U moru remakeova, mora se kad tad dogoditi nešto gadno, zar ne? Izgleda da je ta čast ove godine pripala PlayMagicu i Microidsu, koji su oduševili mnoge početkom ove godine kada su najavili dolazak remakea pritajenog FPS klasika zvanoga XIII. No, sve je ubrzo prošlo krivo.

XIII je izašao 2003. godine, donio FPS akciju odveć poznatu u to vrijeme, no igru je štošta razlikovalo od sličnih iteracija. Prvenstveno, predivna cel-shading grafika, koja je bila nešto dosta novo i privlačno u to vrijeme. Tu je bila i odlična glasovna gluma predvođena David Duchovnyem u ulozi glavnoga lika XIII koji se budi na plažu i ne sjeća se ničega, a veliki broj ljudi ga naganja i želi ubiti. Jasne kontrole, neodoljivi šarm, intrigantna priča (ipak je igra adaptacija stripa) nisu u to vrijeme donijeli ni previše hvale, ni previše prodaje, no bez obzira na to igra je postala jedna od najpoznatijih FPS naslova iz PlayStation 2 ere. I, što je vrijeme odmicalo, neki koji su je kasnije isprobali, počeli su je više cijeniti. Kombinacija svega navedenoga je uistinu donijela solidnu igru, i iako nitko nije očekivao velike promjene sa remakeom, one su se dogodile, no sve su poprilično negativne.

Najupečatljivija promjena je grafika. Naime, remake ”one pucačine koja je cijela bila kao strip i imale nacrtanu grafiku” (kako su kolokvijalno neki je znali opisivati) dobila je klasičan 3D izgled. Takva grafika omogućila je veliki broj bugova, i jače primjećivanje grafičkih nedostataka, modeliranje likova, zbunjujući okoliš napravljen u maniri PlayStation ”dvojke” a ne ”četvorke” i odmah zadala jaki udarac igri.

Gameplay, barem što me sjećanje služi, nije doživio velike promjene. No, sve ispada nezgrapnije od sjećanja igranja originalne igre. Neprijatelji (bez obzira na težinu) su dosta glupavi i nekad stoje ispred tebe i ne pucaju, a dodano je i ograničenje na broj oružja koje vaš lik može nositi sa sobom. Brzom provjerom na internetu, potvrdile su se moje sumnje da tako baš u originalu nije bilo. Kamera je također dosta osjetljiva, pucanje ne pruža neku preveliku zadovoljštinu, čak ni uz zadržane scene stripovskih panela kada ubijete nekog od neprijatelja. Usput rečeno, zašto je taj ”stripovski” dio ostao, a nema ničega drugoga? Priča je ostala donekle intrigantna, sa raznim špijunskim elementima i dozom intrige, no poprilično je uništen doživljaj iste kroz ovakvu grafiku i gameplay elemente. Od nestajajućih figura, problema sa zvukom do teškog upravljanja i nišanjenja, igru je jako teško igrati više od sat-dva prije nego što odustanete.

Dok ovo čitate, developeri su se već ispričali za stanje igre koju su prodali fanovima i novim igračima/icama. Kriveći nedostatak vremena, pandemiju i tehničke probleme, obećali su nove updatee koji će popraviti većinu stvari. No, nekako sumnjam da će svi elementi ikad doći do solidne i igrive razine, a još manje da će zadovoljiti fanove originala. Doduše, pozitivna stvar je što je porasla prodaja originalne igre koja je brojkom nadmašila prodaju remakea, pa će možda svi ti bug fixevi i nadogradnje u konačnici biti uzaludne jer ih neće puno ljudi ni doživjeti. S jedne strane šteta za XIII, a s druge strane zanimljivi dokument vremena u kojem remakeovi i remasteri caruju i u kojem, kroz taj trend, lagano dobivamo sve više nedovoljno dobrih proizvoda koji igraju na fanove, nostalgiju i na brzi način dobivanja zarade. Ovoga puta, u ovom slučaju, za XIII to nije prošlo.