Street Fighter je serijal koji je već dugo dio gamerske industrije, gdje je jedan od glavnih predstavnika igara fighting žanra. Kroz sve svoje godine izlaženja u raznim nastavcima, suradnjama sa drugim tvrtkama i serijalima Capcom je uvodio nove likove, a jedna od Capcomovih danas još uvijek nejasnih opsesija je vezivanje svih tih likova u Street Fighter igrama za pojedinu državu iz koje dolaze. Sa Super Street Fighter IV, drugim izdanjem popularnog četvrtog nastavka, Capcom je uspio učvrstiti davno stvoreni atlas svojih boraca. Ono što je zanimljivo i što bi valjalo istražiti je poveznica određenih karakteristika boraca (kako fizičkih tako i psihičkih) sa državama iz kojih nam ”dolaze”. Kratak osvrt na tu temu vam nudimo dalje u ovom članku.
Guile je najočigledniji prikaz tipičnog američkog muškarca/borca. Sa američkom zastavom tetoviranom na svojoj mišićavoj ruci, vojničkom opremom i hrabrim stavom gradi se vizija časnog i snažnog američkog vojnika koja se „njegovala“ i u američkim filmovima krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Ako pogledamo možda neke druge borce koji po priči koreliraju sa vojskom, možemo se osvrnuti na Juli i Juni, Njemice koje promoviraju dosta veliku razinu uštogljenosti, discipliniranosti i jasno istaknutog zapovjedničkog lanca čijih se pravila drže svojim vojničkim pozdravima. Nije onda ni čudno da je (ne)slavni Street Fighter film u Hollywoodskoj produkciji imao za glavnog protagonista upravo Guilea. I zašto je za glavnog antagonista izabran M. Bison (čija je ”vojska” za koju rade spomenute Juli i Juni), koji simbolizira vojno uređenje najkarakterističnije negativcima u 2. svjetskom ratu.
Odnos američkih likova i onih Drugih se i dalje ističe u ovim tematiziranim usporedbama. Balrog i Dudley su dva lika koja se služe istom borilačkom vještinom – boksom. Barlog je crnac iz SAD-a koji si razdere majicu kad pobjedi, glasan je i općenito nasilnijeg i agresivnijeg izgleda i pristupa. Dudley je, s druge strane, iz Velike Britanije, te se ponaša tipično (čitaj: stereotipno) britanski. Baca ružu na protivnike, ima gracioznije pokrete, uređenu frizuru i brčiće te puno bolju dikciju. Dudley dolazi iz bogate obitelji, dok je Balrog ”produkt ulice”, nasilan i ne zna se izražavati gramatički točno kao Dudley.
Ken i Ryu su dva lika također sa približno jednakom borilačkom vještinom koju koriste. Ken je plavokosi amerikanac, puno zabavnijeg pristupa i stava, dok je Ryu smiren, povučen momak iz Japana. Japan, nepoznat i mističan „umetnut“ je i u auru Ryua, jednog od najpoznatijih SF boraca. U isto vrijeme, kroz story mode SF igara, kao i razne animirane serije ističe se razlika u disciplini između ova dva borca unutar koje je Ryu (koji dolazi iz Japana) bolji na tom polju. Isto tako, mračnija, zla verzija Ryua (koja se prvi put pojavila u Alpha serijalu) je također davala osjećaj mističnosti, magije, tipične karakteristike (čitaj:stereotipe) koje su se kroz medije tada vezale za Japan i japansku kulturu (a nisu nestale ni danas).
U svakom slučaju, ovaj kratak tekst je samo pokušao dati uvid o prikazivanju različitih likova i njihovih nacionalnosti u SF serijalu. Treba napomenuti da su i prvi likovi, prvenstveno oni iz drugog dijela, stvoreni po uzoru na stvarne osobe (Barlog je preslika Mike Tysona, Fei Long je napravljen na temelju Bruce Leea itd) što naglašava ponavljajuće mehanizme reprezentiranja likova ( i u konačnici, stereotipiziranje) iz određenih dijelova zemalja koje vidimo na razne načine i danas, preko ove i drugih igara. Ovo je samo poticaj za daljnje razmišljanje vas samih i poziv na raspravu o drugim Street Fighter likovima, na što se mislilo kad su se kreirali i koliko su štetne takve reprezentacije. Ako vam se ne raspravlja, nadam se da ćete bar, pri igranju Street Fightera IV ili pri gledanju trailera za nove likove ipak malo razmišljati o tome tko koga predstavlja u ovoj igri, te na primjer, zašto se kod Hakana (jendog od novijih likova iz Turske), uzela za soundtrack onakva glazba i zašto ima onoliko kćeri.
Leave a Comment