog vam mentora, naratora i velikog vođe. Ovdje već otprilike shvaćate što možete očekivati… Tokom igre naslušati ćete se zbilja smiješnih provala i tipičnog britanskog humora koji me znao podsjetiti čak i na kultne Monthy Pythonovce.

Single play se sastoji od kampanje sa 32 levela i puzzle moda sa 20 levela. U prijevodu, to je mnogo, zaista mnogo sati igre, pogotovo ako se osjećate hrabro i pokušate pobijediti malo jači computer AI. Ovdje leže neki problemi Worms Revolutiona. Kamera je previše čudna. Ukratko, ili je preblizu ili je predaleko od zbivanja, a prečesto trza i “leti” po mapi. Nadalje, težina neprijatelja. Svi koji su ikad pokušali prijeći single kampanju bilo kojih Wormsa u jednom trenu su bacali tastature i miševe po sobi, proklinjajući te male gmizavce. Ni u Revolutionu nije ništa drugačije, štoviše, situacija je i gora. Na ponekim misijama ćete izgubiti sate i sate samo zbog toga što vam je neprijateljski AI u zadnjim sekundama meča na izdisaju snaga pospremio granatu ili projektil iz zolje točno u guzicu… Najčešće lansirajući je preko 28 brežuljaka, objekata i kroz 3 rupe kroz koje ste mislili da ni vaš crv ne može proći… Uglavnom, čeličite svoje živce.

Također, moram napomenuti kako sam očekivao više okruženja u kojima se borite. Mape su zaista raznolike, kao i uvijek, ali imate samo 4 okruženja u kojima se te mape nalaze. Sewers, Beach, Spooky i Farmyard. Dolaze i DLC-ovi, naravno… Opet, više – manje, nebitno. Single play je tu samo da bi vas upoznao s novinama koje donosi ovaj nastavak, Wormsi su ionako sinonim za multiplayer…

Direct hit, a tek će sletjeti na minu…

Revolution!

Budimo realni, koliko god ova franšiza bila zabavna i zarazna, Team 17 je bio svjestan kako im treba nešto novo da bi još jedne godine privukli igrače. Ipak se Wormsi nisu previše mijenjali u cijeloj toj svojoj 17-godišnjoj povijesti. (Osim tih nesretnih Wormsa 3D.) Tako ove godine imamo nekoliko noviteta koji nisu baš revolucija pošto svaki ima svojih pozitivnih i negativnih strana. No, nisu ni za baciti jer igri daju jedan novi taktički segment.

Prvi novitet koji ćemo spomenuti je – voda. Kao i uvijek, voda je za crve kobna, a u Revolutionu možete naći kojekakve “džepove” na mapi koji sadrže vodu ili boce vode koje je moguće raznijeti. Također, dodaci ogromnom arsenalu oružja ove godine su i pištolj na vodu, kao i vodena bomba. Kako to funkcionira? Pa, možete potopiti nekoliko crvića u određenoj dolini na mapi, gdje oni na svakom “turnu” gube ponešto energije. No, onaj zanimljiviji i ubojitiji princip je da ih pomoću vode jednostavno isperete sa mape u more/kanalizaciju/nešto treće… Ovo je iznimno zanimljiv taktički segment, no dosta puta će vas upotreba vode razočarati pošto se ona ponaša više poput nekog gela i nećete baš uvijek uspjeti u naumu, iako ste sve odigrali savršeno.

Nadalje, imamo razne objekte na mapi koje je moguće uništavati, pomicati i koristiti kao zaštitu ili kavez. Uz već navedenu bocu vode koja uništavanjem ispusti veliku količinu – pa vode, imamo zippo upaljače koji eksplodiraju, mrtve ribe koje truju okolne crviće, školjke koje ne rade ništa posebno itd… Ovo zbilja nije revolucija, ali te predmete sada možemo i pomicati po mapi pomoću novih “oružja” kao što su telekineza ili UFO (Dakle, dolaze izvanzemaljci i određeni predmet premještaju po mapi.), te tako dodatno pakostiti neprijatelju. Jedan problem je što često ti predmeti koje bi trebali uništiti mogu izdržati zavidnu količinu paljbe, pa se izgube i 3, 4 poteza samo radi uništavanja objekta koji na kraju i ne pomogne previše u borbi…

Velika zelena riba smrdi… i truje…

Treća inovacija koju nalazimo u ovoj igri su klase. Vaši vojnici crvi sada su podijeljeni u 4 različite klase, Soldiers, Heavies, Scouts i Scientists. Heavy crvi, kao što i naziv kaže su, tenkovi. Iznimno jaki, kako defanzivno, tako i ofenzivno, odnosno zadaju veliku količinu štete, a s druge strane, teško ih je ubiti. Međutim, jako su spori i nepokretni (da ne pričamo o skakanju), te ih je muka koristiti. Kako je svaki “turn” vremenski ograničen, najjednostavniji način njihovog premještanja po mapi je teleportacija.

Scouti su, s druge strane, potpuna suprotnost. Slabi i ranjivi, ali izuzetno brzi i agilni. Lako prelaze velike udaljenosti na mapi, a posebno su efikasni pri korištenju jet packa ili ninja rope-a. Scientistsi su također pomalo slabiji, ali svaki puta kada je njihov “turn” cijela ekipa dobije 5 “healtha”, a defanzivna oružja koja oni postave (sentry gun npr.) su moćnija nego inače. Soldier klasa su obični crvi kakve poznajemo oduvijek, dakle mješavina prethodno navedene 3 klase.

Ekipa…

Sve ovo dolazi do izražaja u multiplayeru (online ili offline), te podiže taktičku razinu i mogućnosti u ovoj igri. Single play kampanje su zanimljive i zabavne (iako ponekad frustrirajuće), ali Wormsi su na kraju krajeva ipak igra koju igrate protiv svojih prijatelja. (Ili neprijatelja…) Neopisivo veće zadovoljstvo donosi brisanje s mape prijatelja koji sjedi do vas nego kompjuterskog AI-a. Također, jedna od najboljih strana Wormsa (ako ne i najbolja) je gledanje ljudskih pogrešaka. Situacije kada umjesto lansiranja bazuke greškom skočite u vodu ili pobijete vlastite crve ili zadnjim odlučujućim pucnjem iz blizine promašite znajući da vas čeka bejzbol palica u čelo i torpediranje u vodu… Takve situacije su neprocjenjive i upravo to održava Wormse svih ovih godina.

Naravno, u igri možete stvoriti sami svoj neustrašivi tim gmizavaca dajući im imena, šešire, kape, naočale, naglaske, izjave i različite nadgrobne spomenike. Svaki pravi tim mora imati svoj jedinstveni ratni stil… Ogroman arsenal oružja na koji smo navikli je opet ovdje, pa tako i dalje uživamo u razornim banana bombama, letećim ovcama ili Holy Hand granatama. Opcije za customizaciju su nebrojene, pa tako možete borbu uređivati kako vam volja. Ništa novo, ali čovjeka opet veseli. Također, ukoliko vam se ne sviđa opcija crvljih klasa, iste možete uređivati, pa se boriti samo sa soldierima, samo sa scoutima itd…

Stara eksplozivna baba je opet ovdje, haha!

Old chap…

Što reći na kraju ove recenzije. Ovo su dobri stari Wormsi i to je to. Team 17 ove godine je uveo pristojan broj inovacija u isto vrijeme ne kvareći onaj osjećaj jednostavnosti i zabave na koji smo navikli od njih. Nisu sve inovacije savršeno pogođene, no nisu niti loše, a na kraju to i ne utječe previše na sam gameplay. Klase vojnika su definitivno taktički plus ove igre i preporučio bih svim ljubiteljima Wormsa da svakako probaju i ovaj naslov.