Simbioza stripova i video igara nije strani fenomen u gaming industriji.  razne igraće adaptacije Batmana, Spider-Mana, pa i Walking Deada zabavljaju godinama generacije i generacije igrača. Unatoč tome, veliki broj igraćih adaptacija je skoro uvijek bio povezan sa još nekim uspješnim proizvodom. Batman i Spider-Man su imali filmove i animirane serije, Walking Dead ima jendu od najpopularnijih serija današnjice, dok su neke ”čistokrvnije” igraće adaptacije stripova i dalje, ako mi dopustite da se tako izrazim, rijetka pojava.

I bila su još rjeđa početkom 21. stoljeća, pogotovo kad se sjetim reakcija na izlazak igra imena ”XIII”. Prvo što je upalo u oko mnogima jest ”stripovska” i cell-shading grafika s kojom se ionako na veliko eksperimentiralo u tom razdoblju. No, činjenica da je igra pokušala biti kao strip uspjela nam je sakriti drugu činjenicu da je postojao strip istog imena za kojeg ljudi, bar u mom okruženju, nikad nisu čuli i/ili pročitali.

Da budem kratak, XIII (Thirteen) je belgijski grafički roman izašao 1984.godine koji prati protagonista koji je izgubio svoja sjećanja te pokušava doći do smisla života, svog postojanja i raznih drugih odgovora na razna druga pitanja kroz razne krimi pustolovine.  Prije tri godine je strip doživio i svoju prvu TV seriju, a postoji i kanadski film iz 2008.godine. Avanture našeg zaboravnog protagonista su, doduše, u video-igrama počele puno ranije, 2003.godine. Licenze se dočepao nitko drugi nego Ubisoft koji je odlučio eksperimentirati sa stripovskim okvirima i efektima te ”stripovskom” grafikom u FPS igri te na kraju dobio solidnu i zabavnu igru koja je zbog loših prodajnih rezultata lišena nastavka i daljnje uspješne karijere. Kod Ubisofta rijetko kad igre imaju prostora za greške kad je u pitanju novac, pa je XIII u većini slučajeva ostao zaboravljen, a kod nekih entuzijasta zapamćen kao simpatičan pokušaj ”nečega novoga”.

Igra započinje sa mamurnim jutrom. Glavni lik se budi na plaži sa tetovažom ”XIII” na prsima i bez ikakvih sjećanja. Sve što zna jest da ne zna ništa.Uskoro se nađete u vatrenoj paljbi, ali na sreću shvatite da baratate oružjem , te nakon što propucate par ljudi koji vas zbog nekog razloga žele ubiti krenete slijediti jedini trag koji imate o svom identitetu.

Iako se čini u početku  da je radnja nepotrebno komplicirana ipak kroz igranje postaje zabavna i zanimljivija,  što je također dobro za ovakav tip igre, taman da izdržiš do kraja unatoč donekle repetitivnim novima gdje samo pucaš i pucaš.  No, XIII je praznik za vaše oči i jako dobar primjer cell-shading igara kojih u to vrijeme nije bilo puno, a svi su ih željeli  (Auto Modelista mi je prva igra koja mi pada na pamet i dalje na spomen cell-shadinga). Dojam stripa je pojačan malim okvirićima usred pucnjave koji nam prikazuju neku drugu radnju ili posljedice naše pucnjave izbliza. Još ako nam svaki pucanj ili jači zvuk bude vizualno dočaran sa ”BOOM” i  ”TRAS ” oblačićima, gdje nam je kraj?  Zvuk je također zanimljiv, podsjeća na neku vrstu križanca starih Batman &Robin i Startsky& Hutch serija. Pojačana glazba kod opasnosti ili smirena melodija iz 70-ih i 80-ih dok šećete većim arenama u miru su neprocjenjive.

Da li je sve tako savršeno dok igramo XIII? Pa i nije. Dosta frustrirajuće ponavljanje nekih dijelova misija dok ne naučite gdje se tko skriva i kako ga se riješiti konstantan je problem FPS igara, ali ovdje je nekako sve to još monotonije i teže zbog nekog samo programerima shvatljivoga razloga. Često ćete se naći na granici da ugasite ovu igru i da vas ta lijepa grafika i atmosferični zvuk počnu živcirati ili prestanu zanimati. Sve te inovativne stvari odjednom postanu neprimjetne i početak frustracija potaknut bugovima i ponekim teškim dijelovima preuzima glavnu riječ.

Unatoč ponekim nedostacima, pozitivne stvari bi trebale prednjačiti pri odluci da isprobate ovu igru. Ako imate prilike, naravno.  XIII izgleda jako inovativno i dobro te ga samo zbog toga treba zaigrati, bez obzira što je prošlo više od deset godina i što igra vizualno ne izgleda jednako privlačno kao što je izgledala prije.

VJEROVALI ILI NE, POSTOJI NASTAVAK

XIII 2: Lost Identity, svojevrsni nastavak prve igre, je ipak izašao, unatoč ogromnoj pauzi. Na njoj je radio  Anuman Interactive te je izašla za PC i iOS uređaje. Napustio se FPS žanr i igra je postala prava point’n’click avantura. Igra je izašla 2011. godine i polučila je, da kažemo to tako, neprimjetan izlazak i uspjeh. Očigledno nema prevelikog interesa za ove priče na drugim medijima izuzev stripa, gdje ostaje kao jedan od belgijskih proizvoda kojeg će pamtiti ponajprije fanovi europskog stripa.