Da, još jedna zombi igra je pred nama. Zombi žanr je unazad nekoliko godina proizveo mnogo igara koje u sebi sadrže zombije (a što bi drugo?), ne misleći pri tom samo na poznate serijale i naslove, već uglavnom na indie scenu. Upišite u pretraživač na Steamu pojam zombie i pogledajte koliko će stranica izbaciti. Doduše, jako mnogo stranica generičnih imena i naslova, ali između njih zasigurno ima i kvalitenih igara. Jedna takva kvalitetna igra došla je na „stol“ za recenziju – Zombie Night Terror.

A kad tiže Star Zombies Rogue None?

Radi se o zanimljivom uratku koji je konceptualno dizajniran kao film, odnosno četiri različita filma, tj. epizode. Očita direkcija pokazuje se i u glavnom izborniku koji je zapravo kino ulaz. Dodatna poveznica s filmskom inspiracijom dolazi kroz igru preko različitih referenci, homageova i sličnih metoda. Osim očitih referenci na poznate zombi filmove i serije kao što su Walking Dead, World War Z i Romerov opus, nije neobično naići na prepoznatljive motive iz popularne kulture filmova 80-tih poput Terminatora ili Back to the Future. Jedan od važnijih likova je reporterka April Fox, dakle April O’Neil i Megan Fox mashup imena, iako im je poveznica poznata. Inače, njezina je uloga da za kanal ZNT obavještava o eskalaciji zombi infekcije, ali ujedno i o mogućnostima abilityja koje otključavamo progresom kroz igru.

Hardcore underground scena

Ali na ZNT kanalu se može očitati i druga jaka strana igre, a to je humor i duhovitost. Osim na TV-u u obliku flash vijesti, taj humor pristutan je u samoj naraciji i dijalozima. Kombinacija simpatične 16-bitne estetike, animacije likova, gibberish jezika i scenarija epizoda, ovu zombi igru pretvara u popriličnio zabavno iskustvo. Primjera radi…prva epizoda prati priču znanstvenika koji uvelike podsjeća na Doc Browna, kako proizvodi drogu za moćnu narco bandu, ali jedan primjerak droge pođe po zlu i stvori zombije. Takvi scenariji su dobrodošli i funkcioniraju kao motiv za odigravanje svih epizoda, kako bi igrači „pogledali“ lucidnost i trud developera, očito velikih ljubitelja trash filmova i kategorije b-produkcije.

Megan O’Neil, pardon April Fox za ZNT vijesti

No, snažne reference i utjecaji filmske kulture, zajedno sa fantastičnim humorom i pisanjem, ne čine igru. Igru ipak čine njezin gameplay i mehanika. Smještena u 2d perspektivu, igra svojom mehanikom dosta podsjeća na Lemmingse. Znat će igrači i igračice koji su konzumirali PC igre još početkom 90-tih o čemu govorim. Mehanika se svodi na kontroliranje bezumne horde koja se konstantno kreće i pomoću različitih alata, odnosno sposobnosti manipuliramo njihovom kretnjom i ponašanjem. Abilitye, odsnosno sposobnosti, otključavamo progresivno kroz igru. Tako vrlo rano dobivamo Zombie Overlorda, koji je svojevrsni prometnik i usmjerava hordu da se kreće u jednom smjeru. Tu su kasnije Explode (dovoljno se opisuje) koji koristimo za uništavanje zidova ili vrata, ili pak kontaminiranje žrtava, zatim Jump, ili Run, gdje zombi postaju oni brzi zombiji iz World War Z-ja…itd. Svi ti abilityji konzumiraju DNA kao resurs, tako da nije moguće beskonačno korištenje istih, osim ako sama misija to ne ukazuje. DNA bodove dobivamo žrtvujući vlastite zombije i tako se dobiva balans u promišljanju i razvijanju strategije prilikom prolaženja staza. A to je jako, jako, jako bitan element igre. Vrlo rano u igri shvatit ćete kako igra kažnjava nerazboritost i požurivanje.

Najbrži put za doći na red za rendgen – pogineš, postaneš zombi i za čas posla si gotov

Otključavanjem zombi sposobnosti i njihovom kombinacijom otežavaju se i leveli. Staze postaju kompleksnije i kompleksnije, stoga dosta vremena će biti potrebno u sagledavanje situacije i njihovo savladavanje. Često je jedan način u pitanju, pa tako igra dobiva i puzzle komponentu. Odgonetavanje puta i načina njegovog prolaska izvući će i onu jedinu negativnu manu igre, a to je try and error. Jer ako jedan put zafrknete stvar u kasnjim stadijima igre biti će potreban restart staze. Igra će ponuditi pošten izazov, a još snažniji dolazi u obliku challenge misija sa strane na svakoj stazi. Pojedini su izvedivi sasvim lako i mogu se pokriti paralelno sa glavnom misijom, dok će biti i onih za koje ćete morati fokusirati sve svoje sive stanice i pokojeg zombija. Uglavnom, za jednu igru u kojoj su glavni akteri zombiji željni mozga, taj isti ćete koristiti u znatnom kapacitetu.

Netko će propustiti svoj prijevoz

Ali težina igre i razina izazova koji progresno raste kroz epizode nisu problem i izvor frustracije s obzirom na ambijent i „štih“ igre. Odlična glazbena podloga kroz cijelu igru prati ugođaj i ton grindhouse teme koju koristi igra. Spomenuti gibberish jezik ljudi i solidni zvučni efekti nenametljivo se stapaju u okruženje, što je svakako dobro ukoliko na jednoj stazi provedete izvjesno vrijeme planirajući poteze. Repetetivnost je također strana ovoj igri, zahvaljujući kreativnom korištenju dizajnu staza.

Samo pazi da ne upucaš dostavljača pizze, čekam ga već po ure…

Tako da u zaključku mogu samo preporučiti igru svim ljubiteljima zombi žanra, Romera, popularne kino kulture (naročito 80-tih), Lemmingsa i opčenito dobrog izazova, puzzlea i strategije. Do sad je bilo mnogo igara u kojima smo obuli čizme zombija, ali Zombie Night Terror svojim kreativnim pristupom, humorom, duhom i konceptom svakako se ističe sa svih onih 35 stranica zombieigara na Steamu i zaslužuje priliku. Ohrabrujemo NoClip da nastavi s ovakvim stilom, bilo da nastave sa zombijima ili se poigraju s ostalim žanrovima. Na kraju, ako išta, Zombie Night Terror pobudit će u vama želju za gledanjem Romerovih filmova i ostalih predivnih ostvarenja sa zombijima.