Ninja Gaiden je bila sjajna igra. Dvojka također, baš kao i unaprijeđena Sigma izdanja namijenjena Sonyjevim konzolama, međutim ono što je uslijedilo nakon toga, baš i nije. Trojka je bila žestoko podbacila i nije ni do koljena bila prethodnim igrama.

Pa kako je moguće da od remek-djela napravite ruglo i tako posrnete? Odgovor na to pitanje kristalno je jasan svakom prosječnom gameru koji je čuo za Team Ninja i Tomonobu Itagakija. Ovaj ekscentrični manijak je nakon drugog Ninja Gaidena napustio Team Ninja i Tecmo Koei, a s njegovim odlaskom nestala je i ona dobro poznata mazohistička magija, po kojoj je Ninja Gaiden serijal i bio poznat. Ovaj luđak, koliko god ga mi mrzili zbog suicidalne težine njegovih igara, zaista je genijalac kojem treba odati sva priznanja, jer nas je uspio držati prikovanima ispred malih ekrana unatoč teškim frustracijama, koje su pojedini segmenti njegovih Ninja Gaiden igara često u nama izazivali.  Ne, Ninja Gaiden bez Itagakija jednostavno nije Ninja Gaiden, pa makar se i zvao i izgledao tako…

Trojka nam je lijepo pokazala i po milijarditi put dokazala da se “ne mijenja ekipa koja pobjeđuje”.  Pa čak je i Razor’s Edge, reizdanje namijenjeno Wii U, PS3 i Xbox 360 konzolama, koje je djelomično ispravilo pogreške i propuste koje je sa sobom donijela originalna verzija, ipak debelo kaskala za Itagakijevim igrama.

Nakon spomenutog kiksa, za očekivati je bilo da će se Tecmo Koei opametiti i dobro promisliti kada je u pitanju razvoj nove igre iz ovog serijala te za tu priliku posebno razviti taktiku. Međutim, ovo što je uslijedilo moglo bi udariti posljednji čavao u lijes Ninja Gaiden serijala.

Kada je najavljena igra Yaiba: Ninja Gaiden Z, Ninja Gaiden spin-off na kojem radi ne baš proslavljeni Spark Unlimited (sve igre osim Lost Planeta 3 bile su blagi očaj, kako tehnički tako i praktični), koji će donijeti potpuno novi vizualni, cel shading ugođaj u svijet Ninja Gaidena, odmah sam imao gadan predosjećaj da nešto neće štimati. Eh, kako bi bilo lijepo da sam pogriješio…

CYBER NINJE I ZOMBIE OUTBREAK

Što učiniti kad baš nemate kreativno rješenje za stvaranje akcijske igre? Receptura je veoma jasna i ne zahtijeva mnogo sastojaka – potreban vam je, dakle, glavni junak, po mogućnosti karizmatičan, čvrsta i fluidna gameplay mehanika i zanimljivi protivnici. Međutim, što učiniti kada nemate ni karizmatičnog junaka niti bog zna koliko dobru gameplay mehaniku? Odgovor na ovo pitanje znaju i ptice na grani – samo u igru „utrpati“ zombije, i to u enormnim količinama.

Zombie lijevo, zombie desno, kud god da se okreneš – zombie

Zaista, svaki razvojni tim kada nema pojma što da napravi sa svojom igrom, u svoju igru, bez obzira na to imalo to smisla ili ne, ubaci hrpetinu zombija s nadom da će popularnost istih navesti ljude na kupovinu igre. Upravo jedna od takvih igara je i Yaiba: Ninja Gaiden Z, arkadni Ninja Gaiden spin-off  u kojem glavni lik gine u prvoj sceni. Da, dobro ste pročitali. Glavni lik ove igre je Yaiba Kamikaze, nekadašnji pripadnik Ninja klana koji iz osobnih razloga odlučuje pobiti cijeli svoj klan, međutim u toj njegovoj namjeri zaustavlja ga naš stari znanac Ryu Hayabusa.Već prilikom uvodne scene, Ryu ubija Yaibu, a Yaibin kraj zapravo predstavlja novi početak. Naime, misteriozna kompanija na čelu s ekscentričnim bogatašem Ricom del Gonzom oživljava našeg antijunaka u jeku velikog zombie outbreaka, a “zakrpani” Yaiba doznaje da je i njegov usud Ryu u potrazi za izvorom infekcije te odlučuje uključiti se u potragu za istim s ciljem spriječavanja zombie apokalipse, pogonjen željom za osvetom prema svom egzekutoru.

YNGZ je jedina igra u kojoj glavni lik gine već u prvoj sceni

S obzirom da je priča u igri prilično kretenska i glupa (o dijalozima i nekom kvazi-smislu za humor ne želim ni misliti), na njoj se nećemo zadržavati. A kad k tome dodamo da je naš glavni junak prilično iritantan, što nam onda ostaje? Naravno gameplay, međutim ni na tom polju baš ne cvjetaju ruže…

ŠTO JE TISUĆU ZOMBIJA ZA JEDNOG NINJU?

… a da ruže ne cvjetaju ni na polju gameplaya bit će vam jasno čim dobijete kontrolu nad našim polumehaničkim zombie ninjom (da, nakon što ga Ryu dobro isjecka i raznese, del Gonzo i ekipa od našeg junaka prave čudo koje više podsjeća na totalno bezličnog Robocopa, nego na ninju). Odmah kada se nađete na krovu neke zgradetine, okruženi desecima zombija i dosadnim helikopterom koji vas smara poput naporne muhe, koja vam zuji nad glavom dok spavate, shvatit ćete da je ovo neki sasvim drugi Ninja Gaiden.

Yaiba i ekipa u rekreaciji Thrillera

Ova kontroverzna Ninja Gaiden igra predstavlja drastičan odmak od originalne franšize, kako po stilu tako i po izvođenju, koje sada djeluje dosta arkadnije i ujedno dosadnije. Nema onog dobrog taktiziranja prilikom borbe s jednim najobičnijim protivnikom, nema izmicanja i pravilnog tempiranja kontranapada, koje smo znali cijeniti igrajući prve Ninja Gaiden igre.

Krvave akcije u igri zaista ne nedostaje

Tijekom prilično kratke kampanje (sedam chaptera koje ćete završiti za približno isto toliko sati) više ćete se smoriti nego zabaviti, a razlog tome leži u generičnoj koljačini s bezličnim zombijima koji su zanimljivi koliko i čir na debelom crijevu. Čisto lupetanje po kontroleru pratit će vas od samog početka pa sve do kraja igre, a korištenje nekoliko različitih tipova oružja (bez klasičnih potiona i magija) pri masakriranju hrpetine glupih protivnika koji svoju glupost nadoknađuju brojnošću te pri tome na silu pokušavaju biti smiješni, u više navrata će vas natjerati da pomislite da igrate neku od Dynasty Warriors igara, a vizualni stil bi vas mogao podsjetiti i na još jednu prosječnu hack & slash igru od prije par godina, koja je imala veeeliki potencijal, ali je zakazala (Splatterhouse). Generična akcija pri generičnom level dizajnu uz loše ukomponirane platformerske elemente koji više vuku na QTE sekvence ne predstavljaju nešto što smo navikli viđati u Ninja Gaiden igrama (uključujući i treći nastavak), međutim ono što bi nas moglo podsjetiti na spomenuti serijal, svakako jeste težina koja krasi ovo ostvarenje. Iako tako ne izgleda, Yaiba: Ninja Gaiden Z je prilično teška igra. Ne, ovdje vas u vječna lovišta neće poslati jedan najobičniji ninja, kao što je to bio slučaj u ranijim NG igrama. Ovdje ćete najčešće nastradati od skupina zombija, koji će ponekad prekriti cijeli ekran. Da, toliko ih je u igri, a jedina igre u kojoj smo imali priliku vidjeti više zombija na jednom mjestu, jesu one iz Dead Rising serijala.  Uz sav taj kaos na ekranu, ponekad ne pomaže ni činjenica što protivnici iza sebe ostavljaju health i iskustvene poene koje potom možete iskoristiti za nadogradnju brojnih osobina, skillova i comboa – ginut ćete kao u starim Ninja Gaiden igrama. Stare NG igre bile su poznate po nemilosrdnim boss  fajtovima i na tom polju Yaiba ni malo ne zaostaje za njima. I ovdje će nas dočekati nekoliko zaista gadnih „šefova“ koji će nam u bezbroj navrata glave doći. Ovi fajtovi su prilično dobri, izuzev zadnjeg koji je zaista loš i razočaravajući i koji ćete vrlo brzo poželjeti zaboraviti.

Boss fajtovi su manje-više na razini starih NG igara

Situaciju oko trajnosti igre malo popravljaju collectiblesi u vidu data logova i nadogradnji, pa će svi oni koje ne smori naporno sjeckanje zombija i rješavanje jednih te istih mozgalica koje zahtjevaju dosadno bacanje i „igranje“ sa zombijima, provesti još sat-dva u potrazi za svim skrivenim predmetima, a za one najupornije tu je i New Game +. Zgodan dodatak predstavlja i dodatni arcade mode – retro 2,5D akcija u kojoj je u maniri arkada s automata potrebno vratiti Yaibine boce sakea.

Arcade mode će se svidjeti svim retro nostalgičarima

Sve u svemu, akcije u novome Ninja Gaidenu ne nedostaje, no da su Sparkovci (kojima inače ne vjerujem puno) malo testirali igru, zasigurno bi primjetili sve greške ove igre, a mi igrači ne bismo toliko bili razočarani.

DOBAR ANIMIRANI FILM, ALI…

Sve bi bilo super da ni na polju tehnikalija nema problema. Naime, Yaiba: Ninja Gaiden Z se i na grafičkom polju razlikuje od prethodnih NG igara. Ovoga puta, cijela igra je napravljena u cel-shadingu, pa s obzirom na sjajne animirane cutscene, podsjeća na visokobudžetni japanski anime. Međutim, sve ono dobro pada u vodu kada igra započne. Zbog velikog broja protivnika na ekranu te šarenila i frenetične akcije, framerate ponekad pada do stupnja neigrivosti. A kad k tome dodamo i loše pozicioniranje kamere pri brzoj akciji, frustracija je zagarantirana. Kontrole u igri su veoma dobre i responzivne, što doprinosi fluidnosti akcije unatoč problemima s framerateom. Ipak, ponavljam, sve je to moglo biti mnogo bolje realizirano, samo da se razvojni tim malo više pozabavio poliranjem i optimiziranjem igre. Sve, naravno, osim glupe priče, dijaloga i svega ostalog što ide uz to. Ako ništa drugo, barem će ljubitelji trasha i filmova „b“ („c“, „d“ ili koje već) produkcije uživati…

paleta boja u igri zaista je fantastična

ITAGAKI, VRATI SEEEEEE

Nakon Itagakijevog odlaska, Ninja Gaiden serijal polako ali sigurno juri u propast. Serijal, čije se ime sa strahopoštovanjem nekada izgovaralo, zbog poluproizvoda i nesmotrenosti razvojnih timova, više nitko neće uzimati za ozbiljno. Izlazak igre Yaiba: Ninja Gaiden Z definitivno neće promijeniti situaciju nabolje. Radi se o generičnoj akcijskoj avanturi koju će odigrati samo okorjeli fanovi, ali nakon što ju završe, i oni će se upitati ima li nade ovome serijalu (gledajući objektivno,  naredna igra, koja će se navjerojatnije pojaviti za PS4 i Xbox One, odlučit će sudbinu ovoga serijala – ili će ga vratiti na staze stare slave ili će mu zakucati i posljednji čavao u lijes..).  Za kraj, koristan savjet – preskočite ovu igru, poštedjet ćete sebe bespotrebnih frustracija te pri tome osjećati bolje, jer niste bacili svoje novce niz vjetar.