Krajem prošle godine došla nam je zanimljiva platformska avantura koja kombinira žanrove, ali i ciljane skupine igrača/ica. Puna slatkaste rime, plišanih životinja, šarenih lokacija i zanimljivog napredovanja kroz šivanje novih dijelova tijela koji vam otvaraju nove mogućnosti, Woven je nova igra kojoj moramo dati svoj sud. Kako je prošla, saznajte dalje u recenziji.

I, uistinu, bijaše tako

Woven nam dolazi od nizozemskog studija Alterego Games, zanimljive ekipe koja uz ovu igru radi i na drugim projektima koji su vezani za aspekt proširene stvarnosti, ali i na drugim stvarima izvan samih igraćih proizvoda. Nekako je onda i logično da je Woven jedna eksperimentalna kombinacija svježine, poznatih gameplay elemenata i slow-paced ritma sa ambijentalnim zvukovima.  Također je zanimljiva i sama premisa igre. Naime, u glavnoj ulozi su Stuffy i Glitch – Stuffy je plišani slon koji je izgubljen u svijetu tkanine, koji pronalazi Glitcha, mehaničku muhu/pticu/stroj koji se izuzetno boji nepoznate prijetnje i koji je već propatio neke sukobe u ovom mirnom i šarenom svijetu. Stuffy i Glitch odmah postaju partneri, a partnerstvo se prvenstveno očitava u tome što kroz Stuffya i njegove sposobnosti i zaštitu Glitch prolazi kroz nove dijelove svijeta, dok Glitch otvara mogućnosti Stuffyu sa mogućnošću upravljanja šivaćih strojeva koji mu mogu podariti novi izgled, nove dijelove tijela na uzorku drugih tkanina, boja, i životinjskih oblika što mu daje zauzvrat nove razne sposobnosti. Pletenje i sklapanje raznih boja, obrazaca, uz slatkastu atmosferu poznata je stvar mnogima koji su igrali, recimo, Little Big Planet samo što je ovdje sve ostalo dosta sporije i manje ”stresno”. Doduše, možda je to jedan od glavnih aspekata igre, morao bi biti zapravo, budući da se reklamira kao ”meditativna puzzle igra sa opuštenim gameplayom”.  Koliko je zabavna uz sav taj spori ritam, to je već druga priča.

Primarna zabava je upravo u tom uređivanju vašega lika. Dodavajući mu novu tkaninu, tj. nove uzorke, Stuffy će moći proći kroz određene prepreke i doći na nova područja. Sa određenim rukama, ka što su ruke svinje, recimo, Stuffy će moći pomicati određene blokove po putu, sa novim nogama ćete šetati brže ili pak skakati, i slično. Sve je, naravno, napravljeno dosta nevino i dječje, ne radi se tu o pravim udovima, sakaćenju životinja i slično, već samo o bezazlenom uređivanju i ”krpanju” svoga junaka, a te nove uzorke, boje, dijelove tijela, nalazite također kroz istraživanje i obavljanje određenih mini-igara/zagonetki. Ništa nije toliko teško, ništa nije preveliki izazov, dapače, glavni izazov je istraživanje svih tih lokacija, slušanje priče i razotkrivanje nekih neočekivanih zapleta. Pod ”slušanje priče” mislim da na ulogu koju ima narator sa britanskim naglaskom, onakvog kako često viđate u dokumentacima na National Geographicu. Posebna draž je što narator pripovijeda Stuffyjevu i Glitchovu komunikaciju, strahove i motivacije kroz rimu. Opet, dodatan je taj aspekt koji vuče više na igru za one najmlađe, iako bi pojedini dijelovi igre ipak mogli biti malo kompleksniji (ako ne već teški) da sami prelaze kroz njih.

Urđeivanje vašeg lika je svakako jedan od najboljih aspekata igre koji…

Atmosfera je svakako vrijedna pohvale, prvenstveno umirujuća glazba koja odgovara cijeloj temi koja iza svega toga skriva neke dinamičnije dijelove i zanimljive aspekte koje ćete otkrivati kroz igranje. Neki dijelovi će vas svakako nasmijati, kao što je divovska plišana kobra napravljena od kariranih uzoraka, plišane ovce koje bježe od vas i slično. Ne može se poreći da je igra, sve u svemu, jako vedra, puna sunčanih lokacija i dosta nevinih problema, sa dosta zabavnim uređivanjem glavnoga lika, skupljanja tajnih tkanina i boja po raznim veselim lokacijama i nešto je što bi, u svakom slučaju, trebalo donijeti zadovoljštinu mnogima, bez obzira na dob.

…može imati katastrofalne posljedice, ako nemate ukusa

Doduše, kad se uzmu svi pozitivni aspekti, neki nedostatci izlaze na površinu. Prva stvar je ponekad zbunjujuća orijentacija i lokacije koje ipak znaju biti dosta jednolične. Tu mislim prvenstveno na pojedine dijelove iste lokacije, ne na zasebne nove dijelove svijeta koje posjećujete (i koji imaju svoje posebne vizualne draži). Nekad ćete previše lutati kako bi shvatili da postoji još jedan puteljak koji ”na prvu” nije bio baš očit, a Stuffyjeva nemogućnost skoka ili trčanja svakako usporava cijeli progres. Nekad je jednostavno prespora, a usto nije pregledna pa se možete uhvatiti da gubite vrijeme na neke dijelove koje ste već prolazili ili na dijelove koji imaju jasno rješenje koje nije baš vizualno bilo vidljivo. Stuffy je općenito dosta trom i nekad ipak previše onemogućen u prelasku nekih puteva. Jest malo apsurdno tražiti više od plišane igračke, no svejedno, vidjeli smo neke prilično agilne i brze u raznim video igrama. Također, nakon nekog vremena je glavni dio igre već dosta poznata rutina – traženje stroja koji sa kratkim izazovom omogućuje novi obrazac za uređivanje Stuffya, uređivanje Stuffya, dobivanje nove sposobnosti, prelazak prepreke s novom sposobnosti, ”slikanje” i skupljanje novih uzoraka tkanine, dolazak na novi dio, pa opet sve ispočetka. Rutina nije ništa loše, no odaje da igri ponekad nedostaje malo ambicioznosti na tom području. Ako pristupimo igri da jest primarno za mlađe, onda je iz toga pogleda i više nego solidna. Pogotovo jer se radi i o indie igri.

Karirana zmija je samo jedna od simpatičnih prepreka u igri

A pogotovo jer su kontrole zapravo sjajne. Nema tu na prvi pogled puno toga. Sticky samo treba hodati, no sa L2 i R2 aktivirate komande, kako za Stickya tako i za Glitcha. Pritiskanjem, na primjer, L2, dobijete nekoliko komandi koje možete izvršiti u cirkularnom izborniku, unutar kojeg se lako snalazite sa analogom i dobivate što ste tražili. Glitch tako aktivira strojeve za uređivanje Stuffya, osvjetljava prostore kao što su pećine ili ”skenira” predmete oko vas kako bi dobili nove boje i uzorke. Stuffy, s druge strane, tako iskorištava svoje nove sposobnosti – skače, gura, pjeva i slično, što je glavni način za interakciju s okolišem oko vas i sa prijelazom nekih prepreka.

Koju mogu igrati očigledno i Little big planet fanovi..ili stariji s djecom. Jer za djecu ipak nije toliko lagana. Zbunjuje malo to pitanje ciljane skupine, no ne znači da je to vaš problem ukoliko vam se ovakav način igre sviđa. Alterego Games i StickyLock Studios eksperimentiraju sa raznim projektima, tako da i Woven možemo shvatiti kao njihov hrabri pokus i igru koja je samo za probrane ljude i djecu koji su spremni za jedan ovakav stil.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.