Moderna gaming scena konstantno je „gladna“ retro beat ’em up naslova unatoč sve intenzivnijoj ekspanziji indie scene, čiji bi se pripadnici, nošeni često prisutnim pojednostavljenim i arhaičnim retro prikazom te grafičkim i gameplay stilovima koji ne zahtjevaju prevelike količine novaca i vremena, jednostavno češće trebali odlučivati na eksploataciju ovog uvijek popularnog žanra. Stoga, svaka igra takve tematike uvijek rado biva prihvaćena, osobito od strane nešto starijih gamera od kojih su dobar dio svoj gamerskog zanata i staža uglavnom i brusili igrajući naslove kao što su Double Dragon, Streets of Rage, Golden Axe ili eventualno Final Fight (osobno ću spomenuti i sjajni The Combatribes na čijem sam arkadnom automatu prije 20 i kusur godina ostavio mali milijun žetona..). Upravo jedna od takvih igara je i ZHEROS, koja je vani već duže vrijeme (na PC i Xbox One stigla je još početkom 2016. godine), a koja je nedavno dobila svoju PS4 reviziju uz dodatak Forgotten Lands ekspanzije koja je u igru donijela priličnu količinu sadržaja.  ZHEROS je svojevremeno pokupio tek osrednje kritike, budući da se ni po čemu nije pretjerano izdvajao od ostatka slične ponude, a je li se situacija drastično promijenila izlaskom njegove nadopunjene revizije, idemo doznati u nastavku ove recenzije.

Intergalaktički agenti u još jednoj misiji spasavanja svijeta

ZHEROS je klasična 3D beat ’em up arkada koja dobrim svojim dijelom igra na kartu nostalgičnosti i retro ugođaja, iako se radi o naslovu koji bi onako na prvu svojim izgledom i produkcijom mogao zavarati mnoge i natjerati ih da pomisle da se radi o nekom visokobudžetnom ostvarenju. No, kada ta rasklimana maska padne, što nam zapravo ostaje? Iskreno, ništa što bi nas moglo pretjerano fascinirati.

Snagator Mike u akciji uz šarene i bombastične efekte koji frcaju na sve strane

ZHEROS nam donosi stereotipnu priču o još jednom spasavanju svijeta od ultimativnog bad guya, upakiranu u simpatičan vizualni stil “a la Pixar” koji ipak nije dovoljan da bez knedle u grlu proutamo sve što nam igra servira. Naime, radnja igre vrti se oko ZHEROS squada, kojeg čine dva također stereotipna lika, priglupi snagator Mike i elegantna Captain Dorian. Oni su intergalaktični agenti koji moraju spriječiti zlog Dr. Vendettu (rly, ništa originalnije?) koji planira pokoriti cijeli svijet i zavladati istim (klasika), a kako bi u tom svom naumu i uspio, “Dr. Osveta” je odlučan sva živa bića pretvoriti u bezumne mutante koji bi postali njegovi podanici i glavni alat pri ostvarenju njegovih planova. To je zapravo sve što imamo o priči, koja će se uz veoma slab uvod i na pomalo mutav način razvijati i odvijati pred našim očima, bez nekih dodatnih objašnjenja, uz jako lošu i gotovo nepostojeću karakterizaciju likova. No, na svu sreću, kompletnu situaciju u neku ruku popravlja gameplay, koji se proteže kroz 18 levela standardne igre te dodatnih osam koje donosi Forgotten Lands ekspanzija, za čiji će na prelazak sveukupno biti potrebno nekih 8-10 sati.

Forgotten Lands ekspanzija nam donosi i novu igrivu heroinu

Udri sve što ti se nađe na putu

Prva igra s kojom bih usporedio ZHEROS jeste Ratchet & Clank: All 4 One – možda zbog slične, samo znatno siromašnije atmosfere i prezentacije koja je manifestirana kroz znatno krući, ali u neku ruku sličan gameplay koji ipak intenzivnije počiva na klasičnoj button mashing mehanici za koju vam je samo potrebna upornost i istrajnost. Naime, ZHEROS je, kao što smo već spomenuli, 3D akcijski beat ’em up s izraženim retro ugođajem upakiran u šarene i oku dopadljive vizuale koji su svakako jedan od najjačih aduta igre (o njima nešto kasnije). Igra nam kao svaka slična arkadna tabačina nudi mogućnost solo i lokalnog co-op igranja, pri čemu imamo mogućnost odabira jednog od dva ponuđena lika, s tim da nam ekspanzija donosi i treći, potpuno novi igrivi lik.Prvi lik koji nam je na raspolaganju i kojeg će većina igrača prvog odabrati jeste Mike, koji je zapravo kombinacija Mr. Incrediblea, Captaina Qwarka, Johnnyja Brava i Earthworm Jima (prije svega, jer je jedan od onih snagatora koji u teretani nekako uvijek preskaču “leg day”). Snažni simpleton, koji se u borbi uglavnom služi šakama nekako se čini kao idealan prvi izbor, budući da je s njim lakše izvoditi combo udarce, jer je sporiji ali ujedno i snažniji. S druge strane, Captain Dorian će više odgovarati onima kojima ne smeta nešto slabiji i lepršaviji lik, koji probleme s protivnicima rješava nogama. Thione je novi “karate kid” igrivi lik koji je stigao s Forgotten Lands ekspanzijom, a baš kao Dorian, i ona će se posebno svidjeti onima koji traže nešto bržu akciju. Svi likovi uglavnom su slični te se razlikuju tek po skill setu koji otključavamo i nadograđujemo kroz igru.

Tko se zamjeri kapetanici Dorian, ne gine mu odlazak uz eksploziju

Kada je u pitanju sama gameplay mehanika, ZHEROS je klasični brawler koji počiva na dobro poznatoj “idi naprijed, pokupi raznorazne power upove i consumablese i prebij sve što se nađe pred tobom” premisi, a baš kao i svaku sličnu igru, uvijek ga je bolje igrati u društvu. ZHEROS nam nudi solo i klasično lokalno co-op igranje, koje ne donosi dodatne izazove ili težinu budući da je razlika u broju protivnika i dodatnim izazovima zaista minorna, stoga je za prvo igranje svakako preporučljivo igranje s prijateljem, jer iako tako ne izgleda, ZHEROS je prilično izazovna igra (na raspolaganju su nam tri razine težine, a već na normalu bit će potrebna dobra doza živaca i vještine za uspješan prolazak kroz igru). Ono što bi mnogima moglo zasmetati prilikom co-op igranja jeste to da se XP koji dobivamo igranjem ne raspoređuje jednako među igračima tako da će tokom igranja često biti prisutna i određena doza kompetitivnosti, što mnogi koji vole co-op igranje jednostavno ne vole.

Nabrijavanje likova nije pretjerano složeno

Borba u igri veoma je dinamična, a na raspolaganju nam je zaista veliki broj combo poteza koje također učimo i otključavamo igranjem. Svi igrivi likovi, osim udaraca šakama i nogama, imaju i vatreno oružje koje mogu povremeno koristiti, kao i mogućnost skoka, bloka i izbjegavanja protivnika, no ipak kroz cijelu igru sve se svodi na klasičnu tučnjavu s ne pretjerano inteligentnim protivnicima koji to nadoknađuju kvantitetom, mada su u igri također prisutne I brojne iritirajuće environmentalne zamke, kao platformerski elementi koji su jako loše riješeni (priličan broj vaših pokušaja preskakanja neke platforme znat će završiti vašim padom u ambis, ne vašom krivicom, već nesposobnošću igre da precizno izračuna vaše akcije i pruži adekvatnu reakciju), što zna biti veoma iritirajuće i obeshrabrujuće.  Drugi veći problem leži u tome što igra tokom našeg napredovanja kroz nju ne nudi neka pretjerana osvježenja već pomalo repetititvnu akciju, pa također postoji velika šansa da će nas konstantno mlaćenje protivnika smoriti, a takvo što igri generalno ne ide u korist, zar ne?

Lijeva, desna, direkt, aperkat..

Bezlična pixarovska avantura

Kada je u pitanju njen prezentacijski aspekt, ZHEROS je oku vrlo ugodan paket kojeg krasi simpatična šarena “piksarovska crtana grafika i art dizajn koji nedoljivo podsjeća na brojne Pixarove uratke. I na ovom polju igra djelomično podsjeća na Ratchet & Clank (iako za njim kasni nekoliko svjetlosnih godina), što je vidljivo u lijepo dizajniranim lokacijama koje variraju od “vještačkih” poput baza, industrijskih laboratorija pa sve do “prirodnih”kao što su džungle ili recimo vulkanske pećine, zatim animacijama likova, kao i međuanimacijama unutar igre, koje su nažalost narušene generalnim nedostatkom karakterizacije.

Co-op je svakako jedan od najzabavnijih elemenata igre

Naime, uz predugačka učitavanja te prilično lošu zvučnu komponentu koju donekle spasava dopadljiv i odgovarajući Dubstep soundtrack, nedostatak voiceovera kao i znatno razrađenije priče definitivno narušavaju sveukupni dojam i prava je šteta što developer nisu više poradili na toj komponenti (ne znamo radi li se o njihovoj ljenosti i indolentnosti ili pak o nedostatku financijskih sredstava..), jer ovakva kakva je trenutno, igra jednostavno nema svoj izraženi identitet i definitivno je bezlična.

Da ZHEROS izgleda lijepo, tu se nema što prigovoriti

Što je ZHEROS ako mu oduzmemo old school ugođaj?

Prije svega, ZHEROS je obična arkadna tučnjava koju donekle spasavaju njena simpatična vizualna strana i dinamična akcija. Nostalgičarima će se svidjeti dobro poznata retro arkadna akcija, no pitanje je koliko će sve to biti dovoljno da igra privuče nove igrače, budući da je inicijalno izašla prije godinu i pol. U svakom slučaju, radi se o tek prosječnom akcijskom ostvarenju koje svoju priliku vidi u jednostavnom co-op gameplayu, no isto tako, radi se o naslovu kojem njegova repetitivnosti i bezličnost jednostavno ne dozvoljavaju da ispliva iz mora prosječnosti.