Iskreno, lako je bilo povremeno zaboraviti  da ova igra dolazi. Iako smo na GoodGameu pisali o njoj, nekako je zametnuta iz određene ”rubrike pamćenja” (ili lišena svojevrsnoga hypea) sve dok se odjednom nije pojavila na virtualnim policama početkom rujna. Wormsi su izlazili zadnjih nekoliko godina, u 3D-u, na mobitelima, pa i na Facebooku, sa raznim velikim i manjim inovacijama, no unatoč tome interes za serijal je često opadao. Neke od igara su bile lošije, neke jako dobre, pa i proglašavane u nekim recenzijama kao najbolje Worms igre do sada. Možda je stanje bilo ipak malo problematičnije, ili su Worms igre postale predvidljivije nego inače budući da se Team 17 sa Worms WMD pokušao praktički vratiti korijenima. Povratak starih kontrola i sučelja, humor te grafika neodoljivo podsjećaju na najbolje Worms igre koje su mnogi (među kojima sam i ja) ostavili u sjećanju kao najbolje igre u serijalu (unatoč preko deset novijih nastavaka u zadnjih deset godina). Kako se Wormsi snalaze u prvoj svojoj pustolovini na konzolama ove generacije i kako su se vratili na stare staze slave, provjerite dalje u recenziji.

Bez mini crtića Worms WMD bi bio lišen dijela šarma serijala

OD ’95e PA NADALJE

Malo tko danas ne zna za osnovan koncept Wormsa koji je obilježio mnoge gaming živote u zadnjih 20 godina. Objašnjavati koncept Wormsa isto je kao objašnjavati o čemu se radi u novom Pro Evolution Socceru ili Call of Dutyju. No, za svaki slučaj, ukratko se može reći da kontrolirate svoj tim antropomorfnih crva koji sa raznim oružjima i power-upovima moraju eliminirati sve crve iz protivničkog tima. Iako single play ima svoje zasebne zadatke i zanimljive misije, vrhunac igre je prvenstveno multiplayer kada se mogu istovremeno (točnije rečeno, na poteze) sukobiti i do 4 različite ekipe. Naravno, ideja nije dovoljna, što su dokazale i neke novije Worms inkarnacije, nego ista mora biti potkrijepljena odličnim kontrolama, vizualima, izborom oružja (koje ne čine samo jednostavna bazooka, pištolj ili granata koje viđamo u mnogim pucačinama), mora zadržati jednostavnost kombinirajući koncept sa svega par malih doziranih inovacija. Worms igre krase i (ponekad iritantni) glasovi članova/ica vašega tima, kao i zanimljive lokacije (arene) i humor koji je sastavni i bitni dio cjelokupnog doživljaja. Worms:WMD snalazi se dosta dobro na svim tim poljima i, unatoč vremenu, pobuđuje nostalgična pozitivna iskustva koja su mnogi dobili kroz igranje prva tri nastavka, eliminirajući neke nove ideje koje su nastale u nekim kasnijim nastavcima (poput klasa), kao i 3D grafiku. Ne kažem da su 3D Wormsi bili loši, niti da neće doći još jedni 3D Wormsi u budućnosti, no ne mogu sakriti oduševljenje ovakvim vizualnim stilom, pogotovo jer nisam popratio zadnjih nekoliko Worms igara koje su se vraćala 2D stilu.

Veliki izbor dodataka za vaše crve (od vizualnih do govornih) dio je zabave

Daleko od toga da WMD nema inovacija. Ona najveća je mogućnost craftanja novih oružja za vrijeme bitke. Skupljajući potrebne dijelove možete izgraditi neka od jačih oružja koje nemate od samog početka i tako dobiti veliku prednost nad drugim protivnicima. To se, začudo, odvija dosta jednostavno, sa dodatnim tabom u vašem inventoryu oružja, a uređivanje craftanja možete obavljati dok čekate svoj red za ponovno igranje. To svakako daje dodatnu zanimaciju dok čekate da vaš protivnik (ili više njih) obavlja svoj red i planira potez kojim će vam zakomplicirati život, a dodatan plus je što za vrijeme online igranja vaši protivnici ne znaju što craftate. Velika šteta što se tiče ovoga, a i biranja oružja općenito jest što je izbornik za oružja prokleto premalen. Teško je razaznati što je ”bazuka”, a što baseball palica, koju vrstu mina planirate baciti i jeste li aktivirali izradu nekog oružja ili ne osim ako se ne približite televiziji na 20tak centimetara. Preglednost arena je riješena sa zoom in i zoom out opcijama, no nigdje u igri nema nikakve opcija kako da povećate izbornik s vašim oružjima.

ARSENAL PUNIJI NEGO IKAD PRIJE

Što se tiče već spomenutih arena, ima ih svakakvih – većih, manjih, s više zamki, manje provalija, zabavnih, dosadnih, ali i sa određenim građevinama u koje možete ulaziti. U tim građevinama (mali dvorci, kolibe) možete se sakriti od protivnika koji ne može vidjeti u unutrašnjost osim ako i njegov crv nije unutra, a usto razne kutije (od onih koje sadrže oružja, health ili dijelove za craftanje novih oružja) se nalaze u njima i donose dodatne pogodnosti. Uz ubijanje vremena koje donosi craftanje oružja ovakve građevine su super dio u multiplayeru budući da pogled unutra ima samo osoba čiji se crv nalazi u njoj i čiji je crv na redu za igranje. Kada se sve zbroji, činjenica da vaš protivnik nikad neće znati gdje ste očito u dvorcu i koje ste točno oružje napravili sve dok ne osjeti na svojoj koži (tj. crvima) velika je stvar koja poprilično osvježava već poznati način igranja ove igre.

Ukoliko nemate TV preko cijeloga zida, biranje i prepoznavanje oružja bi vam mogao biti veliki problem

Još jedna inovacija su vozila kao što su mech, tenk i helikopter. Iako ova vozila imaju razornu moći i velike sposobnosti, ne upleću se toliko često u igru i nisu nadmoćni naspram svih drugih crva. Nerijetko se događa da je čak bolje opremljen inventory sa bazukama i holy hand granatama i uvježbano ruka puno bolja opcija za igranje nego nekontrolirano pucanje iz helikoptera ili skakanje preko provalija unutar mecha. Sve te opcije nude svoje prednosti i mane, a na samim igračima/icama je ostavljeno za izabrati koji aspekt igranja će usavršavati i koliko će ići na silu s vozilima (ukoliko ih se dočepaju na stazi) ili će iz daleka gađati snajperima i bananama.

Što se tiče svih onih klasičnih oružja, mnogi klasici su se vratili –  banana bombe,  holy hand granate, homing missile, super sheep i sheep bombe, kao i uvijek zabavna baseball palica i blowtorcha kojim bježite od protivnika u najgorim trenucima (ili se probijate do nekog protivničkog crva koji od vas pokušava pobjeći) upotpunjeni su mnogim novim pridošlicama među kojima valja izdvojiti Goat-on-a-Rope, Dubstep Gun, O.M.G Strike i Bazooka Pie. Većinu novih i starih oružja, kao i sam sustav kontrola i razne strateške opcije moći ćete uvježbati u Tutorial modeu koji vam nudi dodatne nagrade za vaš tim ukoliko završite određeni zadatak unutar zadanoga vremena.

GDJE SU MOJI?!

Bez prave momčadi iza vas, put do uspjeha će biti puno teži. Srećom kod stvaranja vašeg tima kojeg vodite kroz single play i multiplayer bitke tu su sve one stare i lijepe sitnice – davanje imena timu, svakom pojedinačnom crvu, uređivanje njihovog izgleda, vrste glasa, grobova i pobjedničke himne. Kolekcija koja se nalazi u ponudi je sasvim solidna, a kroz igranje single player misija kao i obaranje rekorda u tutorialima otvarate još više opcija i popunjavate tu kolekciju. Kontrole, koje su znale biti boljka nekih prijašnjih Worms igara, ovdje su izvedene dosta dobro. Dodatan plus je dodatak pri izboru kontrola – možete izabrati sasvim novi sustav komandi ili se okrenuti klasičnom, u ovoj igri nazvanom, Armageddon načinu. Iako je ponekad teško specificirati što to sve, izvan rečenog, čini WMD najbliži Armageddonu, konačno zadovoljstvo igrom je sasvim sigurno jednako tom nastavku, barem iz moje perspektive. Doduše, količina igranja prijašnjih par nastavaka je u mom slučaju bila dosta mala, pa možda i to treba uzeti u obzir.

Drogba na vrhu svijeta

Online igranje čini okosnicu igre, a toga su momci i cure iz Team 17 poprilično svjesni. U ponudi su ranked 1 na 1 bitke, brze unranked bitke, uređivanje vlastitih preduvjeta za igranje online mečeva(dvoje ili do šest timova, i tri razine težine) kao i stvaranje privatnih mečeva. Praktički je sve isto kao i kod lokalnog multiplayera kojeg volimo još iz devedestih, a inovacije koje su došle sa WMD-om taman su dovoljna svježina da svi moraju ponovno vježbati i nanovo primjenjivati već stečene vještine kako bi bili uspješni i u ovome nastavku. Ponekad postoje problemi sa pronalaskom protivnika, pogotovo ako odredite neke kriterije za igru (poput težine ili broja timova) no to opet može biti sasvim dio osobnog iskustva koje se dogodilo prilikom igranja.

DA ILI NE?

Humor, kontrole, načini igranja, suzdržani, ali zadovoljavajući single play, nova i stara oružja i online igranje čine Worms WMD potpunim iskustvom igranja Wormsa. Preudvjet je, naravno, da vam se ovakav tip igre sviđa. Nikako nije igra godine koju svako treba probati i kojem se treba sviđati, no kod mene je svakako jedan od hitova godine. Hoće li izdržati da bude multiplayer pomama cijelu godinu ili će ubrzo biti zaboravljena? Ostaje da vidimo. U svakom slučaju, ima potencijala za veliki uspjeh.